Ima ono nešto, 
nešto što ti odmah skrene pogled na nju,
možda ti bijeli brčići,
ili osmijeh kojim te okupa u vruć ljetni dan,
ili radost šteneta koja i tebe nekako ponese,
nekako poletiš 
Ta poletna radost te kereće mladosti,
ta ljubav koja ti se nudi, daje..
Ta veličanstvena ljepota,
sve je to Vinona.

A Vinona je rođena u 11.mjesecu 2016., srednjega je rasta,
naučena na povodac, na ljude, 
Za sebe kaže da voli sve što vole mladi, 
i voljela bi upoznati nekoga tko će joj promijeniti život do daske.
Et, samo to! 


Oooo, pa njega mi je izuzetna čast predstaviti vam! 
A znate zašto?
Zato što jako volim kereću pamet, a Ars je ima na izvoz! 
Ne, ozbiljno! Predstavljam vam jako inteligentnog psa,
jednoga od onih što bi mogao glumiti u nekom filmu na koji plaču svi klinci (i ja  ), al nit kamera, nit producenata,
nit glamura,
nego samo jedan Ars koji traži svoje ljude koji će mu pružit dobar dom. Samo to.
Kada bi se ipak snimao film o njegovu životu onda bi ovako scenarij započinjao;
"to proljeće 2016. voljele su kiše, ipak gospođa Sunce uspije nagovoriti gospođu Kišu nakon jutarnjeg brifinga da taj dan malo odmori pa da tako spasi 5 beba ostavljenih to jutro u kanalu uz jednu osječku prometnu cestu. I upre Sunce iz sve snage i ugrije ih, istovremeno gospođa Sudbina sazna za planove Sunca i Kiše i odluči malkoc pogurati stvari pa nagovori jednu tetu da baš oko 11 ujutro uspori malo uz tu cestu, slučajno pogleda prema kanalu i opazi komešanje u visokoj travi."
Da, tako bi scenarij započeo, nakon toga slijedio bi opis života u Azilu koji nije nimalo lagan za jednu bebu,
pa onda bi se opisala Arsova sjećanja na zvono i kako je mislio da je to početak nečeg novog, al obzirom da je bio pametan već i onda sa zadrškom se upustio u novu pustolovinu. 
Jednostavno mu se nisu previše dopali. A nisu ni oni pretjerano marili za njega, nakon što su mu tepali početnih nekoliko dana, osmijeha, izljeva ljubavi i tepanja bilo je sve manje, Ars sve usamljeniji. 
(i danas, kad ga pitate reći će - nisu mi se nikad pretjerano svidjeli).
Uskoro je otkrio ekipu koja je živjela nedaleko njegove kuće, pa je u nedostatku aktivnijeg društvenog života kodkuće sve više izbivao iz nje i sve više provodio dane oko nje. Pa je onda se umješala murija, pa su ga par puta vratili kući (omg, kao da je on nešto krivo napravio?  ),
pa je odlučio da tako više ne ide,
i vratio se u Azil.
Ha, reći će on, nije ni ovo sjajno rješenje, al ak sam jednom već bio miljenik gospođe Sudbine, možda mi opet pomogne.
I sad skupa živimo u istoj nadi.
Vas pozivamo da osluhnete dal Sudbina možda vas ne zaziva?
Hm? 
I da nam pomognete završiti taj scenarij pa napraviti jedan od onih filmova zbog kojih na kraju plačeš ko kišna godina,
al od sreće! 


Bila je kiflica malena kad je sa braćom i sekama ostavljena.
Nekoliko dana stari, prava na život gotovo izbrisanog...
...i srećom u nesreći, uskrslog pojavom spasiteljice - zamjenske mame.
Napredovali su, jedno po jedno se udomljavali,
a ona, tanana,
sada već odrasla,
broji minute, sate, dane,
otišle u nepovrat
i hvata se za onaj jedan koji će doći
i donijeti osmijehe, otvorena srca i ruke mazilice koje ju nikada neće ispustiti.

Tanana je rođena u drugom mjesecu 2017., srednjeg je rasta, sa psima submisivna, s ljudima dobrica.

Dobrica kojoj tražimo ljude koji ju zaslužuju.


Veseljko 
iliti tračak sunca koji sija iz njegovog osmjeha!
pas koji baš ni zrnce loših misli ima 
onaj koji će uvijek biti za još malo igre, još malo učenja, još malo maženja 
i koji će uvijek, ali baš uvijek bezuvjetno voljeti!
bebač koji ima još puno toga za naučiti
i puno toga pokazati!
samo kad bi imao kome...
pa sad je na vama da ovaj ljepotanović ne odrasta u Azilu,
nego da mu pomognete pronaći najbolji dom na svijetu,
ni na što manje ne pristaje 
rođen je početkom godine 2017.
velikog je rasta 
 
 

 

 

 

 


A Negro ima priču...
I neželim je naširoko ni nadugačko ni pričati jer ne želim maknuti osmijeh s njegova lica ,
podsjetiti ga..
...na šinteraj iz kojega je izvučen 60-ti dan...
...na onu koja ga je izvukla pa nije znala što bi s njim pa ga dovela samo pred naš Azil...
...na tešku dehidraciju pod kojom je bio kad nam je došao..
...na udomljenje koje nije bilo za zauvijek jer su ga nakon nekog vremena zaboravili kao da ne postoji...
...na naše oduzimanje i vraćanje u Azil...
A Negro se i dalje smiješi..

Negro je jedan od najskuliranijih pasa u Azilu,
odvesti ga u šetnju užitak je, to znaju svi koji su ga prošetali.
Izuzetno miran, poslušan, dobar.
Još samo da nađe nekoga tko će to znati cijeniti,
i ništa više..

Negro je rođen 2014.


Bilo je toliko dojava za njega da se morate sjećati onog psića srnećeg pogleda.
Više od tjedan dana auti su se zaustavljali ostavljali mu hranu uz cestu u Klisi gdje je ostavljen u smeću...
Ali strah je bio prevelika prepreka, nikome nije prilazio.
Do jednom 
Tada ga je preuzela jedna divna obitelj do oslobođenja njegovog mjesta u Azilu.

I evo ga 

Skompao se sa ekipom, obožava se igrati, čim je hrana u pitanju, ma dubit će na glavi ako treba 
Družiti se s njim je pravo zadovoljstvo, 
oko njega pleše oblak pozitive, pa se malo očeše i o vas 

Mladac je Maro, krajem 2016 se rodio,
i vjeruje u vas,
i u nove početke.


Tratinčica je snalažljiva curka, jedna od onih koja više voli ulicu nego Azil.
A više i od ulice i Azila usrećili bi ju ljudi koje bi mogla zvati svojima.
Od ožujka 2017. pa do danas, nije li to previše mjeseci,
tjedana, dana, sati, minuta, sekundi od njezinog rođenja da nema nikoga?
Ima kumu, ima nas i vas, ali znate da je vrijeme za nešto više 
Pa pomozite joj u tome 

Nježnošću će vam se podvući pod kožu, razigranošću oboriti s nogu, Tratinčica je cvijetak čiju ljepotu netko tek treba otkriti.

Šetnja na povodcu joj je u malom prstu, prijatelji mogu biti dvonožni, tronožni, četveronožni, samo da su dobri 
Tratinčice, vrijeme je za sreću 


Jedan od onih starčića koji su izgubili dom jer su njegovi izgubili borbu sa bolesti.
Ostaneš bez voljenih, ostaneš bez krova na glavom i završiš u Azilu.
I jedino što preostaje je nadati se da će netko u ovim zubićima vidjeti najljepši osmijeh na svijetu,
da će u njegovom lavežu razumijeti pozive u pomoć.
Da će Nedo dobiti nove voljene, lagane šetnje
i samo svoje mjesto za odmoriti bolne kosti.

10 godina je izbrojao do sada, a mogao bi još barem toliko uz one prave.  

(rođen 2007.)


Lijep ko slika, lud ko kupus 
Jeste primjetili da na fotki nema ničijih nogu? (znate kak sve naše pse fotkamo uz noge za album Udomi me gdje vam ih predstavljamo pa da odmah dobijete dojam o veličini psa? e pa u Harijevom slučaju morat ćete mi samo vjerovati na riječ  )
Ma nema tih nogu kraj kojih bi Hari stao pa ni vlasnice nogu koja bi to uspjela učiniti,
Hari još uvijek ne vjeruje ljudima.
Jedino za šta prodaje svoj neposluh su grice, e zbog njih će prići i uzeti je sam iz ruke,
al to je vrhunac njegova bondanja za sada.
Ipak ne gubimo nadu, bilo je i gorih pa su pali, past će i Hari 

...

I bi tako 

Hari je naučio što je povodac 
Nevoljko se uz njega veže, ali kada je gotovo početno natezanje,
sa zadovoljstvom kreće u avanturu zvanu šetnja.
Ljude i dalje doživljava kroz veo opreza,
ali navikava se na suživot kao nuždu.
Čudotvorac ili čudotvorka spremna na izazove, Harija bi mogla učiti o povjerenju, ljubavi, slobodi.
Uz one prave postao bi uzoran učenik 

U svakom slučaju znate gdje smo, a tamo gdje smo mi, tamo je i Hari!

Hari je rođen 2016., malenog je rasta, svim psima prijatelj 


Rođena prije više od desetljeća.
Mi smo ju upoznali tek nedavno, ali svi smo se zaljubili u ovu nježnu, malenu bakicu.
Nakon smrti skrbnice, lutala je i rijetko se vraćala kući...
Sve do trenutka kada smo ju našli na obilaznici, udarenu.
Na svu sreću, izvukla se bez težih ozljeda.

Za najdraže mjesto na svijetu, konkuriraju nečije krilo i meki krevetić.
Pse tolerira, ali preferira biti jedna jedina.
Jedva čeka da ju netko spasi od gužve
jer među njih 180... teško je leći u meki krevetić u miru,
i doći na red za nečije krilo.

Rođena je 2004, malenog je rasta.


Iliti Pajton jest samo veliki plišanac 
Ljudi moji, tolko dobar i skuliran pas,
u šetnji savršen, sa ostalim psima savršen,
ne dajte da ga pokvarimo u Azilu - dolazite po njega čim prije! 
Python (se tako zove jer nas jako podsjeća na nekadašnjeg azilanta Montija, pa ono, kužite? Monty Python  )

Dobri medo je 2016. godište
malkoc je većeg rasta 
jako lijepog stasa,
sve u svemu - genijalan pas 

Ako ste zamišljali najboljeg prijatelja za zauvijek, zamišljali ste Pythona 

Kad kažem Greta na glas čuje se samo Greta
al ja još mislim:
plavo 
jer nebo je najveća plava stvar koju poznam iako nekad (kad ga najviše volim) ono ima i malo narančaste (ko da zamiriši mi na naranče i more tad) i malo žute da poželiš protrčat ispod nje i malo crvene kao da je iz vene izašla (a vene putuju u srce)).
Mislim plavo jer plava je sloboda a mislim o slobodi zato što sam ti je dužna
i zato što je tako malo ovdje imaš.
Pa onda kad izgovaram tvoje ime na glas izgovaram nečujno i tu plavu.
Ono znaš, u amanet.
Izgovaram i zelenu, i reći ću da, da tada mislim na travu koja je tako svuda, tako da je mogu vidjeti s balkona, iz auta, mogu je gaziti, mogu je čupati iz bašte, mogu reći Davoru da je pokosi oko Azila,
trave toliko ima posvuda
osim ispod tvojih nogu.
Zato izgovorim nečujno i tu zelenu jer i nju ti želim
jer si ti fina dama i mrziš beton i kamenčiće (oh, kojih toliko toliko u Azilu ima) 
jer i ona tebi znači slobodu.
Izgovaram i crvenu jer ona je ono što me plaši,
jer da ne uljepšavam,
crvene su godine ispred tebe.
Crvene su jer su nesigurne jer nemaš obećanje ni plave ni zelene,
a moja obećanja ne vrijede.
To malo trave i neba koje ja nudim na kojih sat ispod Azila 
tričarija su naspram onoga što ti želim.
Želim ti slobodu ljepotice velika,
slobodu naspram lanca na kojemu si 9 godina živjela,
slobodu naspram pogleda u nebo koje je ovdje omeđeno ogradama.
Slobodu naspram betona
slobodu od mojih želja.

Greta je, dame i gospodo, rođena 2008. i osim života na lancu živjela je samo još u Azilu. 
Ne podnosi druge pse, ali se ljudima predaje u potpunosti jer znate – ima i ona svoje vlastite želje.
A te želje plave su i zelene. Jer i Greta kad nešto krene izustit uvijek se tu nečujno spomenu obje boje, mi tražimo za nju one koji će ih znati čuti.

Pogledajte... https://www.facebook.com/azil.osijekvolonteri/videos/967322726763831/

 

Šarlota je prekrasna kao nebo nakon kiše u ljeto! 
Znate ono kada boje postanu deset puta intenzivnije, kada je zelena toliko zelena da pecka oči?
Eto, ne znam vam bolje od toga opisati koliko je zeleno kada pomislim na Šarlotu!
Još kada bih se usudila vjerovati da tu među vama kojima ovo pišem zaista ima senzibilna duša, ona koja će na prvu znati da se njoj obraćam...

Tjedno nam barem 5 pasa dođe u Azil, gužva je non stop.
Dolaze psi koji se boje ljudi, psi koji se boje drugih pasa,
psi koji su doslovno pušteni s lanca pa te izgrebu cijelu ne znajući kako bi se ponašali s tobom.
Al onda zapostoji jedna ona,
koja je od prvog trena nježna, najnježnija, koja gricu uzima iz ruke pazeći na tvoje prste,
ona koja drugim psima odmah daje pusu,
ona koja je razigrala Zlatku (to punih 10 godina prije nje nikomu nije uspijevalo! )
ona zbog koje požališ što nemaš kućerinu i mjesta u njoj za još jednog psa!
Takva vam je Šarlota! Galopirajuća okupatorica srdaca! 
Šarlota je rođena 2016., ima najbjelje zube na svijetu i
osmijeh od milijun sunaca! 

Znate kako je Kai došao u Azil? Sjetiti će se mnogi od vas jer taj dan dobismo više poziva za psa koji po Sjenjaku hoda glavom bez obzira, vuče komad lanca za sobom i skače po ljudima.
Prvo smo mislili da je totalno lud  
Onda smo skužili da je Kai doslovce pas pušten s lanca.
Mlad je i neiživljen, ne zna osnovna pravila ponašanja ali ih uči, i to brzo (iznenadismo se!), sa drugim psima se učas sprijateljio, naučili smo ga na povodac, sada ga učimo da ne skače po nama i da obuzda svoje veselje što je konačno slobodan,
mislim u Azilu je, nije to neka sloboda,
al ako je on takvom doživljava onda znate što bi mu jedan pravi pravcati dom značio!
Kai je rođen 2016., većega je rasta,
razigran i optimističan 
Poželite li promijeniti mu cijeli svijet javite nam se u inbox ili ga dođite upoznati u Azil.

... baš kao pola duše, pola srca.
Tvog? 
Upoznati i znati Polu privilegija je, a znate zašto? 
zato što iz dana u dan gledam kako brzo uči, kako zna da starije pse treba poštivati pa ih pušta na miru, kako zna kad je sestrama dosta igre pa se povuče il se jednostavno nastavi igrati lopticama, sjenkama i muhama 
Prekrasno je gledati je kako joj ova flekica na grudima postaje sve većom, kako raste na očigled i nestrpljiva sam da vidim u kakvu veliku ljepoticu će izrasti
premda bih voljela da je nemam,
da je samo povremeno sretnem u gradu veliku,
lijepu i nasmiješenu
i da mi mahnem repom u znak prepoznavanja,
neke zajedničke prošlosti..

Pola je rođena u studenom 2016., nevjerojatno dobro se slaže sa svim psima, naučena na šetnje, na igru,
na mogućnosti...

Upoznati je možete u Azilu ili nam se možete javiti u inbox imate li bilo kakva pitanja. Pola je, baš kao i svi psi u Azilu cijepljena protiv zaraznih bolesti, protiv bjesnoće, čipirana i očišćena protiv unutarnjih i vanjskih nametnika, 
biti će i kastrirana,
i u cijeloj slici nedostaju samo dobri i pošteni ljudi!

More Articles...


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.