Malo čudo čokoladno, fićfiririć i pubertetlija 
Ne zna on za ružno, on se nama veselio kad smo stale pokupit ga za Azil, 
neznam jel ikad shvatio da je ostavljen,
možda misli da je na praznicima u Azilu,
negdje di ima puno djece i di se stalno moš igrat s nekim 

Febo je stvarno čista životna radost upakirana u nekih 12ak kila
najljepših tonova čokolade
sa bademima od očiju  (pa de! pa vid ga!  )

Slaže se apsolutno sa svima, 
i baš je dobar u toj svojoj dječjoj očaranosti svijetom
i želim, baš baš želim mu da nikad ne mora osjetiti zloću,
da ode iz Azila bit sretnijim,
voljenim, i ispunjenim.
Želim da kad bude deda pomisli na svoju najraniju mladost u Azilu (Febo je rođen ove 2019. taman nekad u vrijeme kad su prve tratinčice bojale livade, otud tolko života u njemu!  )
pa da mu se oči nasmiješe jer će se sjetiti drugara a ne uzničara,
i da mu se i srce nasmiješi
jer će se sjetiti i svog prvog susreta sa voljenima
koji se dogodio u tom istom, našem, Azilu 

Stavit ću još koju fotku u komentare da se možete još malkoc diviti prije nego odlučite javiti nam se u inbox ili doći do Azila
i zaljubiti se u ovu najslađe zapakiranu čokoladicu na svijetu 

 


Ooo sto mu gromova!
Pa pogle ti te oči, pa to stvarno 
kao da ih je neki strip crtač isplanirao do posljednjeg detalja,
pa svijetle ko male katedrale 
u kojima ostaješ bez daha, bez riječi,
pa samo ludo ti se lijepe misli
na vitraje učinjene od riječi koje nikad nitko nije znao izgovoriti. 

Kažu da u očima stanuju duše. 
A u Azilu stanuju oči, mnoge i lijepe. Bistre i točne, kao nikad izgovorene istine.

I ta dva oka Darkecova...ma možete vi misliti šta oćete, možete misliti da je pretjerivanje, da je žutosmeđa uvijek samo žutosmeđa i nimalo dravski kamenčić na jesenjem suncu.
Možete mislit da je oko samo oko i ništa više
al ono zna pecnut. Bome zna! 
Možete mislit da je katedrala samo beton i staklo i kajanje al možda jednom suspregnete dah
pa pomislite na kaleidoskop svih boja koje se smiješe i čine prozore,
možda jednom oživite, možda vas i rasplače, možda zavrti
pa vas izbaci tu pred Azilom,
i znate šta?
Tu bi vas imao tko dočekati 
I ono najvažnije - razumjeti 

Darkecove oči 
meka duša u kojoj su se nastanila sva stoljetna nadanja,
jer imate pravo, nakon svog vatrometa boja ostanu oči
koje znaju tješiti. I voljeti. 
Ništa što se traži po knjigama, kamenju mudraca il planinama,
već živi u Azilu,
zove se Darkec
i jedna je od najnježnijih duša koje znam.


Za dobro jutro jedan osmijeh zavodnički,
Pafijev,
s napomenom da ga možete vidjeti i za dobar dan, smješiti se oboje za dobro veče i skupa sanjati za laku noć.
Samo trebate poželjeti 
Samouvjeren je mladac, onako tipično tinejđerski  (2018 je bio majušna crna azilska buhtlica) 
S tim da je prerastao onaj dio s buntom, družio bi se, igrao i skakao i trčao, ali voli i poslušati što mu imate za reći 
Krupan je i pojava u društvu, niti malo izbirljiva, prijatelji su svi koji to žele postati.
Ne mogu reći da u Azilu tuguje, ali fale mu njegovi ljudi, baš je željan pažnje i maženja.
Prati dvonošcima svaki korak i hvata pogled...

On je spreman, a vi ?


Pogledaj, pogledaj ti taj pogled!
Mislim, ako ni malo, baš nimalo ne zadrhturiš...
onda se apsolutno ne razumijemo
jer iza takvog pogleda,
takvih očiju..
može se kriti samo nježna dušica kao Ašina.
I kad naćuli uho ovako, pa čeka što ćeš joj reći, a ti gutaš knedlu i razmišljaš o broju članova obitelji i ima li bar teoretske šanse...
Mene je osvojila na prvu. 
Još dok je čuvala svoje bebice na gradilištu, skupljala ih uporno i čuvala od jureće mašinerije među kojom su se igrali.
Sad kad su mališani otišli u svoja neka bolja sutra, nema smisla da se Ašina priča ne razvija u istom smjeru 
Postaje nestrpljiva. 
I sama je gotovo štene (rođena početkom 2018), s energijom koja je zbijena u nekoliko kvadrata, spretnošću zbog koje je u Džekilovom boksu, onom iz kojeg ni najsposobniji ne pronalaze izlaz jer je i nebo ograđeno...

Jedini izlaz ste vi, njezina nova obitelj 

 


Jeste ga prepoznali? :)

Hm, drage moje šetačice i šetači, ljudi velikog srca koji ste pomogli Garčiju da se ne boji ljudi?
Znam da prepoznajete taj sjaj u očima :) 
Tu malecnu naznaku nekog ludila kojeg svi nosimo
al smo spremni samo drugima vadit je iz oka :)

Dragi dobri ludi Garči <3

E sad onima koji ga ne poznajete dugujem malecno objašnjenje, da ne mislite da je Garči neku luđak
koji će pod velikim odmorom izvadit pištolj pa pobit pol razreda il vas stokat preko fejsa pa će ga ponijet da viri i iza ćoše dok kupujete kruh il neko čije namjere nikad nećete znat pročitat
a živit će vam blizu...jako blizu..

(pa valjda znate da nisu psi ti kojih se trebate bojati  )

Ugl Garči vam je stigao u Azil skupa sa Čarlijem, 
al prvo su lutali ulicom (dva mlada kostura) jer ih je netko skupa izbacio (moguće i da su braća) pa ih je jedna žena uzela na privremeno
pa su se najeli, pa popunili pa opustili pa počeli uredovat...eee daaa 
Pa su počeli maltretirati njene pse pa su se počeli maltretirat međusobno pa žena više stvarno nije mogla hendlat sve to
pa smo ih doveli u Azil.
Toliko uplašeni od ljudi, toliko ljuti jedan na drugog..(dakle nisam razumjela šta su sve znali vikat jedan drugom, al samo da znate da taj kereći ima prililčan fundus psovki  )
U šetnju - ni čut! Ni jedan od njih!
Ni iz boxa nisu željeli izlazit kad su tek stigli, moram priznat da smo se s njima prilično napatili dok smo ih naučili da se ne tuku (jednostavno ih nismo imali gdje razmjestit, jer nisu ni baš bajka s ostalim psima), da izlaze iz boxa,
da idu u šetnje...
Al kad su krenuli... 
E to su vam stvarno bili oni prizori zbog kojih se isplati svaka prethodna glavobolja,
kad prvi put nakon par mjeseci vidiš pse kako su opušteni, nasmijani, mašu repovima vesele se... 
E onda smo ih počeli i vama davati u šetnje,
i tako su se počeli učiti na ljude,
ono što znam sigurno jest da obojica danas jako
al baš jako vole ljude!

I baš ta činjenica jest ono zbog čega Garči, dečko koji je rođen tek 2016. itekako zaslužuje bolje od ovoga što mu mi možemo pružiti sad.
Vidim ja kako on čeznutljivo gleda za onima koji odlaze i slikaju se pred kapijom,
nasmiješeni, sretni...
Vidim ja kako on spušta glavu u krila i kako se nada..
Vidim ja,
vidim dobrog psa sa velikim srcem i pokojim ožiljkom na njušci,
al to su oni što ga samo čine još šarmantnijim 

 


E, de baš obratite pažnju
na tih par bijelih dlačica koje ga, ono, 
čine George Clooneyem u kerećem svijetu 

E i zove se Reljko, a to vam je zapravo u prijevodu George Clooney, na kerećem jeziku 

Gosn Reljko, osim šarmantnih pramenova ima i šarmantan karakter,
(niste ovo očekivali a?  )
al ima i život po kojem bi mogli snimit film bez beda,
i iako je rođen 2016. prošao je sito i rešeto,
ono, skoro pa ratni film.

Reljko se sam udomio prije koje dvije godine, nakon što je izbačen (znate ona klasična usrana priča; djeca i štene koje je odraslo pa dosadilo djeci? (i da, skužila sam da se boji djece) )
pa je nakon kraćeg lutanja, gladovanja i ostalih finih stvari koje ti se dese nakon što te fini ljudi izbace iz auta
da se "Bog pobrine za tebe",
e, vrlo brzo je shvatio da nije za taj život,
(vrlo brzo je shvatio da nitko nije za taj život)
i snimio je jednu stariju gospođu i činila mu se baš fina, i ne na onaj način na koji se činila njegova negdašnja obitelj, neg na onaj pravi način koji prepoznaješ po osmijehu koji pokloni poštaru (a nije donio penziju!  ), po tome kako sjeda na klupu, diže rolete, zalijeva cvijeće, hrani ulične mace i ptice, pozdravlja komšiluk, ma ono, kužite jelda? 
E i uglavnom počeli su se družit,
tako ponekad pitat za zdravlje, pa za glad,
pa tu i tamo podijelili ručak, pa večeru pa se Reljko uselio 

I onda, 2 godine kasnije 
baka je završila u bolnici
Reljko u Azilu.

I ništa nije bilo fer.

On ni ne zna da je više nema, nismo mu nikad rekle.

Znam samo da je Reljko premlad da više nikad ne voli, znam pse poput njega, ti mogu volit tolko jako da ne postoje skale, ni riječi, nit
ljudsko poimanje ljubavi...

Reljko živi u Azilu a ja vam ovo pišem u nadi da Reljko ode iz Azila, 
da pogledate ovih par bijelih pramenčića
i da ga poželite
jer i u kerećem svijetu
samo je jedan George Clooney 

 


Pa ono!  

Naš savršeni mali Deni boy 

Savršen čak i u kadi 

(boljeg psa, a ovdje je žešća konkurencija, nećete naći!)

Deni, za sve koji ne znaju, premda pretpostavljam da je malo takvih, ima cushingovu bolest. To je bolest nadbubrežne žlijezde, neizlječiva al se može držati pod kontrolom jedino što je skupa terapija odnosno najveći dio novaca otpada na konstantne pretrage
jer je jako bitno držati bolest pod kontrolom.

Deni ima kratke nožice, svega nekoliko kilograma i svega oko 3 godinice 

 


Ovo je rijetkost,
to da se Tina smiješi.

Možda je nekim dijelom sebe,
nekim malim komadićkom sebe koji još uvijek ima vjere...
e možda je baš tim komadićkom sebe pomislila
da ako pokloni osmijeh
da će joj on pomoć
odvest je odavde.

Jest, Tini je baš teško u Azilu.
Teško, baš teško joj je pala gužva, strka, buka.
Neki psi teško podnose sve ovo,
jer dovoljna je trauma napuštanje,
pa onda kad joj dodaš još i Azil...

A ona...sva plaha, dobra...sjetna 
i tuguje (baš vidno) za nekim ko nije zaslužio to srce njeno dobro. Takve pse mi je baš teško gledat u Azilu,
takve pse treba što prije vadit iz Azila
jer takvi psi nisu u najljepšem Azilu u Hrvatskoj
nego su u zatvoru.

Ako vam kažem da osim te tuge nosi i privrženost ko vrlinu, i dat ću joj da je pokloni nekome ko se neće poigrat pa ostavit
nego nekome ko će bit dobar čovjek dobrom psu,
ako vam kažem da je rođena tek 2018. i da mladost u njoj
želi vjkerovati ponovno,
ako vam kažem da jedva da ima 12kg i da taman stane u krilo,
ako vam kažem
da u Tini možete imati odanost i ljubav,
hoćete doć upoznat ju?
Izbavit ju?

Pliz, malo je stvari koje trenutno toliko želim...


A daaaaj, 
jel se sjeća netko kerećeg lika iz crtića Kakav nered? 
E TO vam je Žani!  

Totalno je smiješan, izgleda kao da je netko malokoc popio i raznježio se dok ga je sastavljao 
Te predivne duge uhice, duge nogice
i predivan zaigrani karakter koji nam tek otkriva čudesa kako se upoznajemo,
a ja ću vam sad pokušat ispričat,
kolko se to riječima da,
o tome kolko smo upoznali Žanija
i kakav je on zapravo pas! 

Istina je da smo ga jedva uhvatili! BIo je toliko gladan
da je u Sarvašu ušao u nečije dvorište i skoro ubio jednu kokicu al smo ga na vrijeme spriječili u tom,
bojao se ljudi ko vrag tamjana.
Jeeedva smo ga doveli u Azil,
i onda shvatimo da se radi maltene o bebi (rođ u veljači 2019.)
pa onda shvatimo da se radi o bebi
koja ima nevjerojatno brz i efikasan mozak,
što će reć da je pametan za nepovjerovat!
(dođite u Azil, demonstrirat ćemo vam!)

Dadosmo mu ime Žani 
Otimao se povodcu ono...5 minuta, i odma je skužio da je to super stvar, da znači slobodu! 
Okej, nije baš 5 minuta trajalo
al uz malo truda puno tog se može.
Žani ne samo da je u ovih mjesec dana naučio na povodac nego je naučio
Sjedi, Lezi, Hop preko klupe,
naučio se maziti,
naučio mirno ležati u boxu dok netko ne dođe po njega,
ma naučio toliko stvari koje s nekim ljudima ne bi mogla
pa da dajem sve od sebe 
A sa Žanijem...sa Žanijem je sve lako! 

I nemogu vam to sve što sam vidla i naučila o njemu uopće pomirit u jednu sliku, 
na tren je totalno Kakav nered, kad se krene igrat, gurat ti šape u usta, kad je sav sretan kao beba (što i jest!)
i na tren je totalno gospon ker!
sav fin, šeta uz nogu, sluša. sjedne kad mu kažeš (pa se nekad pravim važna pred posjetiteljima  )
ono,
baš baš je savršen.

Et, a sad vi kak oćete al ja bi požurila po njega! 


Izabrala sam Nolin osmijeh za ovo jutro
zato što znam kakva čuda može učinit 
smrznutim kostima
i smrznutim dušama 

Kad sam upoznala Nolu smrzla mi se duša
jer je ostala zavezana u jednom dvorištu jednog čovjeka, njenog čovjeka 
kojeg su odvezli jer je bio teško bolestan. Smrtno bolestan, poslije sam saznala.
Nolu su tada jednostavno svezali na lanac na tom istom dvorištu iz kojeg su njega odveli
a njoj donosili hranu i ponavljali kak ne znaju šta bi s njom.
I tada,
ono čuješ potresnu priču, staviš nju u centar te priče, 
srce ti se ospe onak ko pješčani sat,
a ona,
ona se nasmiješi 
I povjeruješ joj u sekundi, stvarno povjeruješ da tajnu svemira, tajnu svega onoga što je dobro
drži ova gospođa keruša, i to baš tu između zuba, tu u ovome osmijehu 

Eee šta su ti psi, 
šta je kereća duša
nesposobna da zamjera,
da mrzi, posvećena samo trenutku
i sposobna da iz njega izvuče najviše!
Naravno da onda poželim naći joj neke dobre ljude koji će znat bit zahvalni univerzumu što imaju takkvoga psa
čiji osmijeh grije dušu 
Al ugrijat će vam i košćice jer je Nola jako mlada (rođena kao lav u 2018.) i voli gimnastiku 
A voli i svoju kumu Veselka Lesic Polic <3 kojoj ovim putem šalje najveći osmijeh (ostali nek ne zamjere  )
ipak
onaj najnaj osmijeh
čuva za one koji će znat ugrijat
i njenu dušu 

 


Jako mi je Čarli ispao lijep na ovoj fotki,
jelda? 
Pokažem je Steli, kao "ajd da pokažem ljudima kak je sladak"
a ona doda "budeš li pisala o njemu napiši da je mazni zlotvor" 
E pa sad.. 

Meni ga malo žao jer je odmah po dolasku u Azil dobio status specoša,
što je u neku ruku u Azilu super status jer ti se onda svi posvećuju malo više neg drugima,
to znači da imaš special needs 
Al u drugu ruku znači i da tražiš specijalce međ ljudima,
za udomljenje mislim,
pa ti je odma potraga vrlo vrlo sužena,
da se ne lažemo.

Evo što specijalno Čarli traži u ljudima. 
Ono što mi znamo jest da je Čarli u jednom trenu, u starosti od nekih 10ak mjeseci bio izbačen na ulicu (dogodilo se to negdje u ljeto 2017.), možda je i bio izbačen zajedno sa Garčijem, ne zna se pouzdano, al su zajedno pronađeni, najbolji prijatelji i najljući neprijatelji. (ah ti frajeri!)
i tako su nam i došli u Azil,
jedva su prošli kroz kapiju
odma se pobili.
Pa onda strah od povodca, od ljudi, mi nemamo mjesta da ih odvojeno negdje stavimo, i ovaj box što im pretvorismo u dom
jedva izmislismo,
i tak...baš je bilo jako čupavo prvih par mjeseci.
Al uspjele smo, odnosno naše dvije volonterke dale su si u zadatak dolaziti skoro svaki dan i učiti ih prvo na ljude, pa na ogrlice, pa na povodce pa onda naposlijetku i na šetnje,
i sve su svladali, obojica! 
Znači trebalo je samo strpljenja.
Probali smo ih upoznavati i s drugim psima,
al ma jok!
Nismo se baš usudili kockati s tuđim životima,
zato je Stela i rekla da je zlotvor,
al rekla je i da je mazan zlotvor! 
Što znači da se na ljude totalno navikao!
Potreban mu je netko tko će strpljivo ga učit dobrim stvarima,
nije ih Čarli imao puno u životu pa da ih odma može prepoznat,
potrebno je malo uvjeravanja.
Mi bi bili sretni da taj netko nema drugih životinja sem njega 
Ne bi možda ispalo dobro, a možda, ukoliko pričamo ne samo o strpljivoj osobi nego i onoj sa iskustvom,
možda bi Čarli naučio dijeliti,
samo eto potrebno mu je da taj netko to razumije.
Nama je potrebno da naš specoš ode iz Azila pa da dobijemo malo vjere i nade s kojom ćemo još dugo raditi
pa da njegovo mjesto dobijhemo novog specoša
koji nam možda opet pomjeri u glavi
neke spoznaje 
A Čarliju je potrebno da ode iz Azila
jer smo mu mi dali kolko smo imali
i mogli,
njemu to nije dovoljno,
on je mlad, željan
i zaslužio je, uostalom, sve ono o čemu im pričamo dok im čistimo, dok šetamo dolje ispod Azila,
sve ono čime im punimo glavu
otkad su došli k nama.
A to je vječit san o dobrim ljudima,
vrijeme je da i Čarli sazna da to nije samo
bajka.

A vid ga! Vid ga što mu je teško bilo FOTKAT SE!!  

eeee crni Prle, crni sine! 

Al to vam je Prle, pa naravno da je nekom ko se rodio prošle godine (2018.) smor stajat mirno za neku kao fotku koja će ti kao pomoć jako u životu....
Ma on je tip od akcije, dajte mu 10 minuta nasamo s potencijalnim udomiteljima
i ono...nema više brige 
Igra, sunce, trava, voda, kerovci, ljudovci...to su stvari oko kojih se vrti sunce, tvrdi Prle,
ko drukčije tvrdi taj jednostavno ne zna! 

Et dragi ljudovci, mlad ko ruža, lijep ko slika, dobar ko kruh!
Boljeg i veselijeg nećete naći
pa ni svijećom da tražite 

A još i impozantnog izgleda, pa ima da budete hit skupa! 
(dodam još koju fotku u komentare, čist da vas dodatno uvjerim  )

Kume to sve već znaju, zato ga i vole 
Jel tako Anamarija Amlica Levak i Otilia Široka

I evo mog zloduhića da i njega predstavim cijelom svijetu! :)

Vid ga što se folira na fotki, kao sav romantičan, gleda negdje u daljinu,
zbraja misli....
Aha 

Al ga volim da pojma nemate, šta god o Nomiju pričali (i šta god bila istina od toga  ) 
Kad ga se sjetim, tromjesečnog klinca; gladnog, mršavog (onolko da ti dođe da potražiš to smeće koje ga je dovelo do tog stanja), dehidriranog, 
pod temperaturom od sunčanice i
stisnutog uz brata Nimu, kojem je jedinom vjerovao,
još duuuugo nakon dolaska u Azil.
Dogodilo se to ljeti 2019. 
Nimo je brže napredovao što se tiče stjecanja povjerenja u ljude,
Nomi i dan danas ima svoju zadršku.

A ja ga baš volim.
Volim njega i Cicibelu, cimericu mu, spustit dolje pod Azil uz Dravu, volim tu njegovu radost življenja
i tu odanost, to koliko je on vezan uz Cicibelu to je čudo jedno!
Zato znam da bi, kad bi netko imao vremena i volje radit s njim
odnosno dati mu vremena i ljubavi,
mislim da bi bio najodaniji pas na svijetu!
Kad recimo zovnem njih dvoje u tim šetnjama, znate ko mi prvi dotrči?
Premda i Ciciku smatram jako privrženom i poslušnom!
Milina mi je s njih dvoje šetati, doslovno uvijek mogu telefonirat, slušat glazbu, radit šta god oću neovisno o njih dvoje i njih dvoje trčeee,
igraju se, skaču jedno po drugome pa malkoc po meni 
i prate moj korak i moj put! 
I oni su mi među najdražim partnerima za šetnju! 

Nomi je dobar dečko kojem su se dogodile loše stvari u životu.
Al svatko zaslužuje priliku,
i ja sam sigurna da bi je on opravdao! 
Baš jesam i baš zato bih voljela da ukoliko imate junačko srce, ono koje razmišlja van okvira
da nam se javite pa da vas upoznamo
i da stvorimo neku novu najljepšu priču na svijetu! 

 

 

Kad se pas zove Medo Filozof sve ti jasno... 

Evo ga, lijep ko slika, lud ko šiba,
previše i prešareno pametan da bih ja to mogla sam tak sad opisati riječima 
Kad ja kažem Nemoj nije da on sad neće poslušat il da on ne bi napravio šta ga ja molim al bi također volio da ja njemu argumentiram što on sada nešto ne smije ak je baš to naumio,
recimo kak da mu objasnim da ne smijem drndat nikog iz svog dvorišta jer ne može baš on bit taj koji će određivati šta je dozvoljena grupna dinamika a šta nije, ne može grist za guzicu ostale kerovce
jer će mu jednom neko vratit pa će bit belaja 
Kužite? On bi smirivao, on bi razgovarao, on misli da je bitno sve iskomunicirat..
on je filozof i moš ga šišat 

E a uz to je ono - medo! 
Moš s njim šta oš   Moš ga gnjavit, moš ić s njim u šetnje bez povodca (!) i da vidiš kak onda sluša, kak pazi na tebe, kak čuva 
Rođen je u znaku vodenjaka prošle, 2018. godine, i ak među vama ima vodenljudi onda mošte prepoznat i vodenkera!
Pripadnici ovog znaka mogu biti povučeni i tihi ili ekscentrični i energetični. U oba slučaja vodenjaci su duboki mislioci te u većini slučajeva vrlo inteligentni ljudi/kerovci koji vole pomagati drugima. I to je živa istina, bar u Medinom slučaju 
To "pomagati drugima" bi bio taj "ovčarski" duh kako se to u kerećem slengu zove premda Medo nikad nije vidio ovce (a obzirom da je Medo i filozof jako dobro zna da su ovce iznimno inteligentne životinje koje na žalost puno pate pod ljudima zato je odbio još davno radit za ljude take grozne stvari!) dobro znači kako dobar tim treba funkcionirati i misli da je dobar tim lider 
U svakom slučaju udomite li Medu Filozofa zauvijek ćete imat druga s kojim ćete moć o čemu god želite, on vas nikad neće osuđivati zbog vaših stavova 
Također imat ćete vjernog prijatelja koji ne bi dao na vas ni pod cijenu vlastitog života.

Medo Filozof živi u Azilu i rado bi vas upoznao 

Također, Medo nema ni kumu pa ako međ vama ima ljudskih vodenjaka koji ga razumiju i voljeli bi se skumit s njim, javite nam se u inbox 

Opet malo Madre 

Nije se poza baš puno promijenila, znam
al kad živiš 10,11 godina na lančugi, privezana iza neke šupe
da te nedajbože vide komšijska djeca
da se nedajbože ne uplaše.
Premda bi se trebala plašit, o itekako bi se trebala plašit, samo ne tebe naravno, prave babaroge i bolesnici u velikoj su kući, tamo di se dobro jede i živi i di se boga ne boji.
O, opet sam se usekirala a nisam htjela,
samo sam vam htjela malo pokazati Madre opet
jer znam da vama to što je polućelava, bezuba, stara i prepuna rana iz prošlog života,
vama znači samo to da je Madre žrtva
koja ima priliku za...evo ne znam ni za šta točno.
Ne znam šta ona očekuje, očito ne puno toga 
jer još uvijek je ppreplaha, submisivna, povlači se svuda gdje nalazi zaklon (ne od kiše...)
a ne znam ni što da ja očekujem
jer Madre će dobiti onoliko koliko joj netko poželi dati.
Mi smo joj dali azil,
zbog nas će dobit svu potrebnu medicinsku njegu,
samo kolko to znači...
kad znam da može puno više
samo što to "puno više" nije više u našim rukama
nego u rukama nekoga tu među vama,
nekoga tko će ovu savršenu pasicu
znati voljeti
i zbog koga će njeno srce znati
ozdraviti.

Pliz ako čitaš ovo javi nam se u inbox.


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.