Dana je narasla i odrasla u Azilu,
i eto je!   Razigrana i draga,
čeka one neke The Ljude kod kojih će odrasti u potpunosti 
ne vireći u svijet kroz ogradu tek.
Dana je rođena u 11.mj 2016., naučena na ljude, na pse, 
na šetnje, ma na sve 
Biti će velika crna ljepotica 
A vi se nemojte stiditi doći nam do Azila upoznati je 


Boa joj je ime 
Ljepotica bi joj komotno moglo bit prezime 
Al nek nosi vaše, ni ona ni mi nemamo ništ protiv 
Boa izrasta (rođena je u 11.mj 2016.) u prekrasnu poveću curu
koja se izvrsno slaže sa psima, sa ljudima, dovoljno je mlada da bez beda prihvati i druge životinje,
ma šta da vam kažem, savršena! 

A vi i ak niste savršeni Boa bi vas zicer zavoljela, zato su psi bolji ljudi od nas 
Ljepotica otkud god da pogledaš,
a tamo di nemoš gledat nego samo zavirit,
e tamo je najljepša! Iznutra! 
Boa joj je ime. 


Vrijeme je da vam pokažemo u kakvu predivnu curu Čika izrasta! 
Tužno je gledati štence kako odrastaju u Azilu ali moram priznati da postoji i taj mali dašak ponosa u nama,
kad vidimo u koliko dobre i prekrasne pse izrastaju! 
Čika je rođena u 11.mj. 2016., sada je sigurno da će biti malkoc većega rasta,
i već sada je prava ljepotica! 


E sad šta je onoj koja mu je davala ime na pameti,
ja stvarno ne znam 
Al bit će da je Whisky uhvatio dobrog raspoloženja prilikom tog krštenja,
jer je ovaj mladac baš veseo i drag pas,
tak da - ime mu u potpunosti pristaje 
Whisky se super slaže i sa psima i sa ljudima.
Manjeg do srednjeg je rasta, kilažom ne prelazi desetku, za ponašanje i finoću je čista desetka.
Dovoljno je reći da je savršeno poslušan, bez povodca uz nogu šeće, a na poziv odmah dolazi 

Rođen je u svibnju 2016. 
iliti dijete proljeća 

I nemojte da dugo čeka, da ga ovdje ostali kerovci pokvare 


Westika je pronađena na zapadnoj obilaznici,
pa je po tom dobila ime, al bit će nam drago i kada netko dođe u Azil pa pita: "jel imate možda westiku u Azilu?" pa mi kažemo DA 
Uplašena da uplašenija ne može biti, al ima neku vatricu u očima, 
pa imam povjerenja da vrlo brzo će u Azilu viriti iz svačijeg krila,
da donosit će lopticu i smiješit se sunčanim danima očekujući šetnju il udomitelje da uhvate za kvaku kapije 
...
I bilo je tako.
Samo malo iskrice u očima koje su je voljele od prvog trena i Westika je shvatila da ima dobrih ljudi.

Rođena je Westika u ožujku 2015., srednjeg je rasta i prijateljica psima.
Prijateljstva bi i s ljudima rado stvarala,
pa ako tko želi doći i pokloniti joj malo pažnje (nije da se tog puno nadobivala u životu očito),
dobro ste nam došli 
Garantiram da će ova ljepotica biti vrlo odana svojim udomiteljima,
samo joj treba dati šansu.
Al zar to i nije najljepše što možemo tražiti od života? Nekoga tko će se opred nama i zahvaljujući nama rascvasti, odustati od strahova i ponovo se zaljubiti u život 


Alisa
nije u zemlji čudesa,
odnosno možda i je, ali u nekoj iskrivljenoj verziji iz koje se što prije želi probuditi,
u samo svome domu.
Mirna je, nježna, nezahtjevna i slaže se sa svim psima 
Alisa ima staru ozlijedu noge koja nije operabilna, a koja joj ni malo ne spriječava u tome da bude najbrža 

Rođena je sredinom 2015., srednjeg je rasta i naučena je na kućni red.
Rado bi sve naučeno s vama dijelila...


Rona je baš baš baš lijepa! I žao mi što nije isto tolko fotogenična pa da vam odma bude jasno o čem pričam. 
Svi su psi lijepi, jasno, al ona je maalkoc više lijepa. 
Rođena je u ožujku u istom mjesecu kad i proljeće.  
(et, to sve objašnjava  ) 2016.godine, jako je razigrana, i voli sve što vole mladi!
Srednjega je rasta, duže dlake, boje puma, noći, ugljena i snova 

Dominantnije je naravi, može funkcionirati u čoporima čiji članovi razumiju njezinu potrebu da kraljuje 
Ako imate kraljevstvo u kojem samo Rona nedostaje,
trenutna adresa je Nemetinska cesta bb 


Svako udomljenje za nas je malo čudo,
utisne se u srce pa ono malkoc naraste pa preživimo
dan, mjesec, godinu..
Al to isto udomljenje veliko je čudo onoj koja se udomi,
od njega ona živi sretno, duboko, veliko,
od njega vi koji ste ju udomili živite sretno, veliko, duboko..
Predlažemo vam Tijanu, vaše veliko čudo!
Tijana se rodila 14.11.2016. i skoro pa od onda živi u Azilu.
A čim je porasla dovoljno da zna što želi od života napravila je svoj spisak želja pa vi sad vidite 
Prva na spisku jest udomiti se,
druga jest imati samo svoju igračku oko koje se neće morati natezati sa još 30 djece,
a treća je upoznati još puno ljudi u životu al samo jedne jako, najviše na svijetu, voljeti!
I eto šta ti je skromnost azilskih pasa (mislim, trebate vidjeti moj spisak želja  )

Mi smo malkoc roditeljski nastrojeni pa smo mi učinili ono što je odgovorno, a to je cijepili je, čipirali, očistili od nametnika, kastrirali,
al i to je lijep miraz, jel da? 

A Tijanica je onako, nježna dušica, koja voli sve na svijetu i s nikim nema problema.  Da imate i to u vidu razmišljate li o povećanju svoje obitelji 

p.s. a uzmite u obzir i ove preslatke brčiće koji znaju škakljikati lijepo,
najljepše na svijetu! 


Zar vas već lice njegovo i ime ne zovu da mu se prilijepite i nikada se ne odvajate ?
Ili se bojite vezati uz srce koje vas nikada ne bi iznevjerilo?

Nema mjesta strahu uz Amora,
naučit će vas razumijevanju bez riječi,
ljubavi bez uvjeta.

Amor je rođen krajem 2016., malenog je rasta, krilopas kako volimo tepati patuljcima.
Iako je na fotografijama dao sve od sebe da naraste, 
možda je mislio tako, napokon, 
skrenuti pozornost na sebe 

divan sa psima, dvonošcima, a posebnu vrstu ljubavi čuva baš za djecu,
bio bi savršen član obitelji.
Vaše?


Castro, koji samo sanjati o Kubi može, iako ne vjerujem da bi mu sudbina bila puno bolja nit da se na Kubi rodio,
ovako ima jednu sasvim običnu rvacku storiju; rodio se u zemlji gdje se crna boja nimalo egzotičnom ne doživljava pa je shvatio da će morati na karakternim osobinama poraditi da bi se u mnoštvu crnaca izborio za udomitelje 
A radi već punom parom na idućem; 
nježnosti, poslušnosti, dobrom raspoloženju,
pa nemojte da bilda sve te karskteristike za bzvz! 
Rođen je Castro početkom 2016. što ga vrlo mladim psom čini,
naučio je na prisustvo maca, a druge pse doživljava kao partnere u igri (najviše voli svog frenda Chea s kojim je skupa došao u Azil),
srednjega je rasta, težak 17kg,
(a radi i na kilaži da se ne pitate  ).
Naučen je na trčanje uz bicikl, na ostajanje u stanu (dok su privremeni udomitelji radili), na sve ljude i na sve pse, mogao bi vam biti onaj The Savršen.
Eto, znate gdje ga možete doći i uživo upoznati,
a mi ćemo vam i u inboxu rado odgovoriti na sva pitanja o njemu 


Stole je jedan od onih zbog kojeg kada dođe u Azil hladno ti je i šugavo i mrziš cijeli svijet i nemoš samo tako preskočiti sve te negativne emocije i ne biti frustrirana i ljuta i puknutog srca.
Stole je skoro pa slijep, isto tako i gluh i isto tako i senior,
i evo šta dobiješ kada te zdravlje napusti i kad te godine stisnu,
šta dobiješ od onih za koje si mislio da su tvoji.
Pa ono, gdje žive ti mosntrumi od ljudi? Šta, stvarno smo pod invazijom maloumnih ljudi lišenih svake emocije?
čak i da im na čelu piše, Stole više ništa nema od toga.
nema čak ni nadu da će se javiti i pojaviti neki dobri ljudi pa kompenzirati ovaj jad od života.
Šta mislite kako mu je u Azilu?
Dnevno je 3x po10 minuta vani, na dvorištu, jer ako je s drugim psima nije dobro; Stole se zabija u njih, pa onda ovi lude na njega. (pa da, nemaju ni oni strpljenja, i oni misle također da im život nije sjajan i bajan),ostatak dana je sklupčan u svome malenom boxu.
I nemam pojma šta da vam napišem, 
pa ne udomljavamo ni ove u punoj snazi, mnogi od njih godinama đeđe ovdje i čekaju i čekaju i čekaju, dok van Azila ljudi kupuju pse.
I tako, koje su to onda riječi koje bi vas Stoletu privukle?
Možda to da on zaista treba pomoć, da njemu život u Azilu zaista nije život i da je on pas u čijim očima biste mogli biti taj tračak svjetlosti,
ako ga imate u sebi.
Da je on pas koji je miran, kojega treba samo izvesti par puta na dan vani i voljeti ga,
samo voljeti ga.

Rođen 2006. godine


Lijepi moj, veliki, dječače
imaš još uvijek taj prekrasan osmijeh,
možda si zato jedan od najšetanijih pasa u Azilu .
A možda ti pomaže i to što si jedan od najsporijih u njemu, pa te gospođe baš vole prošetati 
Udahnu, skupa s tobom, djelić te nemetinske šume,
taj komadić tvoje slobode,
tih nekoliko popodneva u tjednu…
samo nekoliko, ali samo tvojih.

Znam, rekao si mi već 100 puta,
( i znam, opet ćeš )
Kako ti je najdraže onih zadnjih tridesetak metara
pred Dravu,
onih gdje se pijesak nastanio zaozbiljski već na asfaltu, gdje ostaci ovoproljetnog izlijevanja Drave
još uvijek žive u zaostalim algama po cesti,
gdje sunce padne baš nisko,
pa izgleda kao da je sjelo na najniže grane da odmori, gdje ti se uvijek obraćaju imenom,
i gdje se uvijek možeš praviti,
da se nakon šetnje vraćaš
kući.

Petra smo zatekli u starome Azilu još davne 2007. kada smo prvi puta došli. Kratko vrijeme bio je udomljen i sada se vratio nakon smrti skrbnice i tu njegova priča postaje još tužnijom 
Rođen je Petar 2002. i trenutno je vjerojatno najstariji stanovnik Azila. I to je još jedna nijansa tuge u Petrovim očima.

Petar nema više nekih nada da će mu se prilika uspjeti još jednom ukazati, ali mi imamo i zato vas molimo da razmislite o tomu da mu je pružite.
Ako ne možete vi, sigurno postoji netko tko može,pa dijelite Petra!

I tako Rovka, opet ti pišem text za album Udomi me,
nešto što sam mislila da nikada neću morati ponovno raditi.
Al život nas je opet spojio, i to ne na nekoj kavi u tvome dvorištu, ne u provjeri udomljenja, 
ne smiješimo se potaknute cvatnjom trešnji u proljeće i pretumbavanjem starih uspomena iz Azila pa ti ja pričam o tome kako žive tvoje nekadašnje azilske komšije pa ti sva ponosita uz svoju tetu i uz Petra stojiš i obje se smiješimo. Ma ne zbog trešnje koja cvate nego zbog nade probuđene nam, jer i nakon sto godina života u Azilu čuda se dese i tu kavu ne pijemo u Azilu nego u tvome i Petrovom domu.
Al ne, nije moglo biti tako. Zima je i ne pijemo kavu nego ti danima već, otkako si se vratila ne izlaziš iz kućice. Nemaš više vjere, umrla je zajedno s tvojom tetom, jedinom osobom koja ti je dala sve ono što nitko drugi nije. Dala je dom tebi i Petru. I onda vas je napustila, ali ne namjerno, to valjda znaš?
Srest ćete se kad tad, to ti obećajem i molim sve bogove u sebi da u međuvremenu osjetiš još jednom isto što dala ti je i ona. Dom.
Rođena si 2006. U Azilu si živjela od iste te godine.
ja sam te upoznala 2007. i dala ti ime Rovokopačica jer nije bilo boxa koji nisi uspjela uništiti 
Petra smo ti spojili onako usput nekad, mislim 2010. I savršeno ste šljakali vas dvoje. On najsporiji azilski šetač a ti mala vrtirepka koja bi 5 puta stigla gore dolje dok bi on na šetnici ispodazilskoj stigao samo do dolje 
naravno da je bio san udomiti vas zajedno, još kada smo za to dobili i priliku slavili smo 5 dana!. Zaslužili ste vas dvoje, ljubice,i slavlje od mjesec dana al mora se i radit nekad u Azilu 
I sve je baš savršeno bilo, malkoc smo se viđali, tu i tamo, dolazili smo vam u posjetu, i činili ste se baš sretni.
Teta nije imala ništa protiv toga da iskopaš i temelje okokućne
i ja sam je isto voljela zbog toga.
Al onda su nam javili da tete više nema a vas dvoje nitko od rodbine ne želi.
I tako, debeljuco moja,
ja opet pišem tvoj text za album Udomi me. 
Eto, gdje smo se opet našle.

Vicko je baš totalna faca jelda? 
Kao neki pseći lik nekog dječjeg filma jelda? Onog nekog u kojem dušu isplačeš više puta al znaš da će na kraju biti 
hepi end 
E baš takav film mi snimamo sa Vickom, ovo s isplakivanjem duše smo sve već odradili pa je sada red na neki hepi end.
Tražimo glavne glumce još ove dvonožne, da scenarij bude tuto kompleto pa je ovaj text svojevrsni casting zapravo 

Vicko je rođen 2015., malkoc treba imati strpljenja u startu s njim jer ima tu malo terijerastu narav, prilično je živahan al 
može se bez beda naučiti na sve. U Azilu znate i nemamo neznamtinija kakve uvjete za rad na solo s kerovcima a on već i u ovakvima pokazuje da može i da želi. Živi sa još 7 pasa u azilskom dvorištu što vam samo govori o tome da je prilagodljiv drugim psima.Nikad nije nikakav incident izazvao 
Srednjega je rasta, nekih 15ak kila al obzirom na apetit sigurna sam da bi mogao imati i sto 

Et panonskog mornara koji se u ravnici nasukao 
Zapravo najbliže što je moru bio jest to da smo ga pokupili u Splitskoj ulici.
Aliii, nikad se ne zna 
Zapravo i lavor bi ljeti bio pristojna utjeha samo da je u nečijem dvorištu il stanu, samo ne u Azilu,
da se ne lažemo 
Splićo vam je i najdugouhiji kerovac Azila, i zasad nije otkrio što bi s tom titulom al obzirom da je snalažljiv kerovac
smislit će on već nešto a možda mu možete i pomoći smišljavati?
A poželite li sa Splićom u svijet mašte 3x na dan trebate znati da je Splićo srednjega rasta i rođen na samome početku 2016.
I još trebate znati da bi vas Splićo znao jako, jako voljeti!
I sve što traži zauzvrat jest ista takva ljubav,
morate imati kereće srce, odnosno veliko i pravo!
Sa psima se lijepo slaže, čuva svoj dom (azilski trenutno) kao oko u glavi, a jednako bi srčan bio i da promijeni adresu 
To je ono čemu sada teži,
pa ako ste među retcima pronašli dodirnih točaka sa dugouhim,
javite mu svoju 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.