Broji naša Đina azilske dane,
a svakim danom i po jednu novu sijedu,
a dan po dan isprati i još jednu godinu,
evo i deseta je na izmaku...
I ne, nije s godinama mlađa
pa nitko nije...
Uhvatila sam ju danas nešto sjetnu, 
svu zamišljenu i jako me zagolicalo o čemu ona razmišlja.
Pa sam stala kraj nje ne bi li joj čula misli 

Sjeća se kako je bilo kad je tek došla, 
prvi puta kročila je u Azil
tada u svojim najboljim godinama.
I svi su je znali, svima nam se uvukla pod kožu i u srce i
tada smo joj dali ime Spomenka 
Slagala se sa svima na dvije, tri il četiri noge,
na točkovima il bez njih,
ma šta da vam pričam, 
dobra duša Azila.

U jednom periodu njenog života sve se posložilo na svoje mjesto,
zvijezde su joj se naklonile,
mjesec joj je obasajo put taman do srca jedne prekrasne gospođe 
I Spomenka je otišla kući 

Sjećam se dobro te provjere udomljenja,
baka baš onako kao starica iz bajke,  
pozvala nas je u kuću da vidimo gdje njena Đina spava.
Kaže ime Spomenka joj baš i nije stajalo pa ju je zvala moja Đina.
Ne samo Đina nego baš moja Đina 
Ooo kakva je to ljubav bila!
Posvuda su išle skupa, kao sjena Petra Pana pratile su jedna drugu i uživale u svakom trenutku.
Njena Đina je imala sve na svijetu, svoj krevetić, topli ručak, posebno mjesto u srcu, a baka...ona je imala samo svoju Đinu...
Jednog dana sve je to nestalo,
nije više bilo ni kreveta, ni doma

Niti one dobre bake...

I Đina nam se vratila u Azil...

Sjeća se ona , posebno danas svoje bake,
pita se na kakvom li je boljem mjestu i gleda li ju od gore.
Proljeće ju najčešće na nju sjeti, skupa su sadile cvijeće, radile po dvorištu, uživale na zraku, popile kavicu pa sutra sve to ponovile.
Nedjeljom joj je posebno teško, nedjelje su bile njihove, tada su skupa i ručak kuhale i kolač bi napravile, a našao bi se komadić i za Đinu 
Sve nekako puhne, nasloni glavu, zažmiri i mašta...
Zna da ju sa oblaka čuva netko njen...

A znamo i mi da nas čuvaju oni koji su sada iza duge,
oni koji utječu na sve naše vremenske prognoze.
Kada zazivamo kišu da nam brže procvate ringlov u medicinskom 
ili da nam sunce obajsa Povratk Otpisanih.
Pa čak im ne moramo niti neke posebne molbe uputiti,
oni sve znaju unaprijed, 
proveli su godine i godine s nama,
znaju nam planove i znaju nas u dušu,
sve naše želje i tajne,
jer oni su naši anđeli...
Danas su mi posebno u mislima,
pomute mi se oči, možda i razum
pa mi se na kraju prvog dvorišta pričinjava Montana,
kod staraca Kristina veselo laje, Buco lagano poskakuje, Astor i Danka se smiješe, Palmina se vraća iz šetnje, a Princ ganja lopticu duž čitavog medicinskog..
Pričine mi se i mnogi drugi, pa skupa s njima prođem kroz još jedan dan, sigurna u to da će sve napraviti da opet sreća bude na našoj strani. 
i shvaćam da su oduvijek i zauvijek tu, tu u našem srcu 

 

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.