Nastavljamo s pričama, i koristimo priliku da vas pozovemo na sam event na kojemu ćemo i nagraditi naj priče ( s najvećim brojem lajkova, pa si dajte oduška i lajkajte ovim genijalnim ljudima i psima ) POVRATAK OTPISANIH koji će se desiti 18.5. (više o svemu u opisu albuma)
A sada uživajte u Ljerkinoj i Ježinčevoj priči!
Zašto je bitno udomiti? (dozvolite da vam moj pas i ja ispričamo svoju priču...)

Sve je počelo jedne subote, 10.08.2013. Moje druženje s dlakavim, slinavim čupavcima. Od tada sam postala ovisna o njima. Doma sam imala jednu mačku, u rujnu joj se pridružila još jedna. Nikada nisam imala psa, iako je dio mene uvijek želio nekog malog, obavezno crnog, čupavca. Često sam se zapitala, bih li mogla nekoga udomiti. Prvo pitanje koje sam si postavila je kako će se složiti s mačkama, zatim kako ću tada imati vremena za azil, ujutro se treba rano ustati, nahraniti ga, nema me često doma, psu treba šetnja...milijun pitanja, odgovora, kombinacija. Pas je puno veća obaveza od mačke, mačke su samostalne. Čist pijesak, uvijek hrane i vode u posudici i one su zadovoljne.

5,5 mjeseci sam se družila sa psima u azilu dok se nismo sreli. Samo krajičkom oka i u žurbi, već na odlasku iz azila. Nisam znala kako se zove, nikada ga nisam šetala, a šetala sam ih 56 prije njega. Znam samo da se nisam mogla odvojiti od njegova pogleda. Rekli su mi da se zove Ježinac, da je jako dobar i da je dugo u azilu. Sjetila sam se po imenu da sam ga vidjela u kalendaru za ovu godinu, kao i u albumu za udomljavanje.

Slijedeći odlazak u azil bio je prva šetnja s njim. Snijeg, klizavo, hladno vrijeme, utorak, 28.01.2014. Njegov pogled bio je presudan da više niti jedan dan ne provede u azilu. Požurila sam nazad u azil i rekla neka srede papire, on je moj. Ne dam ga nikome. Taj dan je došao kod mene.

Puno spava, ne treba mu puno šetnje, ništa u stanu nije uništio, ogrebao, izgrizao, ne laje, poslušan je, na prvu je prihvatio mačke... Sve u svemu, savršen za stan i moj način života. Tri mjeseca smo zajedno, a kao da je cijeli život sa mnom.

Nekoliko ljudi ga je u gradu prepoznalo iz azila. Skoro svi koji posjećuju azil ga znaju. Jedino ga ja do tog dana nisam nikada primjetila. Na kalendaru ispod njegove fotografije piše: "Bilo je svega u Azilu, samo nikada nije bilo tvoga udomljenja."
Eeeee, to se promijenilo.
Ježinac Ticky je čekao i dočekao...Izabrao je mene da ga odvedem doma.

https://www.facebook.com/azil.osijekvolonteri/media_set?set=a.10202556418644207.1073741858.1008360232&type=3

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.