OPIS PREDAVANJA:

Predavanje je namijenjeno svima onima koji razmišljaju o udomljenju psa ili su ga već udomili (trajno ili privremeno), kao i svim ostalim skrbnicima pasa koji bi željeli naučiti više o zajedničkom suživotu sa psom.

Ideja za predavanje ovakve vrste proizašla je iz dugogodišnjeg rada sa psima u azilu te udomljenim psima koji su razvili probleme u ponašanju koji su na samom početku mogli biti suzbijeni.

Prvi dani po udomljenju nerijetko su popraćeni stresom i pogrešnim očekivanjima. Umijeće je znati prepoznati pseće emocije i namjere te pravovaljano i pravodobno djelovati.
Stoga, naučite lakše i brže ovladati izgradnji prijateljstva između vas i vašeg psa. Izaberite razumijevanje, uvažavanje i povjerenje. Olakšajte prilagodbu, preduhitrite potencijalne probleme i naučite sve najvažnije o pravilnom odgoju psa.
Cilj predavanja je da steknete uvide u osnovna saznanja o potrebama pasa i načinima na koje psi uče i razmišljaju kako biste ih lakše i brže uspješno odgojili bez obzira da li ste početnik u odgoju pasa ili već imate iskustva u radu s njima.
Predavanje će obilovati mnoštvom praktičnih savjeta, foto i video materijalom te demonstraciji uživo kako se uče osnovne vježbe poslušnosti (vježbanju će prisustvovati vlastiti udomljeni pas predavača).

Svaki sudionik će na kraju predavanja dobiti potvrdu o sudjelovanju.

Na predavanje se dolazi bez pasa.


SADRŽAJ PREDAVANJA:

- O čemu ovisi ponašanje psa? Na što možemo utjecati prilikom (pre)odgoja, a što je izvan granica naše moći?
- Koje su osnovne potrebe pasa koje moramo uvažavati kako bi pas (p)ostao uravnotežen?
- Kriteriji prema kojima bismo trebali odabrati psa.
- Dolazak psa u vaš dom - koji prvi dojmovi su najvažniji? Mnoštvo praktičnih savjeta kako bi razdoblje prilagodbe proteklo ugodnije vama, vašem psu i vašoj okolini. Što ako u svom domu već imamo druge pse? Druge životinje? Malu djecu? Kako osigurati pravilnu interakciju među njima?
- Odgoj psa - što bi svaki pas trebao znati i kako ga tome naučiti? Prikaz učenja vježbi na vlastitom udomljenom psu.
- Pravilna igra između vas i psa te između drugih pasa - što ona znači i kad intervenirati?
- Problemi u ponašanju pasa - koji su najčešći, kako ih spriječiti te kako se postaviti ukoliko su se već pojavili?

O PREDAVAČU:
Predavanje će održati Alenka Medak, licencirana voditeljica za obuku pasa od strane HKS-a, vlasnica i voditeljica Škole za obuku pasa "Prias" u Višnjevcu. Teorijsko i iskustveno znanje, osim pri HKS-u, također je stekla pohađajući razne stručne seminare kod nas i u inozemstvu te u svom dugogodišnjem radu sa psima u azilu (Osijek i Beli Manastir), kao i u radu s mnogim udomljenim psima koji su u školi "Prias" pohađali obuku putem individualnog rada i tečaja u grupi. Također je skrbnica psa kojeg je udomila iz osječkog azila koji je tamo boravio od svoje šteneće dobi do 20 mjeseci starosti. Nakon rada na odgoju i socijalizaciji, spomenuti pas je postao glavni pomagač prilikom održavanja edukativnih radionica za djecu u vrtićima i školama na području Slavonije i Baranje te je stekla licencu za R.E.A.D. program (program koji pomaže djeci razviti čitalačke i komunikacijske vještine).

CIJENA: 
110, 00 kn
U cijenu je uključena konzumacija jela i pića za vrijeme pauze iz osječkog restorana Vege Lege. 

PRIJAVE:
e-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
facebook: obuka.pasa.prias
mob: 091/562 7986

NAPOMENA:
Prijave su moguće do 24.11.2016.
Broj mjesta je ograničen (max 20 sudionika).

DATUM: 26.11.2016, od 16 do 19 sati.

Dragi volonteri/ke

Udruga Pobjede  svakodnevno brine o više od 200 napuštenih i nezbrinutih životinja smještenih u Azilu u Nemetinu, kod privremenih udomitelja i po kućama njihovih volontera/ki. Kako su jedno od samo 6 skloništa u Hrvatskoj koja ne usmrćuju životinje nakon 60 dana  (od ukupno 25 registriranih), u Azilu se uvijek traži mjesto više. Zajedno s našim sugrađanima/kama i u suradnji sa svim sektorima društva nastoje promicati i provoditi politiku suživota sa životinjama, neusmrćivanja životinja u skloništima i pozitivnu politiku zbrinjavanja napuštenih i nezbrinutih životinja, poticati volonterizam i svijest o osobnoj odgovornosti, stvarati aktivno građanstvo i jačati društveni kapital - na korist cijele zajednice - i ljudi i životinja. Azil i sve aktivnosti Udruge financirane su najvećim dijelom iz donacija - građana/ki, stranih donatora, poslovnog sektora.

Stoga pozivaju volontere koji gaje ljubav prema fotografiji da im se jave za volontiranje na volonterskoj poziciji:

VOLONTER/KA FOTOGRAF/KINJA

Dragi volonteri i volonterke,

Udruga Pobjede  svakodnevno brine o više od 200 napuštenih i nezbrinutih životinja smještenih u Azilu u Nemetinu, kod privremenih udomitelja i po kućama njihovih volontera/ki. Kako su jedno od samo 6 skloništa u Hrvatskoj koja ne usmrćuju životinje nakon 60 dana  (od ukupno 25 registriranih), u njihovom se Azilu uvijek traži mjesto više. Zajedno s našim sugrađanima/kama i u suradnji sa svim sektorima društva nastoje promicati i provoditi politiku suživota sa životinjama, neusmrćivanja životinja u skloništima i pozitivnu politiku zbrinjavanja napuštenih i nezbrinutih životinja, poticati volonterizam i svijest o osobnoj odgovornosti, stvarati aktivno građanstvo i jačati društveni kapital - na korist cijele zajednice - i ljudi i životinja. Azil i sve aktivnosti Udruge financirane su najvećim dijelom iz donacija - građana/ki, stranih donatora, poslovnog sektora.

Veliki broj pasa koje prime u Sklonište dođe ozlijeđen, nerijetko s ranama koje dugo zacjeljuju ili u zdravstvenim stanjima koja zahtijevaju operaciju stoga im je potrebna kontinuirana veterinarska skrb. Posjeti veterinarima česti su i zbog prakse da se svi psi kastriraju nakon dolaska. Upravo zbog nedostatka osoba koje imaju položen vozački ispit,  Udruga Pobjede moli za pomoć u vidu volonterske aktivnosti vožnje veterinarima, na volonterskoj poziciji:

• Vozačka dozvola B kategorije (Udruga Pobjede pokriva trošak goriva)

• Osobni automobil 

• Poželjno prethodno iskustvo u kontaktu s psima

• Strpljenje, volja i ljubav

• Minimalna dostupnost volontera/ki: jednom tjedno (trajanje: 2 sata)

Pozivamo vas da budete dio azilske priče i pružite svoje vrijeme i ljubav onima kojima je to potrebno. Zainteresirani/e volonteri/ke mogu se javiti do  8.11.2016 . godine  Maši Riznić na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. ili na 091/5656 340 .

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja slobodno ju kontaktirajte.

U Azilu se naveliko već laje o tom,
znači vrijeme je da otpočnemo s odbrojavanjem! :)
Još je 20 dana do POVRATKA OTPISANIH vol3.,
što znači da točno toliko još imate i da napišete svoju priču i pošaljete nam je, pa je mi objavimo, pa skupljamo lajkove jer i ove godine vrijedne su i odlične nagrade u pitanju za vas i vašega udomljenoga kerovca! :)
Za sve koji su nam novi pa ne znate cijelu priču, ja ću malo otpočetka:
Povratak otpisanih sada je već tradicionalno druženje pasa, njihovih udomitelja i svih dobronamjernika na Lijevoj obali Drave uz cjelodnevni program (dobra mjuza uz dobre d.j.eve,
najbolja vege klopa na svijetu, u slijedovima ;) najbogatija tombola na svijetu, aukcije uživo, jeftina i dobra cuga, stari sportovi u novom izdanju i naravno – najbolji psi na svijetu! i to sve uz budno oko škole za socijalizaciju pasa Prias, šta kažete a? :) )
PO ove godine desiti će se 29.5. i naravno očekujemo da se tamo vidimo, a ono što prethodi samome događaju na lijevoj obali Drave,
su - PRIČE U 2 KATEGORIJE za koje nam trebate poslati fotku sebe i svoga psa i odabrati pod kojim naslovom ćete nam pisati priču i tako konkurirati za nagrade. Priča koja 28.5. u 22 sata bude imala najviše lajkova je pobjednička :)
Kako priče budu stizale, mi ćemo ih objavljivati a kategorije su slijedeće:
1. BLACK IS BACK! iliti ko kaže taj laže - da crni psi nisu najljepši na svijetu! :)
Opišite nam suživot vas i vašega crnoga, najljepšega (ofkors ;) ) psa na svijetu i napišite nam zašto ga/ju volite najviše na svijetu :)
NAGRADA za pobjedničku priču u ovoj kategoriji je noćenje za 2 ljudi i jednoga psa u "Ana, seljačko domaćinstvo" u Švajcarnici :)
2. NISAM CRN/A AL KAD ZAMRAČIM.. ;) iliti zašto moj pas treba tečaj socijalizacije :)
Opišite nam zašto baš vi, odnosno vaš pas treba osvojiti NAGRADU ovoj kategoriji koja je kompletan tečaj socijalizacije u školi Prias, trenerice Alenke Medak.

Etogac, izazov je pred vama; pas o kojemu ćete nam pisati mora biti udomljen ( iz azila, s ulice, odakle god, samo bitno da je nekada bio otpisan a sada je najsretniji na svijetu :) ), morate nam poslati uz priču i fotografiju (na kojoj ste i vi s njim/njom, ili samo on/a), i stil je otvoren; znači - može biti priča, pjesmica, haiku il kako god vam je lakše s riječima izači na kraj :)
Pišete nam u inbox ili na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Sretno, i veselimo se čitanju! :*

Ni grozota ni dobrota u ljudi! Toga sam se nagledala na izvoz. Srećom pa je i druga krajnost (oni Dobri) još uvijek prisutna,
jer inače..
Svejedno, bez obzira na nedostatak iznenađenja, još uvijek mi dođe da nekim ljudima poželim da se spontano samozapale i da nestanu s lica ove zemlje. I rado bih im pomogla u tome!
To od srca želi onoj koja je Avu dovela u ovakvo stanje.
Ma ne, nismo Avu pokupili s ulice nego iz dvorišta! Nečijeg dvorišta!
Neuhranjenu, dehidriranu, s tumorom veličine rukometne lopte što visi joj sa stomaka.
Punu buha toliko da je anemična, i toliko da se krv slijevala s nje dok smo je kupali.
Toliko je slaba da može tek nekoliko drhturavih koraka napraviti i onda sjedne.
Sjedne kako bi se odmorila od 5 koraka.

Ava ima 12 godina.

Ava se sada mora polako oporavljati, jede gastro hranu jer su joj crijeva skoro pa u prsnom košu, na operaciju tumora će tek onda kada bude dovoljno jaka za nju.
Hoćete nam pomoći?
Voljeli bismo kada bi se oporavlja kod nekoga s puno ljubavi,
kod nekoga s one strane krajnosti, one Dobrih.
Voljeli bismo i kada bismo imali para da je hranimo gastro medicinskom hranom, dokle god treba.
Voljeli bismo i kada bi netko imao srca za Avino srce,
to dvanaestogodišnje srce koje zaslužilo je još dugo i sretno kucati.
Svi ćemo jednom biti stari.
I nikome potrebni. Možda.
Možda ćemo onda željeti isto to što i Ava danas želi.
Još malo,
još samo malo tuđe dobrote.

Ako ste poželjeli pružiti Avi dom, javite nam se u inbox, pliz.
A ako želite financijski pomoći njen oporavak, možete to učiniti s naznakom Za Avu na naš žiro:
IBAN HR8823400091110405854
Podaci za uplate iz inozemstva:
Privredna banka Zagreb d.d. 10000 Zagreb, Račkoga 6,
Croatia
swift code: PBZGHR2X
PayPal: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

A ako ne možete ni jedno, uvijek možete podijeliti Avin apel.
Jer dobrota se uvijek množi!

Ljilja je nova štićenica naše udruge, našega Azila.

Obzirom da nas je Arči prilično zadužio upravo u borbi za prava svoje vrste,
nismo puno oklijevali kada dobili smo poziv o malenoj svinjici, s teškim prolapsom crijeva, pronađenoj u kanalu u jednome od slavonskih sela.
Svinjica je već nakon sat vremena bila utopljena. sita i dobila ime Ljilja.
Prošla je već 2 operacije od kojih se dobro oporavlja, raste i sve češće se smiješi :)
Naravno da Ljilji, kao što je jednom i s Arčijem bio slučaj, najviše nedostaje njena mama, koja sigurno ne uživa blagodati koje Ljilja ima na raspolaganju.
Prvenstveno svoj život i brigu ljudi koji je vole!
A tome koliko i kako je volimo, i kako nam se možete priključiti možete pratiti na Ljiljinom vlastitom funpageu
https://www.facebook.com/superljilja/?fref=ts

 

Novi kalendar zove se La vita e bella a posebnost mu je ta da je Terčika, donedavna dlakava stanovnica Azila ga napisala u cijelosti a po njenim pričama crtao Dražen Jerabek.

Kalendar će izaći u formi slikovnice, a unutrašnjost mu krase priče i slike 12 stanovnika/ca našega Azila za pse. Ono što možemo odmah obećati da nećete niti malo ostati ravnodušni, kao i na sve one proteklih godina :)

Moći će se naći na slijedećim mjestima, uz minimalnu donaciju od 40kn:
OSIJEK:
Azil
Kino Urania, od 17 do 22
Dječje kazalište, pon-pet od 8 do 15
Portanova, info pult
Fury vet ambulanta, Sunčana 22
Dr.Doolitle vet.ambulanta, Sv.Josipa Radnika 25
Veterinarska stanica Osijek, Vinkovačka cesta
ŠTANDOVI: Kapucinska ul, kod pbza, od 14.12. do 24.12., pon-pet od 10 do 12 i od 16 do 18, s time da ćete na našemu štandu osim kalendara moći pronaći i majce, šalice i bedževe :)
ZAGREB:
Prijatelji Životinja, Jurišićeva 25, od 9 do 17 sati
Studio Octopus, Gundulićeva 37/1

ili narudžbom na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Naravno, budete li u mogućnosti, nikako ne propustite najsvečaniji događaj godine - promociju kalendara u kinu Europa 10.12. u 19 sati gdje vas očekuje toliko dobro smišljen program da nećete moći dočekati kalendar za 2017! :)

Tragedija ne bira mjesto i vrijeme.

Samo ne znam kako izabere glavne protagoniste svojih kreacija.
Upoznajte Mirnu, Mirna od večeras ima nas, i jako lošu dijagnozu.

Kad se uđe u Azil, pa prođe Prvo dvorište,
pa skrene lijevo pored Bucinog boxa, pa otvore vrata,
prođeš kuvaricu dana i tamo, treći Otvoreni box s lijeve strane, tamo živi Mašenka.
Slikala se Mašenka za ovogodišnji kalendar, i žao mi što u tom njenom azilskom domu
nema mjesta da joj okrenem baš tu njenu stranicu, zakačim ga i da bude travanj cijelu godinu.
Da bude zeleno, žuto, toplo i proljeće cijelu ovu godinu.

Njen cimer zove se Lega, zapravo se zove Crnin prijatelj, al ne moš takvim imenom nit tepat nit viknut keru pa smo skratili u Lega :)
Lega mi je sve draži, sve teže podnosim njegovo starenje u Azilu.
Sve je nježniji, lakši, sve teže brojim mu sijede oko njuške, zabijelila je cijela.
On je stigao u Azil prije mene.

Pored njega, s lijeve mu strane žive Bobi i Vikica. Vikica je oduvijek u Azilu,
Vikica voli rijetke ljude, u šetnju uvijek ide s Inom, ponekad ide i samnom.
Onda se uobrazim ;)
Bobi je stigao nakon što je preminuo onaj koji je brinuo o njemu,
kako to uvijek ide – svu imovinu preminuloga imao je tko naslijediti,
oko toga su se pobrinuli, o Bobiju se nisu željeli brinuti.
Stari namještaj, onaj iz prve sredine prošloga stoljeća koji više nikomu nije bio privlačan niti upotrebljiv završio je, prije nego li se kuća preminuloga prodala – na smetlištu.
Bobi je završio u Azilu.

Astor bi recimo mogao knjigu napisati na temu “kako postati, biti i opstati kao višak”.
I Divljakuša Jr., Astorova cimerica mogla bi ilustrirati istu tu knjigu.
Eto, i oni su psi kojima je društvo pišući Zakon o zaštiti životinja (smiješnoga li naziva, kada znamo što sve u njemu piše) predvidio rok od 60 dana, a oni žive nakon tih 60 već mnogo dana,
i nismo ih ubili kako bi baš u njihov box uselili neki novi nesretnici sa novim rokom od 60 dana.
Jer znate, društvo se želi riješiti nesretnika, kako god, pod bilo koju cijenu, lako je kalkulirati tuđim životima.
I Astor i Divljakuša bili su jednom samo “komunalni problem” jer su “veliki” pa veliki ljudi strahuju da će im veliki psi izjesti djecu, pokidati auto udare li na cesti u velikoga psa, a i nije baš lijepo vidjeti velike pse po gradu kako tumaraju gladni i žedni, jel.
Pa dajte, izgradili smo šoping centre, crkve, trgove, parkove i klupe u njima, igrališta i milijardu birtija.
Nepoželjno je izgledati u takvome okruženju gladno i žedno.

Nakon što pomazite Astora, samo se izdaleka podivite Divljakušinoj ljepoti (ona ne prilazi blizu, malkoc joj se ljudi, znate, gaduckaju ;) ) pa prođete Bobija i Vikicu, pa Mašenku i Legu, možete zastati ispred Žarkovog i Andreinog boxa.
Imate li išta u džepu što bi se dalo pojesti ovo dvoje ćete obradovati najviše na svijetu :)
Čak Andreina fizionomija to pokazuje na prvu ;)
Žarko je malkoc nervozan tip; ne kuži šta tu više radi, pored svih tih ljudi (volonteri izračunaše da ta brojka i do tisuću godišnje seže)  koji hodočaste Azilom u potrazi za najvjernijim prijateljem sebi.
Jedna, ta nesretna noga je kriva, misli Žarko, to što se malkoc nakrivila pa sad svi ti ljepotani i ljepotice koji dolaze po pse ne mogu uzeti maloga psa kojemu je jedna noga malkoc se sa ostatkom tijela posvađala pa skrenula (al samo malkoc ;) ) udesno.
Andrea je također malkoc nervozna, niti jednu cimericu dosad nije istrpila pa je logičan izbor bio da dobije cimera :).
I savršeno se slažu, ko bi reko čuda da se dese ;)

I poljednji u nizu Otvorenih boxeva nastanjuju Minka i Miladin.
Minka je nevjerojatno nepovjerljiv pas. Došla je u Azil sa braćom i sekama, i sa mamom jer je “čovjek” pod čijim balkonom je majka Magdalena iskopala rupu i rodila svoju djecu prijetio (a vrlo ozbiljno smo ga shvatili) da će ih sve pobiti ne odvedemo li ih.
Pobiti.
Kao da je ubojstvo iliti oduzimanje života samo nešto što možeš jedno popodne učiniti između 2 obroka, između šetnje sa unucima i dnevnika u 8.
Nema, vjerujte, više komadića kvadratnog ove kugle zemaljske gdje možete biti na miru, slobodni, i da vas ne mora biti strah.
Jok, to ne postoji.
Majka Magdalena davno je nečija i sretna, Minka nije.
Niti nečija, niti sretna.

Miladin je iz Gunje.
I da sada prestanem pisati o njemu vi biste sve znali, jel tako?
Al neću, pisati ću da se ne ponovi.
Ne mislim na poplavu
nego na Gunju.
Miladin je spašen tek 14.ti dan nakon što je Sava odlučila da bi tamo sve trebalo ispočetka,
i dužina njegovoga lanca bila je taman tolika da je on svih četrnaest (!) dana stajao na posljednjoj stepenici “njegove” kuće do koje je stigla voda.
Miladin je bio doslovce lud nakon spašavanja.
I sad je lud, al za šetnjom, gricama, za svojom cimericom,
Voli rijeku, uživa u šetnji do Drave, jedna rijeka mu je, kaže ponekad,
već spasila život.

Astor, Divljakuša Jr., Bobi, Viki, Lega, Mašenka, Žarko, Andrea, Minka i Miladin žive u Otvorenim boxevima našega Azila u kojemu ne ubijamo pse.
Taj naš Azil koji ne ubija pse ne vole veterinarske inpekcije.
Ne vole ga  lobiji koji od napuštenih pasa prave biznis, ne vole ga ni ljudi koji vole te iste lobije.
Ne vole ga oni koje ti isti lobiji dovode na političku vlast (ili joj se potajice nadaju).

Ko ih sve jebe.

Volimo ga vi i mi.

Pa da vidimo tko će učiniti Astoru, Divljakuši Jr., Bobiju, Vikici, Legi, Mašenki, Žarku, Andrei, Minki, Miladinu, i svima ostalima koje mi volimo, nešto nažao.

Ajd baš da vidimo,
jel tako?

Nives je kujica sa čepinske obilaznice koju smo (zajedno sa sestrom joj koju još nismo uspjeli "uhvatiti") koja je danima stajala nasred obilaznice (u trokutu oko kojega se 3 brze ceste isprepliću) i koju smo
"uhvatili" tek kada ju je udario auto.
Onaj tko ju je izbacio nasred brze ceste imao je valjda "meko srce" pa nije to mogao učiniti sam
nego je njenu smrt ostavio drugima u zalog.
Muka mi je više od takvih monstruma zamaskiranih u ljudska lica,
i mogu samo reći - dabogda jednom i za njega morali praviti aukcije.
eto.
(da, i nama nekad prekipi)
Nives je preživjela izbacivanje, obilaznicu, auto.
Sada je na našoj skrbi, kod volonterke koja se trudi i oko vidljivih rana
a i oko onih
nevidljivih.
Naravno da bismo najviše na svijetu voljeli preskočiti Azil i pronaći joj
anđela zamaskiranog
u ljudsko lice.
A do onda Nives treba na još jednu operaciju kojom će joj se odstraniti femur kosti kako bi mogla čim prije prohodati
jer njena zdjelica slomljena je na milion komadića,
baš kao i njeno srce.
Slomljena čeljust se dobro oporavlja, Nives je skinuta s infuzije i sada sama jede :)
Za sada planirani veterinarski troškovi su oko 2000kn.
A na nama je da okupimo sve vas
koji se ne stidite raširiti svoja krila
kako biste pomogli jednoj
maloj
Nives.