Kumstva

Za sve kojima je Azil predaleko i/ili nisu u mogućnosti doći mogu postati KUMOVI/E!... Pročitajte više!

…kruži priča po Azilu da je ovo ipak grad dobrih ljudi. Da postoji netko tko pravi kućicu u svome dvorištu. I mjesto u svome srcu. Baš za njih...

Dragi/a prijatelju/prijateljice pasa!
Azil, posljednje utočište za brojne nam zaboravljene i napuštene četveronožne sugrađane/ke smješteno je u prigradskom naselju Nemetin, nešto više od 5km udaljenom od Osijeka. Vrijedne ruke volontera/ki i uposlenika/ca Azila nastoje uljepšati svakodnevicu našim štićenicima i štićenicama čiji se broj rijetko spušta ispod 200.. Da gladnih usta ne bi bilo još i više program kastracije provodimo cijele godine. Antiša, Melita, Gazda, Goca, Divljo, Ankica, Mustra, baš kao i svi ostali stanovnici/ce Azila sanjaju o danu kada će upoznati čovjeka koji je potegao do Azila baš zbog njih i s kojim će zaboraviti sve one ružne uspomene i sjećanja. Na stotine ih je već ispunilo taj san. Upitnik koji ispunjavaju potencijalni udomitelji pomaže nam pri pronalasku idealnog psa baš za njih. Da im ne moraju naši psi
pričati o važnosti kastracije, svojim potrebama i pravima za buduće udomitelje osmislili smo brošuru s korisnim informacijama. Kada je svima sve jasno udomitelji potpisuju ugovor o udomljenju, a da smo stvarno spojili srodne duše (a i da nas naši psi nisu zaboravili) uvjerimo se obilaskom naših bivših štićenika/ca u njihovim novim domovima.
I dok se oni nas još tu i tamo prisjete, nas i dalje muče svakodnevni azilski problemi. Suživot s dvije stotine pasa nije nimalo lak- treba počistiti tih tri tisuće kvadrata (nekad se čini i kao četiri), oprati svakome zdjelicu, promijeniti vodu i skuhati ručak za dvjesto gladnih usta. I nije to sve. Uvijek ima
onih bolesnih kojima je potrebna dodatna njega, nađe se nerijetko i neka ograda za pokrpati, rupa za zatrpati, a i nema tog koji će proći dvorištem a da ne zastane i razmijeni koju s domaćinom, barem o vremenu, pa tako dvjesto puta. Al nije ni to sve. Imamo mi velike planove. Od kada smo preuzeli sklonište (koje je u to vrijeme izgledalo kao prizor horror filma) u fazi smo rekonstrukcije. Činimo sve kako bi životni prostor naših štićenika/ca bio što bolji , pa makar i privremeni, dom. Grade se novi boksovi, adaptira se postojeća infrastruktura, kanalizacija je stigla, plin je u planu, a još brdo posla nas očekuje. Nekada se i sami sebi čudimo kako nam to uspijeva sa sredstvima koje Grad Osijek izdvaja za Azil- precizno 8.333kn mjesečno. Ostalo je dobra volja sugrađana/ki i sposobnost predanih
aktivista/ica da iz ničega naprave nešto. Nadamo se i boljim danima, i ne samo da se nadamo nego na tome i radimo. I nema ljepšega nego biti dijelom te priče i doći kući umoran/na iz Azila znajući da si nekome uljepšao/la dan. Dođi i uvjeri se sam/a.

Iz povijesti Azila
Sve je počelo sasvim slučajno, jednoga sunčanoga jesenjega dana dvije i sedme. Znatiželja i iščekivanje koje su prethodili našemu prvomu posjetu Azilu za napuštene pse na žalost ( ili na sreću ) bile su prevladane šokom i nevjericom; ono što smo zatekli tada bilo je ispod svih naših očekivanja – psi koji nisu redovito dobivali hranu, kućice koje se više nisu mogle nazvati kućicama, bez veterinarske skrbi, nekastrirani, necijepljeni i nečipirani, nabacani u dvorišta i boksove bez ikakve logike, štenci i mame sa štencima zajedno s odraslima, bez volontera…
Nismo znali otkuda početi, no naši dolasci postali su redoviti. I bilo nas je sve više. Iz inicijative građana izrasli smo u Udrugu POBJEDE i 2010. potpisali smo s Gradom Osijekom Ugovor o preuzimanju Azila koji je do tada vodila Udruga Život. Sugrađanke i sugrađani, uz pomoć medija, sve brojnije su se odazivali na naše akcije. Uspjeli smo razviti svijest, šire zajednice, o potrebi skloništa koji humano postupa sa svojim štićenicima.
Do 2010. godine izgradili smo medicinsko dvorište, uložili znatna financijska sredstva i još znatniji fizički volonterski angažman kako bismo unaprijedili/e infrastrukturu Azila- od vodovodnih i elektro instalacija, renoviranja postojećih objekata pa do adaptacije starih i izgradnje novih bokseva. Do kraja 2012. godine kastrirali smo više od 1000 pasa, udomili preko 800. Pomogli smo u liječenju, zbrinjavanju i kastraciji ne maloga broja nezbrinutih pasa koji nisu niti dospjeli do Azila. Ostvarili smo suradnju s tri veterinarske stanice koje nam sva liječenja i kastracije obavljaju s popustom. Grad Osijek Azil sufinancira rad Azila sa 100.000 kn godišnje, a volonteri/ke raznim fundraising akcijama (humanitarni koncerti, sajam rabljenih stvari, štandovi, kalendari…) prikupljaju sredstva kako bi
osigurali funkcioniranje Azila. Znatan dio sredstava dolazi i od privatnih donacija građana/ki u novcu, hrani, građevinskom materijalu, intelektualnim uslugama, kao i od poslovnoga sektora.
Na već nebrojeno mnogo organiziranih radnih akcija u Azilu, kroz naša vrata proslo je na stotine volonterki i volontera, odradivsi samo u 2012oj preko 14000 volonterskih sati. Azil je danas dobro organizirano "živo tijelo" zahvaljujući četveroma uposlenima te dvadesetak aktivnih volontera/ki. U Azilu boravi 200 pasa čija brojka varira budući da se psi svakodnevno udomljuju. Posebno smo ponosni na činjenicu da smo od Azila u kojemu su psi bili zaboravljeni od ostatka svijeta postali registrirano sklonište koje NE UBIJA PSE već udomljava! Jedno smo od 6 No Kill skloništa u HR i u suradnji s ostalih 5, kao i udrugama za zaštitu i promicanje prava životinja, radimo na No-Kill Hrvatskoj, odnosno mijenjaju prvenstveno društvene svijesti pa zatim i zakona koji će zabraniti usmrćivanje zdravih pasa u skloništima.

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.