Kedikom po svijetu 11

Huh.

A je, opet je huh, šta da vam kažem ;)

Opet je napornih mjesec dana iza nas, (mislim da je taman negdje tolko odvezla naša Kedika od zadnje priče) svašta se izdešavalo pa skoro i to da smo i našu Valentinu (volonterku) vozili Kedikom na porod ;)

Al nismo – jer Valentina je, lijepo, cijelu subotu provela u Azilu, farbala, šetala pse, lijepo došla žena kući – sredila već postojeću djecu, okupala se i – ošla rodit! ;)

 Tu noć rodila se, ko zna, možda i buduća precjednica udruge – Petra ;)

 Istu noć smo našli i Stevu, i to ispod Azila nekih 300tinjak metara; eto - petstotinačetiristoosamdesetpetu žrtvu auta (zapravo, manijaka koji se krije iza tog auta).

 Dok je Stevi, u vet. ambulanti Doolitle dijagnosticirana teška povreda kičme u Azilu je Snjeguljica (jedno od 4 šteneta izbačena kod katakombi) počela klonuti, što i nije bilo preveliko iznenađenje jer su joj sestra i brat, nakon što smo ih 2 dana tražili u grmlju oko Azila (jer ih je netko samo parkirao ispred Azila, ispred ceste, jednu noć) umrli, od dehidracije, gladi i smanjenoga imuniteta. Bebe stare svega 2 mjeseca.

 Istu noć oboje su doveženi kod jednog našega volontera gdje smo cijelu noć pazili da infuzija dobro ide, da im damo volje
pa da požele poživjeti..

Snjeguljica se ujutro ustala sama, 
al Stevo nije.

 On se početkom tjedna  vozio na veterinarski u Zg gdje su ga odmah sutradan operirali. I sada, 2 tjedna kasnije (baš sutra idemo po njega u Zg) Stevo je ok, o njemu se brinu naše prijateljice iz Noine Arke („kao da je naš“), pred njim su mjeseci vježbe ne bi li jednom uspio prohodati.

 Tu, veliku, veliku, stvar mu želimo.

 Ne da kroči na mjesec, ne da planinari, niti da skače bungie.

 Nego da jednom sam uspije do svoje zdjelice dohodati.

 Samo to.

 Stevina operacija košta nas malo više od 6000 kn, a do sada smo skupili samo 1700, jer šta da vam kažem – kada me nazvala dr s veterinarskog, rekla koji je trošak operacije (nakon što su ga pregledali) šta sam mogla reći ? – joj, sori, nemamo mi tih novaca?

 Računala sam na dobre ljude, i još uvijek računam, šta da vam kažem? Nemamo drugih resursa, osim vas.

 Snjeguljica je sada super, hranimo je i debljamo ko nespašeni, ne možemo dočekat da izgleda onak..punaškije, jel ;)

 Al je predivna, skoro sam si 4.og kera kuć dovela ;)

Isti vikend nazvale su nas i naše prijateljice iz Vukovara, iz Daj Šapu da su našle Janu i nemaju di s njom. Naša Linda odmah se ponudila biti privremenom udomiteljicom bude li se Jana dobro s Nalom njenom slagala. A Jana onaka bolesna nije niti pogledala Nalu, samo se zavukla ispod stola i strpljivo svaki dan odlazila čika doktoru na previjanja. Još samo da joj nađemo nekoga da joj, generalno, vrati vjeru u ljude i biti će ona super!

 A onda me jedno popodne Klara nazvala i rekla da su Ina i Katarina koje odrađuju provjere udomljenja došle u Azil i da imaju lošu vijest.

 Srce mi stalo.

 I kad je rekla…

 …srce mi puklo.

 Naša Martina, naša ljepotica, čija je stranica kalendara BAŠ, UPRAVO, ova, ovoga rujna, bila je mrtva već 2 mjeseca.

 Umrla je od piroplazmoze.

 I ono što taj dan nisam mogla podnijeti je da je umrla prije onoga…onoga..čije ime niti ne zaslužuje da se pored njenoga pojavi, u istome textu.

 E, i ja bih voljela da tamo di je sad trčkaraju oko njega psi, al ne njegovi šnauceri nego ovi naši azilski koji bi mu, sigurna sam „lijep“ doček pripremili.

 Onaj zasluženi.

 Azil je sve ljepši. To vam moram reći (ako dugo kod nas niste bili). Sve je šareniji, veseliji, čišći (kad pravimo generalku, to više ne traje tjedan dana, nego u jednom danu pukne sve ;) )

 Sve su sretniji psi koji u njemu žive.

 Naravno, ono što je cilj, je da budu još sretniji kada ODU od nas.

 E, tu se mi razlikujemo od mnogih „skloništa“ u Hrvatskoj. Jebiga, zakon nam je svima dao isto ime – SKLONIŠTE.

 A vi meni objasnite kako možeš dovesti u sklonište psa, i onda ga ubiti nakon 60 dana?

Od čega ste ga onda sklonili?

 Da, takva vam je lijepa naša – od 23 registrirana skloništa samo nas 6 ne ubija pse.

 I onda, nas financirate vi, njih financiraju gradovi.

 I onda, kada ja kažem – operirajte Stevu, moram pitati vas za pomoć. I tako, vi i mi ćemo boriti se da Stevo hoda, a Grad će platiti ubijanje jedno 30ak pasa u isto to vrijeme.

 Logika?

 Nema logike. Dobrota je stvar koja nasumično, izgleda, pogađa. Stevu, Snjeguljicu i Janu je pogodila. Žao mi je svih onih koji su se našli u krivo vrijeme na krivome mjestu, i onda jednom zauvijek nestali, odveženi kedijem, ali ne našim nego onim na kojem piše Veterinarska stanica Vetam.

 Samo rijetki od njih dobili su prliku, iako imaju zdrave noge. I volju.

 I srce. Da nekoga zavole.

 O tome razmišlajte -  siti, napijeni, u toplom, dok sjedite pred svojim laptopima, kompjuterima i ostalim bogorodnim stvarima.

 Onima koji nemaju niti prve tri stvari sa tog spiska značiti će

 Ako jednom učinite nešto za njih.

 Ili za njihovog brata Stevu.