Pa i ovaj dan bio je DAN! :)
uh, svašta se baš izdešavalo, toliko toga da bih nekad baš da mi je znati kako je to kad ti je dosadno u životu ;)
Prva polovica bila je natezanje s činjenicom zašto sam se uopće probudila; baš kao što mi Jasmina danas reče - “ti si jedina koju znam koju je policija greškom privela” :D O, da al to se jučer desilo :)
Ustanem se, uhvatim malu pauzu između 2 kiše i malo i svoje kerove izvedem do parka da se istrče, kao i ja bacim misli u ler, a kerovci razmaženi pa ne slušaju.. Pa mi neko kaže; “pa kak to, pa ti si iz azila, kak te ne slušaju?” o pa majku mu, valjd baš zato što sam iz azila moji kerovi rade šta oće :)
Tješi me jedino što ima još mnogo volontera čiji psi su baš ko i moji – neće i neće kad ja oću :)
A dobro, nekima su se posrećile dobre i poslušne keruše, nije da je odgoj u pitanju ;)
Ma pomislim tako milion puta; pa šta nek su razmaženi! Poznam ih milion koji nemaju tu privilegiju! Jel tako?
I ondak brzo idem riješiti inbox na fejsu i poooludim jer imam samo oko pol sata za tu egzibiciju a ono 100 poruka unutra :) (i onda mi još brane i zapalit u dnevnoj dok to radim jer sam htjela kavu i fejs spojit a u kuinji nemam interneta :) ) I tako ja lagano iživcirana a zapravo u inboxu sva fina i uljudna ;)
I onda milion poziva koje moram obaviti, a u međuvremenu zovi svi koji mene moraju obaviti ;)
A još vam nisam ni rekla zašto sam se ustala nadrndana! E pa zato što nam je jučer bila vet.inspekcija u nadzoru! I to zagrebačka, vidim sve da bi od nas rado primjer napravili!
Valjda im dosadilo da mi njih stalno pljuckamo, pa nabacili pljucu i oni.
David i Golijat, al sjetite se tko je u toj bitci pobijedio ;)
Ispadosmo najgore sklonište u HR, al to sam još jučer isprocesuirala, danas je novi dan, pa ne zovemo se džabe Pobjede, sve ćemo mi to Pobjediti, nebojte se!
Sinoć smo, znate, imali malecno druženje kod Lucije i dobrano se svi ispsovasmo! Odma sam lakše zaspala :) Team building ;)
Al ono što je super je što mi stvarno imamo super tim! Mislim nije da se hvalim ljudima koje volim, aj dobro hvalim se! Al kad jesu najbolji ljudi, šta sad :)
I zato znam da ćemo opet uspjeti u svemu što ćemo zamisliti.
A trenutno smo u fazi zamišljanja ;)
Gledajte, ja znam da mi dajemo sve od sebe, i rezultati su vidljivi, pa taj naš Azil 2007. je izgledao kao scena iz horror filmova!
Sad se tu već romantični kadrovi, na kapiji, svako malo snime.
Za taj naš slavni album Udomljeni!
I tako, danas je dan nakon. Još smo svi izbedirani, malkoc dezorijentirani, al ono što se zna jest da ne odustajemo. Samo malkoc tiše zbijamo današnje šale i malkoc poskrivečki negdje cmizdrimo.
Glasno psujemo, i još više maltretiramo maženjem kerovce :)
Na putu kući udarim svoj auto. Ja kriva. Martini se to nekidan desilo. I provali iz mene ona bujica ljutnje i očaja i rasplačem se nasred Vukovarske.
I plačem tako do kuće.
I skinem mokru robu, sjednem pred komp i svane sunce:
Jedna Mia želi udomiti malu Melanie.
Pa dobro, sav državni aparatu, jel znate vi koliko je to veća vijest od vas? ;)