Zacakle ti oči
tako
ponekad
pa onda kažem:
jebeš sve ove lampe ulične,
sad vidim kud hodam.

Zahvaljujući Moliju i svim njegovim cimerima i cimericama (neki nose i tužne titule "dugogodišnji", baš kao i Moli)
ja sam danas bolja osoba,
sad trebam vratit dug 

Moli je rođen u listopadu 2013. i odonda živi u Azilu, i koliko god se mi trudili, koliko god on bio lijep on je ipak samo Azil, 
nekad tužnija ponekad sretnija ali samo stanica prema potrebi koju svi osjećamo, a koja je opet, svaka za sebe, tako jedinstvena - potreba za pripadanjem.
Ja mogu pripadati u Azil ali Moli ne može,
zato stisnite taj šer,
dajte da ovaj toliko poseban pas
nekome jednako posebnome (nekome koga Moli neće morati dijeliti na 180)
svijetli 
da i ta/j zna kud ide!


Mogla bih ti ispričati priču,
jer sav si mek i fin i drag i tjeraš oči i dušu na spavanje.
Ova večerašnja bila bi o jablanu, drvetu koje želim usaditi usred Azila,
pa da se inati,
i druži s oblacima i suncem
i da uvečer sjednem pred Azil i dišem sva sretna od ponosa,
duboko, duboko!
Shvatio bi ti što želim ispričati (dovoljno si dijete da jablan bude jablan, al dovoljno si i prošao da znaš što znači rasti u inat)
jer ti maleni klikeri (rekoh ti danas da me na djetinjstvo podsjećaš) tvoji
sve razumiju i sve znaju,
pa bez da moram slova izustit pričam ti priču,
i osmijeh tvoj iznutra me grije,
tamo gdje i ljeti zebem.

Zato si tako poseban kereći stvoru, ti koji si toliko bolji od ljudi,
ti koji slušaš moje priče,
pa makar su samo o drveću 

(onima koji ne kuže te ljudsko kereće odnose izražavam sućut 
A onima koji znaju - u vaše znanje dodajem samo informaciju da je Deki rođen u listopadu (!) 2016., da je malenoga rasta i velikoga srca. Eto!  )


"Today is gonna be the day
That they're gonna throw it back to you
By now you should've somehow
Realized what you gotta do
I don't believe that anybody
Feels the way I do, about you now"

i da, baš mi nekako zvuči kao Upsi.
Nježna, sjetna.
Žakova, Figicina i Aleksina seka.
Ne prilazi ljudima.
Trauma koju su proživjeli kao tromjesečni štenci na ulici
očito je ostavila prevelike ožiljke na njenom srcu.
Ali uz vrijeme,
ljubav,
pažnju...
možda...

"I said maybe, you're gonna be the one that saves me."


Mačak u čizmama! 
pametan, hrabar, spretan, pozitivac 
nije ga briga što je tamo nekome bio višak, (kaže, nije ga ni zaslužio!)
što je izbačen u blizini jedne firme
i što sada živi na mjestu gdje su okupljene sve nade
u dobrotu ljudi.
a svoju šansu dijeliš sa njih 180...
Ardo također vjeruje da je svatko tvorac svoje sreće
i da nema vremena na gubljenje 
stoga bi si požurio odlazak iz Azila - a tu mu možete pomoći!
kako?
paaa, podijelite njegovu fotku, pričate o njemu,
može?

Ardo je pas srednjeg rasta, slaže se sa svim psima, a ljude obožava 
Rođen je u 3. mjesecu 2016. godine i čeka vas u Azilu 


Duboko udahni i mantraj
"ljudi su dobri, ljudi su dobri..."
mantraj da dobro uvijek nadvlada zlo,
da će i tvoja priča imati sretan kraj!
mantraj da će karma sustići onoga koji je ovo napravio.
oprostite mi, ali u ovakvim slučajevima
ne želim i ne mogu se suzdržati!
i da, bijesna sam jer vjerojatno opet nitko neće odgovarati za ovo što je učinjeno Kroatu.
Kroat je pronađen u ŠAHTU
mršav kao perce, toliko da mu svaku košćicu možete pod prstima osjetiti
vezan svime i svačime: lancem, kravatama, kajišima, sajlama, žicama...
na kojima je vjerojatno živio prvih par mjeseci svoga života
(da, on je još beba!!)
i da, veseli se ljudima.
ono što me uvijek zdrma i zbog čega se zbilja sramim što udišemo isti zrak
Kroat, ja i onaj koji mu je ovo napravio,
je ta njihova nepopravljiva dobrota.
nada u dobro i nada u sreću.
a Kroat ima svako pravo nikada nas ne pogledati.

ali ipak, on se veseli, igra, laje i ponaša se onako kako vjerojatno nikada nije -
kao pas.

Kroat je rođen početkom 2017. godine,
srednjeg je rasta, obožava pse, ljude još više...


Žakov moto je "iskoristi dan";
ali, pod određenim uvjetima:
a) mora biti prisutan Borko
b) mora biti prisutna špaga za igranje
c) zemlja mora biti odgovarajuće tvrdoće za kopanje
d) ljudi ne smiju biti prisutni u radijusu od 20m

i pokušavamo mu objasniti da mu ovaj zadnji baš nije potreban,
ali ne sluša, pa ne sluša 
prvi kontakt s ljudima bilo mu je izbacivanje sa braćom i sestrama,
pa tjeranje,
pa prijetnje smrću, vilama, puškama, lovcima.
nije mu za zamjeriti što komunikaciju s njim već neko vrijeme 
(točnije, od kad je došao) imamo na minimumu.
ali, mi smo uporniji od njega,
i obećajem ti, Žak, shvatit ćeš da su ljudi dobri 

Žak je rođen 2016., velikog je rasta, još uvijek nije spreman za udomljenje,
ali radimo na tome 


o Kiku mogu svašta napisati.
kako je tjednima lutao ulicama Sarvaša i kako ga nismo mogli uhvatiti.
prilazio je samo jednoj baki...
kad je Iva došla po njega i upitala ju može li ga uhvatiti
baka je rekla "mogu, ja sam jedina u selu koja ga ne tuče."
i tako je Kik završio u Azilu.
pa vi sad recite da Kik nema razloga da s ljudima bude na odstojanju...
da se ne upiški od straha kad mu prilazimo.
Kik je tek nakon 3 tjedna boravka u Azilu skupio hrabrosti doći
do nas i uvjeriti se da ljudski dodir ne boli.
a onda se totalno zaljubio u nas i Prvo dvorište 
smješten je u boks sa psima iz kojeg je preskočio,
ne da pobjegne iz Azila,
nego da bude s nama.
Kik je nježna duša, sramežljiv, nježan, odan...
i zaslužuje, nakon svega, samo najbolje ljude.

Ima oko 10ak kilica (malen je), uši koje čuju sve   a rođen je u 6. mjesecu 2016. godine!


Velika dobričina! 
Razigrani bebač koji će, sve se čini, kao Petar Pan odbiti odrasti,
i zauvijek ostati sretno, veselo dijete!
Nije baš da se ponosi time što odrasta u sirotištu i što mu djetinjstvo nije bilo bajno,
ali spreman je sve nadoknaditi 
traži Palčicu, vjernu suputnicu,
Ili suputnika 
U zajedničkim avanturama, koje jedva čeka!

Hodor je rođen početkom 2017. godine, velikog je rasta, aktivan, obožavatelj šetnji (naučen na povodac) i istrčavanja. 
Svim psima je prijatelj, a ljudi su mu centar svijeta.


Klokanica, zekanica, loptica skočica...
najveselija curica na svijetu!
a s obzirom da je njena energija skroz na skroz pozitivna,
red je da vam ju predstavimo u istom tonu!
znači: Amila je vrckavica koja točno zna što želi 
ona je onaj tip osobe koja osvijetli čitavu prostoriju čim uđe u nju,
ona koja uvijek ima osmjeh na licu,
ona koja uvijek sve oraspoloži!
Amila traži aktivnu osobu - čitaj: bez beda će naučiti trčanje uz bicikl, planinarenje, istraživanje... i uživanje 

Amila je rođena krajem 2015. godine, slaže se sa svim psima (osim sa macama, njih ne preferira)
srednjeg do manjeg rasta je (svega 10ak kilica  ) i čeka vas u Azilu!


Stojka ima
najtužnije oči, iza kojih se krije milijun pitanja.
Najmekši dodir, koji nitko do sada nije cijenio.
Najstidljiviji lavež koji prije nalikuje tihom jecaju.
Najnježniji osmijeh, iza kojeg samuje čista ljubav.
Stojka ima godina i godina iza sebe,
koje nitko nije cijenio.
Stojka ima i jednu nadu,
da starost nece provesti u Azilu...

Stojka je rođena 2008. godine, srednjeg je rasta. Slaže se sa svima, a ljudima je jako privržena.
Najnježnije biće Azila,
u njemu izgubljena.


Prvo i osnovno što vam o Mrletu moram reći - kralj!
Cimeri i cimerice su mu njih 13, svi redom barem duplo veći.
I znate tko je glavni?
Pa Mrle 
A moram vam još napomenuti da ni 10 kilica nema.

Iliti, to što je miš mali rastom, ne spriječava ga da bude lav u duši.

Klinci su ti koji ga najradije za šetnju izaberu, a on je ponosan svaki put 
jer zna da je najbolji 

Mrle je rođen u travnju 2017. godine, naučen na kućni red, socijaliziran na svim poljima, 
kradljivac srca i pikira vaše 

 

Nema imena koje bi bolje opisalo ovu malu petardicu 
I njegov friz i njegovo biće i
eksploziju ljubavi kojom vam uzvrati za svaku mrvu pažnje poklonjene.

Pucko je rođen u travnju 2017., manjeg je rasta (znate kako kamera dodaje ), slatkiš kojemu će uspjeti odoljeti samo hladnokrvni.
Sa psima će se lijepo slagati ako su dobri prema njemu
Ali ne voli da ga se gleda s visoka ili gnjavi 

Još uvijek je pubertetlija, ali brzo uči 
Javite se učitelji! 
Sa azilskom osnovnom školom je gotov,
vrijeme je za životnu,
vašu 

Znate kako se, dok je mališa bio. folirao, 
pa nas pri prvom susretu skoro popapao ?
A sada... ne moš ga se riješit' 
Maza velika (sva sreća, hrana mu je no.1 u životu, pa je brzo pokazao pravo lice ), a kad kažem velika, mislim to i doslovno, kao džinovski 
Mekan je kao pahulja, šapa veličinom u konkurenciji s Montaninom, a srce veće od svemira 
Pa aj sad vi odolite 

Fulir je rođen u siječnju 2017., psi su mu najbolji prijatelji, a sa nepoznatim ljudima zna biti izbirljiv.
Drugim riječima, ako smatra da je potrebno, 
iz mazne mace - transformira se u kralja lavova 

Ima ono nešto, 
nešto što ti odmah skrene pogled na nju,
možda ti bijeli brčići,
ili osmijeh kojim te okupa u vruć ljetni dan,
ili radost šteneta koja i tebe nekako ponese,
nekako poletiš 
Ta poletna radost te kereće mladosti,
ta ljubav koja ti se nudi, daje..
Ta veličanstvena ljepota,
sve je to Vinona.

A Vinona je rođena u 11.mjesecu 2016., srednjega je rasta,
naučena na povodac, na ljude, 
Za sebe kaže da voli sve što vole mladi, 
i voljela bi upoznati nekoga tko će joj promijeniti život do daske.
Et, samo to! 

Oooo, pa njega mi je izuzetna čast predstaviti vam! 
A znate zašto?
Zato što jako volim kereću pamet, a Ars je ima na izvoz! 
Ne, ozbiljno! Predstavljam vam jako inteligentnog psa,
jednoga od onih što bi mogao glumiti u nekom filmu na koji plaču svi klinci (i ja  ), al nit kamera, nit producenata,
nit glamura,
nego samo jedan Ars koji traži svoje ljude koji će mu pružit dobar dom. Samo to.
Kada bi se ipak snimao film o njegovu životu onda bi ovako scenarij započinjao;
"to proljeće 2016. voljele su kiše, ipak gospođa Sunce uspije nagovoriti gospođu Kišu nakon jutarnjeg brifinga da taj dan malo odmori pa da tako spasi 5 beba ostavljenih to jutro u kanalu uz jednu osječku prometnu cestu. I upre Sunce iz sve snage i ugrije ih, istovremeno gospođa Sudbina sazna za planove Sunca i Kiše i odluči malkoc pogurati stvari pa nagovori jednu tetu da baš oko 11 ujutro uspori malo uz tu cestu, slučajno pogleda prema kanalu i opazi komešanje u visokoj travi."
Da, tako bi scenarij započeo, nakon toga slijedio bi opis života u Azilu koji nije nimalo lagan za jednu bebu,
pa onda bi se opisala Arsova sjećanja na zvono i kako je mislio da je to početak nečeg novog, al obzirom da je bio pametan već i onda sa zadrškom se upustio u novu pustolovinu. 
Jednostavno mu se nisu previše dopali. A nisu ni oni pretjerano marili za njega, nakon što su mu tepali početnih nekoliko dana, osmijeha, izljeva ljubavi i tepanja bilo je sve manje, Ars sve usamljeniji. 
(i danas, kad ga pitate reći će - nisu mi se nikad pretjerano svidjeli).
Uskoro je otkrio ekipu koja je živjela nedaleko njegove kuće, pa je u nedostatku aktivnijeg društvenog života kodkuće sve više izbivao iz nje i sve više provodio dane oko nje. Pa je onda se umješala murija, pa su ga par puta vratili kući (omg, kao da je on nešto krivo napravio?  ),
pa je odlučio da tako više ne ide,
i vratio se u Azil.
Ha, reći će on, nije ni ovo sjajno rješenje, al ak sam jednom već bio miljenik gospođe Sudbine, možda mi opet pomogne.
I sad skupa živimo u istoj nadi.
Vas pozivamo da osluhnete dal Sudbina možda vas ne zaziva?
Hm? 
I da nam pomognete završiti taj scenarij pa napraviti jedan od onih filmova zbog kojih na kraju plačeš ko kišna godina,
al od sreće! 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.