brzinski je preuzeo titulu najkul antena u Azilu 
a potom i onu najupornijeg "moramBitiUCentruPažnjeOdmahSadaOdma" 
Tak je to sa pubertelijama u Azilu, nikad dosta maženja, šetanja, ni skakanja.
Moram ga pohvaliti da je majstor u trčanju uz bicikl, 
avanture su to u kojima uživa na najjače i ne bi imao ništa protiv kada biste mu iste osiguravali iz dana u dan 

Teri Jr. rođen je u srpnju 2017. godine i većeg je rasta,
prijatelj svima koje je do sada sreo 
Samo još nikako da naleti na one prave,
prijatelje za always and forever 


Svjestan je da se u današnjem svijetu teško probit'
pa si je u startu odabrao lako pamtljivo ime koje puuno govori o njemu 
također je svjestan toga da crni psi teže pronalaze domove
(e sad, dal' je to do praznovjerja ili nečega drugoga, ostavlja vama na razmišljanje) pa je odlučio pokazati .i. i tome pa mu pomozite i prošerajte ga malkoc po fejsu, nikad ne znate tko će ga ugledati 
Roki je mladić sa stavom koji nema vremena za gubljenje i
traži najboljeg prijatelja/prijateljicu!
ne pristaje ni na što osim na bezuvjetnu ljubav,
znate kako ono ide "dok nas smrt ne rastavi..." 
voljan je učiti, raditi, ma, što god treba, mlad je (čitaj: rođen je u drugom mjesecu 2017. godine)
srednjeg je rasta, slaže se sa svim psima,
a najviše voli ljude 
javite mu se 

 


Kad pomislim na psa sa stavom, sjetim se Tena.
zašto?
zato što točno zna što želi, i sigurno korača prema svojim ciljevima.
bistar, okretan, živahan, privržen.
ne voli nepravdu, pa tako svako jutro spočitava Aronu ostane li u ispustu koju minutu dulje nego on sam 
svoj azilski dom dijeli sa gospodičnom Petom,
družicom u dobrim i lošim danima
(ona nije toliko oduševljena Tenom koliko on njom  )
a znate što Ten želi najviše na svijetu?
dugačke šetnje, izlete, istraživanja, planinarenja...
bio bi najvjerniji suputnik 

rođen je 2015., što će reći u najboljim godinama :) srednjeg je rasta, slaže se sa svim psima (ooosim sa pokojim mužjakom  )


Ovo veličanstveno biće,
netko tko te može prepoloviti na pola a ipak ti samo pusu da 
(al ne baš odmah na početku poznanstva, treba mu malkoc vremena da se ne lažemo  )
zove se Zen,
živi u našemu Azilu, rođen je 2008. (u horoskopu bik), ima već i kumu i nekolicinu prijatelja (one hrabrije volonter(k)e i svog cimera Samira koji mrzi cijeli svijet ali Zena obožava, (i btw manji je od Zena jedno 7 puta  ) pa Zen pazi na Samira ko na svoje dijete 
Pri prvom susretu skoro me pojeo, i onda sam danima svladavala strah i mitila ga najfinijim hranama koje se u Azilu dadu naći 
I gle čuda, tolko brzo smo se sprijateljili i sad mi je toliko divan
da vam to zapravo mogu jako teško opisati!
Naravno, jako liči i na ljubljenu Montanu šeficu Azila al mi ga je i žao istovremeno jer znam kakvi su ljudi; ima 9 godina, trebaš se malo potruditi oko njega i pitanje hoće ikad itko se pojaviti (osim onih koje najviše "volimo", onih s pitanjima "a jel imaš išta veliko i pravo") tko će biti spreman voljeti ga jer ja znam iz iskustva koliko Zen može voljeti natrag!
Ovih dosadašnjih 9 godina živio je s nekima koje ne bih radije nazvala familijom mu jer su ga ostavili i ošli. 
A on je mjesecima još čuvao kuću i nikomu nije dao da priđe.
Nisu se vratili,
mi smo ga doveli u Azil,
koji je za ovoliko veličanstveno biće
premalen!
 
 
 
 

Brčiće već dugo ima, ali iz puberteta još nije izašao 
Nema gdje ga nema, pa da ograde nisu granica, 
osvojio bi momak cijeli svijet!
Zasad bi, vjerujem, dovoljno bilo da barem jednu osobu osvoji, 
svijet može čekati 
Ne mogu reći da je zahtjevan: ljudska pažnja, šetnja, hrana i on je sretan i zadovoljan 
Ako vam to nije tu mač, krenite na Nemetinska cesta bb!

Rođen je u veljači 2016., srednjeg je rasta, voli i cure i dečke 


Mali Jazo 
Doni je kao i sve ostale nesretne duše stigao k nama
jer je u jednom trenutku postao višak.
Kako nečiji život postane nekome višak?
Kako odlučiš: ne trebaš mi više?
I valjda zato što se ne možemo pomiriti s time da je netko nekome postao višak i radimo ovo,
borimo se da svi poput Donija ipak imaju nekoga svog.
Učimo Donija da su ljudi zapravo super.
Smijemo se tome što su nam rekli da se radi o "malom jazi koji grize",
a Doni, istinabudi, nije nit mal, a niti jazo 
Doni, osim što je skužio da su ljudi zapravo super,
je naučio i što znači igra,
kako se ponaša pas,
kako se nekoga voli
i kako si sretan kad nekoga voliš.
Tako je se on polako zavukao u onaj komadić srca
koji rijetko kome otkrivaš
i rijetko kome dozvoljavaš pristup.
a taj komadić srca Doni čuva
svim svojim srcem.

Doni je pas srednjeg rasta (niskopodan, a kurpulentan  ) od petnaestak kila,
rođen je 2015. godine i traži kumu/kuma!

ps. ne preferira društvo pasa, još 
 
 
 

Krišom mu je pobjegao,
ovaj izraz lica koji podsjeća na osmijeh.
Nemoguće je izmamiti ga, 
kao da su mišići koji ga pokreću atrofirali,
presušili, zajedno sa izvorom sreće.

Sjećam se tog popodneva, Gornjeg dvorišta i pasa koji su nas pratili pogledom.
Ali njihovi su se baš sa Laletovim sreli.
Sjećam se ispraćaja do auta i mahanjem za autom koji ga je zauvijek izvukao iz Azila.

Ali nije...

Gospođe više nema, gospodin se teško razbolio.
Gledaju se pred Azilom, ovaj puta kapci su teški,
pozdravljaju se, ovaj puta sa knedlom u grlu i grčem u želudcu.

Obitelj se raspala u trenu i samo za Laleta ima nade.
Želim vjerovati da barem za njega ima.
Obećajem da ćemo zajedno vježbati osmijehe.
Obećajem da ću među vama naći njegov izvor sreće.

Moram, Lale je naša beba, još od 2011. kada nam je stigao,
i nema šanse da ovaj pogled prati samo prolaznike,
opet!
Kada se sretnete, podsjetite ga što iskren osmijeh znači,
ne skrivajte svoj izvor,
život mu znači.
 
 

Beba. 
Miš maleni.
Borac najveći!

Čini mi se nemogućim,
osjećaje koji struje, pretočiti u slova.
Recimo da ovaj osmijeh, 
ako me počasti njegovom ljepotom, 
ispuni cijeli jedan svemir dugama,
da me baršun njegovog lica pozdravi pusom i uljuljuška u meki polusan, onaj zbog kojeg bi kapke najradije vječno držala sklopljenima,
samo da ga ne izgubim u trenu.
da me ta suza u kutu lijevog oka razdire, uvijek, i kada ju ne vidim.
ona je znamen napuštanja, 
krhkosti života, slomljene kralježnice, ograničenja, čekanja,
nadanja.

Sada kada je najgore iza njega,
samo jedno prizivam,
one koji će njegov svemir ispunjavati baš tim jarkim bojama,
pusama mu snove pretvarati u stvarnost,
i onu suzu, najljepšu i najbolniju,
začarobirati ljubavlju u radosnicu

Benković je rođen 2012.

 


šu šu, svi već šuškaju o tom:
- da u Azilu živi prekrasna curka imenom Šuška,
i da po mišljenju većine (a i mom) 
slatka je ko zrela kruška 

E lega što ti kerovci od nas naprave i stihoklepce po potrebi 
Sam da znate da ništa u ovome textu nije preuveličano,
štoviše nema tih riječi kojima se može opisati recimo Šuškina pusa  (a dijeli ih šakom i kapom  )
Ova ljepotičica rođena je u travnju 2017.te godine, velikog je rasta.
Ako se poželite zvati njezinima, morate računati na vrijeme posvećeno njoj, isključivo njoj  a ona će se pobrinuti da ispuni sekunde 
Do sada je svo vrijeme dijelila sa 179 Azilantica i Azilanata,
azilska pravila je usvojila,
ali na životna ćete ju tek morati naučiti. 

Šuška je spremna učiti, spremna je za vaš dolazak,
na vama je samo da se pojavite... 


"Today is gonna be the day
That they're gonna throw it back to you
By now you should've somehow
Realized what you gotta do
I don't believe that anybody
Feels the way I do, about you now"

i da, baš mi nekako zvuči kao Upsi.
Nježna, sjetna.
Žakova, Figicina i Aleksina seka.
Ne prilazi ljudima.
Trauma koju su proživjeli kao tromjesečni štenci na ulici
očito je ostavila prevelike ožiljke na njenom srcu.
Ali uz vrijeme,
ljubav,
pažnju...
možda...

"I said maybe, you're gonna be the one that saves me."


Žakov moto je "iskoristi dan";
ali, pod određenim uvjetima:
a) mora biti prisutan Borko
b) mora biti prisutna špaga za igranje
c) zemlja mora biti odgovarajuće tvrdoće za kopanje
d) ljudi ne smiju biti prisutni u radijusu od 20m

i pokušavamo mu objasniti da mu ovaj zadnji baš nije potreban,
ali ne sluša, pa ne sluša 
prvi kontakt s ljudima bilo mu je izbacivanje sa braćom i sestrama,
pa tjeranje,
pa prijetnje smrću, vilama, puškama, lovcima.
nije mu za zamjeriti što komunikaciju s njim već neko vrijeme 
(točnije, od kad je došao) imamo na minimumu.
ali, mi smo uporniji od njega,
i obećajem ti, Žak, shvatit ćeš da su ljudi dobri 

Žak je rođen 2016., velikog je rasta, još uvijek nije spreman za udomljenje,
ali radimo na tome 
Pale su i prve grice iz ruke, malo maženja, čak i prve šetnje 

Klokanica, zekanica, loptica skočica...
najveselija curica na svijetu!
a s obzirom da je njena energija skroz na skroz pozitivna,
red je da vam ju predstavimo u istom tonu!
znači: Amila je vrckavica koja točno zna što želi 
ona je onaj tip osobe koja osvijetli čitavu prostoriju čim uđe u nju,
ona koja uvijek ima osmjeh na licu,
ona koja uvijek sve oraspoloži!
Amila traži aktivnu osobu - čitaj: bez beda će naučiti trčanje uz bicikl, planinarenje, istraživanje... i uživanje 

Amila je rođena krajem 2015. godine, slaže se sa svim psima (osim sa macama, njih ne preferira)
srednjeg do manjeg rasta je (svega 10ak kilica  ) i čeka vas u Azilu!

Nema imena koje bi bolje opisalo ovu malu petardicu 
I njegov friz i njegovo biće i
eksploziju ljubavi kojom vam uzvrati za svaku mrvu pažnje poklonjene.

Pucko je rođen u travnju 2017., manjeg je rasta (znate kako kamera dodaje ), slatkiš kojemu će uspjeti odoljeti samo hladnokrvni.
Sa psima će se lijepo slagati ako su dobri prema njemu
Ali ne voli da ga se gleda s visoka ili gnjavi 

Još uvijek je pubertetlija, ali brzo uči 
Javite se učitelji! 
Sa azilskom osnovnom školom je gotov,
vrijeme je za životnu,
vašu 

Jedan od onih starčića koji su izgubili dom jer su njegovi izgubili borbu sa bolesti.
Ostaneš bez voljenih, ostaneš bez krova na glavom i završiš u Azilu.
I jedino što preostaje je nadati se da će netko u ovim zubićima vidjeti najljepši osmijeh na svijetu,
da će u njegovom lavežu razumijeti pozive u pomoć.
Da će Nedo dobiti nove voljene, lagane šetnje
i samo svoje mjesto za odmoriti bolne kosti.

10 godina je izbrojao do sada, a mogao bi još barem toliko uz one prave.  

(rođen 2007.)

Lijep ko slika, lud ko kupus 
Jeste primjetili da na fotki nema ničijih nogu? (znate kak sve naše pse fotkamo uz noge za album Udomi me gdje vam ih predstavljamo pa da odmah dobijete dojam o veličini psa? e pa u Harijevom slučaju morat ćete mi samo vjerovati na riječ  )
Ma nema tih nogu kraj kojih bi Hari stao pa ni vlasnice nogu koja bi to uspjela učiniti,
Hari još uvijek ne vjeruje ljudima.
Jedino za šta prodaje svoj neposluh su grice, e zbog njih će prići i uzeti je sam iz ruke,
al to je vrhunac njegova bondanja za sada.
Ipak ne gubimo nadu, bilo je i gorih pa su pali, past će i Hari 

...

I bi tako 

Hari je naučio što je povodac 
Nevoljko se uz njega veže, ali kada je gotovo početno natezanje,
sa zadovoljstvom kreće u avanturu zvanu šetnja.
Ljude i dalje doživljava kroz veo opreza,
ali navikava se na suživot kao nuždu.
Čudotvorac ili čudotvorka spremna na izazove, Harija bi mogla učiti o povjerenju, ljubavi, slobodi.
Uz one prave postao bi uzoran učenik 

U svakom slučaju znate gdje smo, a tamo gdje smo mi, tamo je i Hari!

Hari je rođen 2016., malenog je rasta, svim psima prijatelj 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.