Ma ne biste vi vjerovali, zapravo, što mi to sve radimo;  kakve pozive primamo, kakve zahtjeve, prohtjeve, kakve gadosti ( kada mi se grlo stegne , šake još više ..). I sad naravno slijeda jedna priča baš iz takvih redova: Dakle, zazvoni telefon (naš službeni svakidašnji J ) i zove nas Mirjana iz Daruvarskoga Azila (Mirjana je inače super cura, da ne pomislite nešto loše, jer nije ona ta koja mi je digla tlak, o nou), i priča: upravo ju je kontaktirala policija iz  Budimaca (20ak km od OS) jer je jedan lik (ne znam kako da ga zovem u textu, jer gospodinom sigurno neću ;) ) završio u zatvoru (u razloge  lišavanja njegove slobode nećemo, mislim, bolje ne..) i ostavio puna 3 tj zatvorenoga psa u kući (!) (to je Mirjana riješila pomoću policije, i sirotoga psa vratila u Daruvarski Azil iz kojega je i udomljen), i još 2 psa u dvorištu kuće.

 E, sada dakle, tu mi trebamo čuda učiniti jer Mr. Zatvorenik (eto imena, u sekundi :) ) je, pored svega u toj kući samo podstanar. Supruga i dijete smješteni su, nećete vjerovati, u Sigurnoj kući u Zg (skloništu za zlostavljane žene i djecu), jer je dotični i njih „posjedovao“. Možete misliti kako su psi prolazili L .

Mi, već mjesecima u pat-poziciji, jer NE SMIJEMO primati pse u Azil po nalogu Veterinarske nam inspekcije (mi smo, jel, najveći negativci kojima su se mogli pozabaviti, samo zato jer udruga prije nas nikada nije ishodila registraciju skloništa), i što sad?

Klara i ja posjetismo prve susjede, i zamolismo ih da psima, koji sada moraju ostati u dvorištu, svakodnevno daju svježu vodu i hranu (koju smo mi donijeli). Srećom, eto, susjeda je divna, muž baš i nije (histerično nam je telefonirao nekoliko puta sa stavom da on ne mora i ne želi brinuti o tuđim psima), i uspijevalo je 2tj.

Onda smo nas 2 opet Kediku zapalile do Budimaca, odnijele hranu, poslikale pse, i dan nakon nazvao nas je vlasnik kuće s informacijom da je kuća prodana i da psi imaju još 2tj.

fore boraviti u tom dvorištu.

Mi nemamo kud s njima.

Oni sami nemaju kuda.

Budimčani nisu oduševljeni idejom da im ta dva nesretnika lutaju selom. Već prijete trovanjem.

Eto, nemamo ništa osim apela na nekoga od vas.

Ne morate imati veliki stan ili veliko dvorište.

Samo veliko srce.

Potencijalne udomitelje molim da se jave na 095 87 230 87 (službeni broj udruge)

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.