Biti će ovo, čini se, serija reportažnih bilješki iz cijele nam Slavonije i Baranje (nadam se da dalje od tih geografskih okvira nećemo ;) ), jer ispade, eto - da mi svašta radimo, a malo se time po fejsbuku falimo, odnosno većinom vi vidite samo slike pasa koji traže dom, a sve ono što prethodi tomu postu ostane samo prepričano za našim azilskim stolom :)

Pa eto od sada ćemo se truditi malkoc više; čitav putopis, i čitavu priču koja prethodi onom slavnom textu: "..ova prekrasna curica traži dom..." prepričavati i ovdje na fejsu, da vidite i pročitate kako naš svakodnevni angažman naveliko prelazi okvire azilskih ograda.

* za neznalice - "kedika" je popularan naziv (međ volonterima) za starog folksvagen kedija, koji nam vjerno služi :) (koliko će još - ne zna se;))

E, pa evo priče iz Antinske Mlake:
dakle, nakon nekoliko razmijenjenih telefonskih poziva s tetom koja nas je zvala iz gore imenovanog sela (teta ima problem sa psima, to ste pretpostavili; ima svoja 2, i još 2 pridošlice za koje niti selo, niti tetin suprug nemaju previše razumijevanja, teta živi u iznajmljenoj kući, i još ima i štene maleno (koje gore nismo ubrojali među onih četvero) koje je do toga jutra uspješno uspijevala sakriti od muža :) Štene je dijete od pridošlice, i također hitno treba novi dom.) zaputismo se u Antinsku Mlaku.

Dočekala nas preljubazna i draga teta, mala bebica,majka bebice, 3 potencijalna oca bebice, koza i jarac :) Naravno da su najviše oduševljenja u Klare i mene izazvale baš koze, odhranjene na bočicu uslijed smrti im majke pri porodu. a oduševljenje je bilo obostrano jer me jarac popiškio u prve 3 min maženja. teta kaže od sreće ;) ja teti bijah spremna povjerovati u sekundi kao i njemu oprostiti taj pokušaj diverzije jednog aktivističkog poduhvata ;)

Da sad malo skratim i zainteresiram vas za srž priče - dakle, teta živi u selu prema VK, u koje ljudi neprestano izbacuju pse. to smo odavno naučili - što je selo zabačenije ljudi bez srca ga radije izabiru za izbacivanje na cestu svojih negdašnjih članova obitelji, njihovih pasa. pa je tako i naša domaćica prvo hranila ispred svoje (i u tome je problem što kuća nije njena) kuće sve te lutalice, pa su neke polako ušle i u njen dvor, pa je tetin muž gubio živce, pa prvi susjedi..i znate kako to sve ide - teta nazvala nas. Bebicu smo udomili odmah idućega dana, maleni dečko dobio je svoj dom prije nego li smo ga uspjeli na fejsu i oglasiti :).

Njegova majka (koju imate priliku vidjeti na slikama dolje), kojoj je to zasigurno prvi okot, jer po našoj procjeni nema niti godinu dana, također bi voljela imati dom, i svoje ljude. Jako je malena, nevjerojatno umiljata i slatka. Bila bi, vjerujem odlična sudružnica u stanu:) Ona se kod tete zove Kujica:)) Brundo, ovaj kovrčavac sa slika posljednji je preživjeli iz ugašene firme nedaleko tetinog mjesta življenja. naravno, nije imala srca ostaviti ga da i njega (baš kao i poduzeće) likvidiraju pa ga je "sklonila" u svoj dvor. Brundo ima oko 2 godine, jako je društven i razigran, obožava ljude, druge pse i koze:) pa, eto, ako se pronalazite u nečemu od toga zovnite nas, Brundo jedva čeka da vas upozna ;)

Obzirom da je Azil u fazi (da, ta faza traje 100 godina i nama je prvima muka od toga) registracije u sklonište, i imamo rješenje po kojemu ne smijemo primati pse u Azil dok se ne regestriramo (ah, kolko puta na dan izgovaram ovaj text :( ) teta će brinuti o njima, dok im se ne pronađe dom za zauvijek.

Napomena; koze nisu za udomljenje, one su tetine ljubimice, dom traže malena Kujica i Brundo.

 

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.