Kedikom po svijetu 3

Jučerašnja večer (26.10.) nije bas bilo mirno za volontere. Oko 21 sat pobunio nas je poziv djevojke koja nas je zvala sa Trga A. Starčevića. Naime, ona je jučer kada je išla na posao naišla na malenog psića zavezanog za ulaz u podhodnik. Pomislila je kako su ga njegovi ljudi vjerovatno zavezali dok su skoknuli u trgovnu, pomazila ga i otišla raditi.

Kada je na kraju smjene prolazila pored istog ulaza, taj je isti pas bio još uvijek zavezan.... U šoku nas je nazvala i molila za pomoć. U roku 10 minuta nas smo dvoje bili kod kazališta, parkirali, i dobili novi poziv od dečka koji je bio pored psića i tvrdio da je taj pas zavezan još od prijepodne. U roku par minuta bili smo kod njega. Smišljali smo moguće scenarije u kojima bi ovo bila nesreća, a ne horor kojeg smo se bojali. Čim sam uhvatila povodac i odvezala ga, skočio je na mene jer,bože, idemo u šetnju :).

U auto je uskočio, sklupčao se i za minutu zaspao. Veterinar nam je očitao čip, i eto ti scenarija ; pas se zove Vito, poznat Tvrđi i centru, jer ga njegovi ljudi stalno puštaju da luta sam. Mi samo znamo za 3 puta u kojima je vraćan svojim ljudima, a pitaj boga koliko ga je ljudi na svoji inicijativu isto tako varćalo kući. Vitu smo odveli kući, tj on nas čim smo izašli iz auta u Tvrđi. Kucali smo, niko nam se nije javio. Vito je u hodniku zgrade legao na svoju dekicu, pored svoje dvije zdjelice i zažmirio.

Osjećali smo se jako loše odlazeći. Koliko će puta još Vito sam lutati, prelaziti cestu i misteriozno biti vezan pitajboga gdje? Inače je pas za poželiti. Obitelj ga je već jednom prilikom htjela ostaviti u azilu tako da bi ga vjerovatno rado dali nekome. Mi bi voljeli vidjeti Vitu u sretnijoj priči. Tamo gdje u šetnju ne ide sam i ne provodi dane vezan za ulaz u podhodnik.