Kumstva

Za sve kojima je Azil predaleko i/ili nisu u mogućnosti doći mogu postati KUMOVI/E!... Pročitajte više!

Zima u Azilu jest najgore godišnje doba u Azilu.

Pogotovo kada je uporna kao ova.

Al uporni smo I mi, premda nas je poštenski već umorila, da se ne lažemo ;)

 

U Azilu živi svakodnevno 180 pasa, baš točno ta brojka registrirana je od strane Ministarstva poljoprivrede I tek kada se jedan pas udomi idući može doći na njegovo mjesto u Azil.

A o tome kolike su nam stvarne potrebe za mjestima u Azilu ne moramo vam ni pričati, dovoljno je upaliti svaki dan fejsbuk, on je prepun fotografija pasa kojima se hitno traži dom. Da, zima je I svaki topli kutak se traži da primi nekoga promrzlog s ulice.

U Azilu grijana mjesta u deficitu su totalnom. Grijemo samo 3 prostorije koje su pune pasa, onih najpotrijebitijih, odnosno bolesnih, netom operiranih, mama sa svojom djecom tek rođenom..

Da, traži se mjesto viška stalno..

U Azilu, inače sve kućice imaju slamu koja se na tjednoj bazi nadopunjava, jedina utjeha za život u Slavoniji zimi jest ta da slame uvijek na sreću dovoljno imamo!

Ono čega nam vječito nedostaje jesu deke I posteljina, upravo za ove na oporavcima koji žive unutra. Zbog popunjenosti I prepunjenosti unutarnjih grijanih prostorija tražimo ove zime privremene udomitelje,

ljude koji bi nam uskakali sa nekoliko dana u kojima bi nekomu od pasa pružili grijani prostor kako bi se psi mogli u toplome oporavljati. Najčešće ovih dana trebaju nam smještaji za oporavke od kastracija. Jer ova zima ne posustaje, temperature se već mjesec dana mjere debelo ispod nule, a sa kastracijama u Azilu ne možemo stajati. Zamislite što bi se događalo kada bi u Azilu zapostajala next generation? Oooo noooou! :)

Štenaca pogotovo ko u priči (nekoj ludoj, nekoj iskrivljenoj), one koje još uvijek žive pronalazimo po kanalima I na kojekakvim mjestima koja naši sugrađani vrlo maštovito iznalaze kako bi ih se riješili jer su valjda preškrti za kastraciju  smještamo u Azil ili im također pronalazimo privremeni dom. Bolje prilike za njih proizlaze jedino iz nade da će ljudi prestati kupovati pse nego će ih udomljavati!

Čitava jedna generacija štenaca koja nam je ušla u Azil krajem prošle godine odrasta ovdje u Azilu,

bii će teško pronalaziti im mjesta s odraslim psima po Azilu,

nismo nemogući.  Za tolike štence na našoj brizi potrebne su nam ogromne količine dehidrirane hrane za štence, njima ne možemo bilo što u zdjelice stavljati, oni su najpodložniji virusima I osim što pazimo na njihovu prehranu sve ih I cijepimo protiv virusnih bolesti također!

Svi oni, baš kao I odrasli psi u našemu Azilu osim visrusnih cijepljeni su I protiv bjesnoće, očišćeni od parazita kao I čipirani I kastrirani. Za štence udomljene iz Atzila osiguravamo kastraciju kad za nju pas dovoljno naraste. (kod ženki 6mjeseci, mužjaci 9). To je jedini način kojim se možemo boriti da se prekomjerna populacija pasa drži pod kontrolom.

 

Uvjeti rada zimi u Azilu gotovo su pa nemogući. Voda je konstantno smrznuta. Obzirom da su sve pipe iuzuev jedne zaleđene, vodu nosimo u kantama svim psima po Azilu, ovisno o temperaturi dana, nekada dok dođemo do kraja možemo na početak.

 

Najbolje grijanje koje azilanti mogu dobiti zimi jest šetnja, I to stalno ponavljamo ne bi li uključili što veći broj sugrađanki I sugrađana u šetnje. Otvoreni smo svakodnevno za sve posjetitelje od 10 do 16 sati, na žalost posjeti zimi ograničeni su dnevnim svjetlom, sve do 1.travnja kada ćemo to sito vrijeme produžiti do 18 sati.

 

Je li nam lako? Nije. Nije ni mnogima u ovoj državi, vas samo molimo ako prepoznajete sebe kao nekoga tko nam može pomoći da nam se javite, dođete, pošaljete deke ili pomognete uplatom na naš ŽR.

Sigurno da ćemo lakše progurati I ovu zimu budemo li imali pomoć!

 

 

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.