Ooo, odma me opali sunce i more i naranče i jug 

Darina miriši na mandarine. Svaki put kad zažmirim i naslonim glavu na nju takvu plišanu i narančastu 
I onda otvorim oči i u Azilu smo.

Darinu volimo otkad je bila beba, takva malecna nam je stigla 2017.
s nama je prvi put pošla u šetnju, prvi hamić, prva ogrlica, prvi povodac,
sve je bilo prvi put.
Odonda je tog bilo milion i bezbroj puta.
Redali se dani, neki lijepi, neki tužni, neki teški, neki laki
a Darina svaki od njih
bila namiješena 
Nikad ju nije bilo teško volit.

Ko mala čigrica, (zaista je pero laka kategorija ), uvijek izbjegavala nevolje, svađe, veselila se ručkovima (kakav god dan bio kuvarici  )
i sramežljivo krala komadić po komadić naših srca.
Pa sad kad naslonim glavu na nju osjetim te mandarine,
taj miris želja i nekih dalekih nadanja i budućnosti.
Miris želja.

Želja je uvijek jedna. Jedna te ista. Otći iz Azila. Biti sretna. 

Darina živi u Azilu od svog dolaska, od 2017. mi je volimo,
sad je već vrijeme da je netko voli više i jače 
i da sve ono što mi ne možemo.

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.