Sjećate se mališe prestravljenog izvučenog iz kanalizacijskog kolektora?
Predstavljamo vam novog psa 
Sada se zove Keđo, razigran do besvijesti, obožava se družiti, a bome i postaviti ako je potrebno 

Prošao je muku koju je teško i zamisliti, napredovao svjetlosnom brzinom i preporodio se.

Nema smisla da je jedina svjetla točka njegovog postojanja kada je vas toliko zvijezdica 
Barem jedna da postane njegova!

Rođen u siječnju 2017, u potrazi za domom 
 


malena, predivna, najdraža ❤️
Od plahe srnice postala je prava mazulja,
ona koja nas uvijek dočekuje
i ispraća, ostajući tamo gdje nada ne nestaje.
A Lanica se nada upravo tome da će njena dobrota i nježnost nekome zarobiti srce,
zauvijek.
A ona će čekati...

Lanica je rođena početkom 2016., malenog je rasta, privržena ljudima i savršena sa psima.
Što čekate 


Valjda su gotovi svi psi u Tenji baš ostavljeni
ako ćemo po broju dojava otamo suditi
i redovno su toliko "problematični" da je potrebna intervencija policije.
I Tumija smo tako upoznale, nepovjerljivog brku sa tumorom na trbuhu.
Dolazak u Azil, operacija, pokoja grica i jasno je da se radi o simpa maloj mazi, ni trunka agresive najavljene.
Sad već zna što je šetnja, zna kada je ručak i dođe vam da se rasplačete svaki put kad mu ga donesete...koliko se raduje sigurnom obroku...

Radovao bi se tako i vama.
Samo se suzdržite od treptanja na koji tren,
i gledajte srcem malo bar...
Ova duša vas treba.

Rođen 2007. godine
 
 
 

Mali Jazo 
Doni je kao i sve ostale nesretne duše stigao k nama
jer je u jednom trenutku postao višak.
Kako nečiji život postane nekome višak?
Kako odlučiš: ne trebaš mi više?
I valjda zato što se ne možemo pomiriti s time da je netko nekome postao višak i radimo ovo,
borimo se da svi poput Donija ipak imaju nekoga svog.
Učimo Donija da su ljudi zapravo super.
Smijemo se tome što su nam rekli da se radi o "malom jazi koji grize",
a Doni, istinabudi, nije nit mal, a niti jazo 
Doni, osim što je skužio da su ljudi zapravo super,
je naučio i što znači igra,
kako se ponaša pas,
kako se nekoga voli
i kako si sretan kad nekoga voliš.
Tako je se on polako zavukao u onaj komadić srca
koji rijetko kome otkrivaš
i rijetko kome dozvoljavaš pristup.
a taj komadić srca Doni čuva
svim svojim srcem.

Doni je pas srednjeg rasta (niskopodan, a kurpulentan  ) od petnaestak kila,
rođen je 2015. godine i traži kumu/kuma!

ps. ne preferira društvo pasa, još 
 
 
 

Munja s neba kao da je ciljala i baš moje srce uspjela pogoditi.
E takav je bio filing vidjeti te nakon proteklih godina neizvjesnosti.
Kao što je tragedija zasitila zrak oko Azila 2012. kada ste ti i seka pojavili bolesni, mali kosturi. 
Ni tračak nade vaša tijela nisu davala.
Ipak...
Izrasli ste u crne bisere.
Ipak...
Julija je sve ove godine u Azilu.
Ipak ti si otišao u novi život, nestao, bez traga, do nedavnog susreta. 

Čudo?

I što sada?
Romeo, uvjerit ćemo svemir da je tvoja sreća na dohvat ruke i zajedno ćemo ju ščepati 
Ti si savršenstvo na četiri noge, samo preostaje naći makar jedno na dvije 

Romeo je rođen u kolovozu 2012., snalažljiv, društven, privržen i poslušan. Trebam li još nabrajati ili ćete se udostojiti pojaviti i otkrivati njegove divnoće sami ?


Po stavu se već vidi, zar ne?
Da šapicama dodiruje tlo polako, samouvjereno.
Da dvonožne i četveronožne dočekuje rasplesanim repićem, pa zarazi srećom.
Kad biste joj dozvolili da proviri u vaš svijet, 
bio bi dovoljan još koji tren da mu postane kraljica 
Bit će Velika, bit će Pravedna i Vaša.
Što biste više i mogli poželjeti ?

Tonja je rođena 18.06.2017., i svo ovo vrijeme iščekuje dan kada ćete joj doći, datum novog rođendana. 
 
 

 

 

Krišom mu je pobjegao,
ovaj izraz lica koji podsjeća na osmijeh.
Nemoguće je izmamiti ga, 
kao da su mišići koji ga pokreću atrofirali,
presušili, zajedno sa izvorom sreće.

Sjećam se tog popodneva, Gornjeg dvorišta i pasa koji su nas pratili pogledom.
Ali njihovi su se baš sa Laletovim sreli.
Sjećam se ispraćaja do auta i mahanjem za autom koji ga je zauvijek izvukao iz Azila.

Ali nije...

Gospođe više nema, gospodin se teško razbolio.
Gledaju se pred Azilom, ovaj puta kapci su teški,
pozdravljaju se, ovaj puta sa knedlom u grlu i grčem u želudcu.

Obitelj se raspala u trenu i samo za Laleta ima nade.
Želim vjerovati da barem za njega ima.
Obećajem da ćemo zajedno vježbati osmijehe.
Obećajem da ću među vama naći njegov izvor sreće.

Moram, Lale je naša beba, još od 2011. kada nam je stigao,
i nema šanse da ovaj pogled prati samo prolaznike,
opet!
Kada se sretnete, podsjetite ga što iskren osmijeh znači,
ne skrivajte svoj izvor,
život mu znači.
 
 

Medvjedić dobrog srca.
Možete li si zamisliti njega kao malu bebu, kada smo ga pronasli tek,
da je na dlan stao?
Dobro...na dva dlana 
Već tada smo znali da će izrasti u veliko čudo,
a izrastao je u čuvara doma i srca.
Neće vas samo tako pustiti blizu, ali kada njegovo društvo zaslužite bit ćete najvoljeniji na svijetu.
Prijatelj macama i psima, ali s kokama ne bi trebao dijeliti prostor.
Pristojan je u kući i zna sve što bi jedan pubertetlija trebao znati 
Još se uči lijepome hodanju na povodcu, ali ne sumnjamo da će i to brzo savladati 

Turki je rođen u rujnu 2017. godine, pa ako među vama postoji netko sa dovoljno ljubavi za jednu veeeliku bebu,
javite mu se u inbox.

Ps. privremeni dom dijeli sa toliko životinjica da čine jedan mali Azil, što njegovo udomljenje čini hitnim, hitnim!

 

 


Beba. 
Miš maleni.
Borac najveći!

Čini mi se nemogućim,
osjećaje koji struje, pretočiti u slova.
Recimo da ovaj osmijeh, 
ako me počasti njegovom ljepotom, 
ispuni cijeli jedan svemir dugama,
da me baršun njegovog lica pozdravi pusom i uljuljuška u meki polusan, onaj zbog kojeg bi kapke najradije vječno držala sklopljenima,
samo da ga ne izgubim u trenu.
da me ta suza u kutu lijevog oka razdire, uvijek, i kada ju ne vidim.
ona je znamen napuštanja, 
krhkosti života, slomljene kralježnice, ograničenja, čekanja,
nadanja.

Sada kada je najgore iza njega,
samo jedno prizivam,
one koji će njegov svemir ispunjavati baš tim jarkim bojama,
pusama mu snove pretvarati u stvarnost,
i onu suzu, najljepšu i najbolniju,
začarobirati ljubavlju u radosnicu

Benković je rođen 2012.

 


Ajd da vam ispričam priču o tome kako sam upoznala ovog dečkića, hoćete?
Znate ono kad jurite okolo naokolo cijeli dan, imate dogovoreno već druženje s prijateljima navečer (koje nikako da više i uprizorite, stalno odgađate jer ste preumorni, prenestignete i tako to? )
i tako ja fina, oprana i mirisna jurcam jer već kasnim (jer dan traje i traje...) i na Hutlerovoj (et otkud mu ime  ) taman prije nego li ću skrenuti skužim štene kako se mota po tramvajskoj pruzi i jedva izvuče živu glavu od kretena za volanom koji ga skoro ubi a ni da bi usporio...
I šta ću...stavim ga brže bolje u auto
i kontam a šta sad s njim
u Azilu mjesta ni za šibicu,
i povedem i njega na druženje 
A na druženju osim nas velikih na 2 noge bješe i točno baš 9 njih na 4 noge  A Huti dobar, miran, pazi kako se ponaša sa psima, ljudima se stidljivo dolazi pomaziti..
pa trebalo mi jedno 10min da ga totalka popušim 
Pa nagovorih frenda da ga povede sa sobom saaaamo dok se mjesto u Azilu ne oslobodi 
i eto ga sad u Azilu.
A tu je, baš točno ko i onu večer - savršeno dobar pas sa drugim psima, pametan, strpljiv, nježan...
Uči brzinom munje, prema ljudima jednako nježan i zaigran pristup ima,
ma ono - imali bi najboljeg psa na svijetu tko ga uzme!
Rijetki su, znate, pubertetlije koji su toliko baš bistri i pažljivi,
a evo ga, jedan od takvih rijetkih naslikava se tu za vas! 

Huti je rođen u ožujku 2017. srednjega je rasta, biti će još pametniji i još bolji 


šu šu, svi već šuškaju o tom:
- da u Azilu živi prekrasna curka imenom Šuška,
i da po mišljenju većine (a i mom) 
slatka je ko zrela kruška 

E lega što ti kerovci od nas naprave i stihoklepce po potrebi 
Sam da znate da ništa u ovome textu nije preuveličano,
štoviše nema tih riječi kojima se može opisati recimo Šuškina pusa  (a dijeli ih šakom i kapom  )
Ova ljepotičica rođena je u travnju 2017.te godine, velikog je rasta.
Ako se poželite zvati njezinima, morate računati na vrijeme posvećeno njoj, isključivo njoj  a ona će se pobrinuti da ispuni sekunde 
Do sada je svo vrijeme dijelila sa 179 Azilantica i Azilanata,
azilska pravila je usvojila,
ali na životna ćete ju tek morati naučiti. 

Šuška je spremna učiti, spremna je za vaš dolazak,
na vama je samo da se pojavite... 

Da ne mislite da su ovi bijeli brčići obilježje dugogodišnjeg iskustva, Franco je rođen krajem 2016. 
Rekla bih da je zadnji proslavio s nama, ali rođendani u Azilu samo su datum i podsjetnik vremena koje ti teče, a ti si i dalje na istom mjestu...
Njegove našminkane oči dovoljno su toga vidjele i dovoljno puta u strahu morale stisnuti kapke najsnažnije moguće da znaju kako ljudima treba oprezno prilaziti.
Kod nas je naučio da se ne treba bojati, ide u šetnju i sa nepoznatima, a djeca su mu najdraža bića na svijetu 
Svi psi su mu prijatelji, tj. nema potrebe da bude jedinac 

Ako ste već u razmišljanju, nemojte se ustručavati, vrijeme klizi, ne zelimo da se rođendan opet prišulja i opet bude bez veselja...

Visok i tanan ko jablan,
sladak ko rane azilske trešnje,
razigran ko vrba na spoju sa vjetrom,
zaljubljiv ko tulipan kad vidi sunce 
Et, trebam li vam još crtat? 

Tonči je rođen u lipnju (ah ti blizanci  ) 2016., sve šta sam napisala o ničem nisam lagala,
pa vi vidite! 
Tončika vas čeka u Azilu gdje se možete upoznati ko cvijet i bubamara 

Ako već imate četveronožnih članova/ica obitelji, nema straha, 
obožavatelj je društva 

Aron još uvijek tugom crta po ogradi svoga boxa.
Azilskog.
nakon teške operacije crijeva oporavio se u potpunosti,
poradili smo na kilaži (mora jesti posebnu hranu)
a evo radimo i na novoj prilici 
Pa stoga onome tko mu je poželi pružiti odmah mogu reći da će biti jedan (ili jedna, izglednije? ) od najsretnijih ljudi na svijetu 
Jer Aron je dobar, miran i poslušan pas,
rođen je 2009.

Sa psima rado provodi vrijeme, a sa dvonošcima još rađe 

Pa ako se odlučite bojati Aronove dane ljepšim bojama javite nam se u inbox 

Taj pogled pun iščekivanja, nade,
to srce koje bi iskočilo od silne želje,
noge koje bi trčale do iznemoglosti,
bijela kravatica koja bi se po promenadi šepurila,
nosić što bi neistraženo rado osvojio.
Volco bi vam puse davao.
I cijelog sebe,
samo kad bi mogao.

Ograde vas dijele.
Vi ih možete pomaknuti...

Volco je rođen u ožujku 2017., srednjeg rasta, divan u svakom pogledu i sa svakim bićem.

 

More Articles...


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.