Svako udomljenje za nas je malo čudo,
utisne se u srce pa ono malkoc naraste pa preživimo
dan, mjesec, godinu..
Al to isto udomljenje veliko je čudo onoj koja se udomi,
od njega ona živi sretno, duboko, veliko,
od njega vi koji ste ju udomili živite sretno, veliko, duboko..
Predlažemo vam Tijanu, vaše veliko čudo!
Tijana se rodila 14.11.2016. i skoro pa od onda živi u Azilu.
A čim je porasla dovoljno da zna što želi od života napravila je svoj spisak želja pa vi sad vidite 
Prva na spisku jest udomiti se,
druga jest imati samo svoju igračku oko koje se neće morati natezati sa još 30 djece,
a treća je upoznati još puno ljudi u životu al samo jedne jako, najviše na svijetu, voljeti!
I eto šta ti je skromnost azilskih pasa (mislim, trebate vidjeti moj spisak želja  )

Mi smo malkoc roditeljski nastrojeni pa smo mi učinili ono što je odgovorno, a to je cijepili je, čipirali, očistili od nametnika, kastrirali,
al i to je lijep miraz, jel da? 

A Tijanica je onako, nježna dušica, koja voli sve na svijetu i s nikim nema problema  Da imate i to u vidu razmišljate li o povećanju svoje obitelji 

p.s. a uzmite u obzir i ove preslatke brčiće koji znaju škakljikati lijepo,
najljepše na svijetu! 


Amor,
ou jea, takvo ime su mi dali,
pa moram li vam išta dalje objašnjavat? 
Hmm, aj dobro mogo bi nadodat da imam 3 mjeseca, cijepiju me sada protiv virusnih, čip već imam i sve ću da istrpim što treba,
a vi samo dođete po mene?
Ehej, Amor se zovem, trebam li vam išta više objašnjavat? 


Castro, koji samo sanjati o Kubi može, iako ne vjerujem da bi mu sudbina bila puno bolja nit da se na Kubi rodio,
ovako ima jednu sasvim običnu rvacku storiju; rodio se u zemlji gdje se crna boja nimalo egzotičnom ne doživljava pa je shvatio da će morati na karakternim osobinama poraditi da bi se u mnoštvu crnaca izborio za udomitelje 
A radi već punom parom na idućem; 
nježnosti, poslušnosti, dobrom raspoloženju,
pa nemojte da bilda sve te karskteristike za bzvz! 
Rođen je Castro početkom 2016. što ga vrlo mladim psom čini,
naučio je na prisustvo maca, a druge pse doživljava kao partnere u igri (najviše voli svog frenda Chea s kojim je skupa došao u Azil),
srednjega je rasta, težak 17kg,
(a radi i na kilaži da se ne pitate  ).
Naučen je na trčanje uz bicikl, na ostajanje u stanu (dok su privremeni udomitelji radili), na sve ljude i na sve pse, mogao bi vam biti onaj The Savršen.
Eto, znate gdje ga možete doći i uživo upoznati,
a mi ćemo vam i u inboxu rado odgovoriti na sva pitanja o njemu 


Stole je jedan od onih zbog kojeg kada dođe u Azil hladno ti je i šugavo i mrziš cijeli svijet i nemoš samo tako preskočiti sve te negativne emocije i ne biti frustrirana i ljuta i puknutog srca.
Stole je skoro pa slijep, isto tako i gluh i isto tako i senior,
i evo šta dobiješ kada te zdravlje napusti i kad te godine stisnu,
šta dobiješ od onih za koje si mislio da su tvoji.
Pa ono, gdje žive ti mosntrumi od ljudi? Šta, stvarno smo pod invazijom maloumnih ljudi lišenih svake emocije?
čak i da im na čelu piše, Stole više ništa nema od toga.
nema čak ni nadu da će se javiti i pojaviti neki dobri ljudi pa kompenzirati ovaj jad od života.
Šta mislite kako mu je u Azilu?
Dnevno je 3x po10 minuta vani, na dvorištu, jer ako je s drugim psima nije dobro; Stole se zabija u njih, pa onda ovi lude na njega. (pa da, nemaju ni oni strpljenja, i oni misle također da im život nije sjajan i bajan),ostatak dana je sklupčan u svome malenom boxu.
I nemam pojma šta da vam napišem, 
pa ne udomljavamo ni ove u punoj snazi, mnogi od njih godinama đeđe ovdje i čekaju i čekaju i čekaju, dok van Azila ljudi kupuju pse.
I tako, koje su to onda riječi koje bi vas Stoletu privukle?
Možda to da on zaista treba pomoć, da njemu život u Azilu zaista nije život i da je on pas u čijim očima biste mogli biti taj tračak svjetlosti,
ako ga imate u sebi.
Da je on pas koji je miran, kojega treba samo izvesti par puta na dan vani i voljeti ga,
samo voljeti ga.

Rođen 2006. godine


Lijepi moj, veliki, dječače
imaš još uvijek taj prekrasan osmijeh,
možda si zato jedan od najšetanijih pasa u Azilu .
A možda ti pomaže i to što si jedan od najsporijih u njemu, pa te gospođe baš vole prošetati 
Udahnu, skupa s tobom, djelić te nemetinske šume,
taj komadić tvoje slobode,
tih nekoliko popodneva u tjednu…
samo nekoliko, ali samo tvojih.

Znam, rekao si mi već 100 puta,
( i znam, opet ćeš )
Kako ti je najdraže onih zadnjih tridesetak metara
pred Dravu,
onih gdje se pijesak nastanio zaozbiljski već na asfaltu, gdje ostaci ovoproljetnog izlijevanja Drave
još uvijek žive u zaostalim algama po cesti,
gdje sunce padne baš nisko,
pa izgleda kao da je sjelo na najniže grane da odmori, gdje ti se uvijek obraćaju imenom,
i gdje se uvijek možeš praviti,
da se nakon šetnje vraćaš
kući.

Petra smo zatekli u starome Azilu još davne 2007. kada smo prvi puta došli. Kratko vrijeme bio je udomljen i sada se vratio nakon smrti skrbnice i tu njegova priča postaje još tužnijom 
Rođen je Petar 2002. i trenutno je vjerojatno najstariji stanovnik Azila. I to je još jedna nijansa tuge u Petrovim očima.

Petar nema više nekih nada da će mu se prilika uspjeti još jednom ukazati, ali mi imamo i zato vas molimo da razmislite o tomu da mu je pružite.
Ako ne možete vi, sigurno postoji netko tko može,pa dijelite Petra!


I tako Rovka, opet ti pišem text za album Udomi me,
nešto što sam mislila da nikada neću morati ponovno raditi.
Al život nas je opet spojio, i to ne na nekoj kavi u tvome dvorištu, ne u provjeri udomljenja, 
ne smiješimo se potaknute cvatnjom trešnji u proljeće i pretumbavanjem starih uspomena iz Azila pa ti ja pričam o tome kako žive tvoje nekadašnje azilske komšije pa ti sva ponosita uz svoju tetu i uz Petra stojiš i obje se smiješimo. Ma ne zbog trešnje koja cvate nego zbog nade probuđene nam, jer i nakon sto godina života u Azilu čuda se dese i tu kavu ne pijemo u Azilu nego u tvome i Petrovom domu.
Al ne, nije moglo biti tako. Zima je i ne pijemo kavu nego ti danima već, otkako si se vratila ne izlaziš iz kućice. Nemaš više vjere, umrla je zajedno s tvojom tetom, jedinom osobom koja ti je dala sve ono što nitko drugi nije. Dala je dom tebi i Petru. I onda vas je napustila, ali ne namjerno, to valjda znaš?
Srest ćete se kad tad, to ti obećajem i molim sve bogove u sebi da u međuvremenu osjetiš još jednom isto što dala ti je i ona. Dom.
Rođena si 2006. U Azilu si živjela od iste te godine.
ja sam te upoznala 2007. i dala ti ime Rovokopačica jer nije bilo boxa koji nisi uspjela uništiti 
Petra smo ti spojili onako usput nekad, mislim 2010. I savršeno ste šljakali vas dvoje. On najsporiji azilski šetač a ti mala vrtirepka koja bi 5 puta stigla gore dolje dok bi on na šetnici ispodazilskoj stigao samo do dolje 
naravno da je bio san udomiti vas zajedno, još kada smo za to dobili i priliku slavili smo 5 dana!. Zaslužili ste vas dvoje, ljubice,i slavlje od mjesec dana al mora se i radit nekad u Azilu 
I sve je baš savršeno bilo, malkoc smo se viđali, tu i tamo, dolazili smo vam u posjetu, i činili ste se baš sretni.
Teta nije imala ništa protiv toga da iskopaš i temelje okokućne
i ja sam je isto voljela zbog toga.
Al onda su nam javili da tete više nema a vas dvoje nitko od rodbine ne želi.
I tako, debeljuco moja,
ja opet pišem tvoj text za album Udomi me. 
Eto, gdje smo se opet našle.


Vicko je baš totalna faca jelda? 
Kao neki pseći lik nekog dječjeg filma jelda? Onog nekog u kojem dušu isplačeš više puta al znaš da će na kraju biti 
hepi end 
E baš takav film mi snimamo sa Vickom, ovo s isplakivanjem duše smo sve već odradili pa je sada red na neki hepi end.
Tražimo glavne glumce još ove dvonožne, da scenarij bude tuto kompleto pa je ovaj text svojevrsni casting zapravo 

Vicko je rođen 2015., malkoc treba imati strpljenja u startu s njim jer ima tu malo terijerastu narav, prilično je živahan al 
može se bez beda naučiti na sve. U Azilu znate i nemamo neznamtinija kakve uvjete za rad na solo s kerovcima a on već i u ovakvima pokazuje da može i da želi. Živi sa još 7 pasa u azilskom dvorištu što vam samo govori o tome da je prilagodljiv drugim psima.Nikad nije nikakav incident izazvao 
Srednjega je rasta, nekih 15ak kila al obzirom na apetit sigurna sam da bi mogao imati i sto 


Et panonskog mornara koji se u ravnici nasukao 
Zapravo najbliže što je moru bio jest to da smo ga pokupili u Splitskoj ulici.
Aliii, nikad se ne zna 
Možda bar neka morska kuma mu se javi pa miris soli bude blizu, bude bliži?
Zapravo i lavor bi ljeti bio pristojna utjeha samo da je u nečijem dvorištu il stanu, samo ne u Azilu,
da se ne lažemo 
Splićo vam je i najdugouhiji kerovac Azila, i zasad nije otkrio što bi s tom titulom al obzirom da je snalažljiv kerovac
smislit će on već nešto a možda mu možete i pomoći smišljavati?
A poželite li sa Splićom u svijet mašte 3x na dan trebate znati da je Splićo manjega rasta i rođen na samome početku 2016.
I još trebate znati da bi vas Splićo znao jako, jako voljeti!
I sve što traži zauzvrat jest ista takva ljubav,
morate imati kereće srce, odnosno veliko i pravo!


Šiška je jedna od jačih soprana velikoga azilskog zbora iako pokazuje neskrivenu ambiciju da postane i dirigentica 
Sijede je dobila (da vas ne bune jer Šiška je rođena tek 2013.) naporno smišljajući i kujući planove kako da ode iz Azila,
pa vi budite pristojni ljudi i pomozite joj! 
(ajd šta vas košta stisnut taj šer, a?  )
Od pasa cijeni samo one šutljivije, što se maca tiče samo one karakternije a od ljudi one aktivnije 
Srednjega je rasta, taman za dohvatit sa stola 


Peta je poput jeseni, 
ima tu moć uvući se neprimjetno i obojati u najljepše boje sve staze koje do jučer izgledale su samo zeleno,
a sad već ima i žutog i smeđeg i ljubičastog kolora.
Tako i s njom,
samo jednoga dana shvatiš da je voliš već
a ne znaš otkud i kad se to desilo 
Peta je rođena 2010., sigurna sam da je život nije mazio,
i unatoč tomu ona i dalje želi ljude za prijatelje,
a mi joj obećasmo samo najbolje od najboljih!

Doći i upoznati je možete u Azilu, a naravno možete nas i u inboxu pitati što vas zanima. smile


Režo je dobio ime tako što je bio uplašen prvih 5 dana a onda.. 
Al dobro, teško je biti tih u Azilu, istina je,
kad se svi nešt oko tebe deru, nećeš ti jedini šutjeti 
Jedan pravi, pravcati pas!  Kad treba zalajati - evo ga! Kad treba biti strpljiv i dobar u šetnji, tu je! Kad se treba igrati s drugim psima, on je taj koji nikada neće napsati, zarežati ili provocirati.
Odličan je pas Režo sad samo da to još skontaju i svi drugi, a ne samo ja 

Režo je rođen 2015.e, teži oko 19kg, upoznat je i s macama i bio je pravi kavalir u odnosu na njih! 

Prijatelj.
Prva riječ koja mi padne napamet kada pomislim na Tonija našeg.
I baš zbog toga, još mi je tužnije što nema nekog svog, najboljeg...
Duša je to koja se priljepi uz vašu i ne pušta.
Samo...malo nas je onih koji smo doživjeli ljubav koju može pružiti.
Možda zbog toga što je velik i jak.
Možda jer mu energija pršti kroz svaku poru 
kad ju nema gdje, niti s kime podijeliti.
Želim vam reći - bit će vam savršeni suputnik u životu, gdje god bili, gdje god išli 
Jedino potrebno su vam energije na istoj valnoj duljini 

Toni je rođen 2013. godine, sa ženkama sa savršeno slaže, sa dečkima zna biti dominantan, dok koke i mace ne bit trebale s njim dijeliti prostor.

 

Neni je mala damica, jedno od najnježnijih srdašaca azila!
malo srculence stara tek oko 3 mjeseca, 
a već ostavljena 
Neni vas moli da joj date šansu, dođite je upoznati,
ili joj kumujte,
samo nemojte da baš nitko ne pita ništa o njoj...

Biti će srednjega rasta i obećajem vam da će biti savršena!

Tori je pas kojega smo tjednima pokušali uhvatiti (da, grozno zvuči ta riječ "uhvatiti") jer je sumanuto bježao od ljudi, 
mislim da ćemo ga zauvijek pamtiti i po plavoj špagi koju je imao svezanu i omotanu oko vrata od koje je vjerojatno i bježao,
od špage i onoga ko ga je uopće sjetio se za nešta zavezati njome.

Sad nam je već polako počeo prilaziti, a jučer je bio i u šetnji! 
Lakše se opušta u prisustvu drugih pasa,
ali i grica i umilan poziv učine da vam priđe 
Tori je rođen 2015., srednjega je rasta, jako je nježan pas i tražimo mu strpljive i dobre ljude koji će ga tretirati kao člana obitelji a ne kao zvonce!

Ono, kao nadimak Nastasje Kinski, samo bez familije Kinski, bez filmskoga glamura, bez para, bogatstva i slave,
pa onda ostane samo Nastja
ova pred vama, 
ova naša u Azilu 
(al puno ljepša od ove gospođe Kinski  )
Mooožda malkoc manje fotogenična 
Što samo znači da je trebate doći uživo upoznati do Azila,
zaljubljenost instantna zagarantirana! 
A kad dođete upoznati ćete prilično malecnu razigranu Nastju koja jako voli svijet oko sebe, koja bi bila jedna od onih pasa s kojom biste šetali bez povodca, koja bi vas pratila u stopu i zbog koje biste se hvalili kako imate najpametnijeg psa na svijetu!
Bila je na privremenom pa znamo kako je u kući savršena, sve manire prave ima! 
Rođena je početkom 2016-e, jako brzo uči! Sa ostalim psima je savršena!
S macama također!
Jedan savršen pas za savršene ljude! 

p.s. ispričavam se svima koji su se rodili nakon osamdesetih pa nemaju pojma ko je Nastasja Kinski, ne brigajte - google zna sve 
 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.