Riječima vam ne mogu opisati horor u kojem je Marlon živio prije Azila.
Skupa sa Brandom, oduzeli smo ga iz dvorišta, sa lanca kojeg smo jedva skunuli sa njegovog vrata...
Bio je vezan za kolac, 
po sred dvorišta,
bez kućice, bez krova nad glavom koji bi ga štitio od sunca, kiše, snijega ili vjetra...
Bez hrane i vode i tko zna koliko dugo je tako preživljavao, od milosti komšija koji bi povremeno bacili neki zalogaj preko ograde...
Onaj koji mu je to napravio, nije ga volio,
jer voljene ne zarobiš,
prema voljenima se ne ponašaš tako,
voljene ne zaboraviš...
Marlon nije bio voljen i to je sve što je iskusio u ovih nešto više od godinu dana koliko ima.
Možda je to razlog što je nekako suzdržan,
razveseli se kad mu priđeš, ali sve to na kratko pa nastavi put svojih misli. 
U šetnji je jako smiren,
ne zanima ga ništa okolo,
samo gleda pred sebe i korača,
sigurno ide naprijed, 
kao da se vodi nečime,
nekom vizijom bolje budućnosti.
Kada je s nama u dvorištu, 
samo njuška okolo, ne dosađuje, ne prilazi, rekla bi da ga ni ne zanimamo.
A gle, nije ni čudo,
ono što on zna je ograničeno kretanje i njuškanje u krug oko svoje osi...
Željan je novih mirisa, novih početaka, nove nade i boljeg slobodnijeg života 
Marlon, dječak pogleda od kojeg te pecne srce,
mirnan i staložen,
a dobar ko duša 
Rođen je početkom prošle godine, a već je toliko toga ružnog iskusio na svojoj koži...
Mislim da je odrastao i prije no što je trebao, kao da nije stigao biti ono ludo razigrano štene...
Srednjeg do većeg rasta, 
guste bijela dlake prošarane crnom maskom oko lica, 
podsjeća malo na Zorroa koji je postao sinonim za borbu protiv nepravde, e tako će i naš Marlon 
Ima nešto sudbine u tome, jel 
Prsti ti upadnu duboko u to meko krzno, jedva da se odupreš da ga prestanješ gnjecati i pustiš ga na miru 
jer shvatiš da nakon života na lancu, osim slobode, željan je i odmora...
Znam da među vama postoji netko baš suđen Marlonu,
znam da će ga netko odabrati i pružiti mu sve što do sada nije imao,
netko tko će ga voljeti i uz koga će zaboraviti sve što ga je snašlo, možda i probuditi ono dijete u njemu koje je odavno zaspalo...
Do tada Azil mu je jedini dom, 
ima nas, a ima i kumu Vlatka koju je osvojio na prvi pogled 

 

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.