Znate kako se mališa folirao, pa nas htio pojesti kada smo se prvi puta sreli?
A sada... ne moš ga se riješit'.
Maza velika (sva sreća pa mu je hrana no.1 u životu, pa je brzo pokazao pravo lice ), a kad kažem velika, mislim to i doslovno jer sa svojih 6 mjeseci, već je džinovski 
Mekan je kao pahulja, šapa mu je skoro kao Montanina, a srce veće od svemira 
Pa aj sad vi odolite 


Ima ono nešto, 
nešto što ti odmah skrene pogled na nju,
možda ti bijeli brčići,
ili osmijeh kojim te okupa u vruć ljetni dan,
ili radost šteneta koja i tebe nekako ponese,
nekako poletiš 
Ta poletna radost te kereće mladosti,
ta ljubav koja ti se nudi, daje..
Ta veličanstvena ljepota,
sve je to Vinona.

A Vinona je rođena u 11.mjesecu 2016., srednjega je rasta,
naučena na povodac, na ljude, 
Za sebe kaže da voli sve što vole mladi, 
i voljela bi upoznati nekoga tko će joj promijeniti život do daske.
Et, samo to! 


Oooo, pa njega mi je izuzetna čast predstaviti vam! 
A znate zašto?
Zato što jako volim kereću pamet, a Ars je ima na izvoz! 
Ne, ozbiljno! Predstavljam vam jako inteligentnog psa,
jednoga od onih što bi mogao glumiti u nekom filmu na koji plaču svi klinci (i ja  ), al nit kamera, nit producenata,
nit glamura,
nego samo jedan Ars koji traži svoje ljude koji će mu pružit dobar dom. Samo to.
Kada bi se ipak snimao film o njegovu životu onda bi ovako scenarij započinjao;
"to proljeće 2016. voljele su kiše, ipak gospođa Sunce uspije nagovoriti gospođu Kišu nakon jutarnjeg brifinga da taj dan malo odmori pa da tako spasi 5 beba ostavljenih to jutro u kanalu uz jednu osječku prometnu cestu. I upre Sunce iz sve snage i ugrije ih, istovremeno gospođa Sudbina sazna za planove Sunca i Kiše i odluči malkoc pogurati stvari pa nagovori jednu tetu da baš oko 11 ujutro uspori malo uz tu cestu, slučajno pogleda prema kanalu i opazi komešanje u visokoj travi."
Da, tajko bi scenarij započeo, nakon toga slijedio bi opis života u Azilu koji nije nimalo lagan za jednu bebu,
pa onda bi se opisala Arsova sjećanja na zvono i kako je mislio da je to početak nečeg novog, al obzirom da je bio pametan već i onda sa zadrškom se upustio u novu pustolovinu. 
Jednostavno mu se nisu previše dopali. A nisu ni oni pretjerano marili za njega, nakon što su mu tepali početnih nekoliko dana, osmijeha, izljeva ljubavi i tepanja bilo je sve manje, Ars sve usamljeniji. 
(i danas, kad ga pitate reći će - nisu mi se nikad pretjerano svidjeli).
Uskoro je otkrio ekipu koja je živjela nedaleko njegove kuće, pa je u nedostatku aktivnijeg društvenog života kodkuće sve više izbivao iz nje i sve više provodio dane oko nje. Pa je onda se umješala murija, pa su ga par puta vratili kući (omg, kao da je on nešto krivo napravio? ),
pa je odlučio da tako više ne ide,
i vratio se u Azil.
Ha, reći će on, nije ni ovo sjajno rješenje, al ak sam jednom već bio miljenik gospođe Sudbine, možda mi opet pomogne.
I sad skupa živimo u istoj nadi.
Vas pozivamo da osluhnete dal Sudbina možda vas ne zaziva?
Hm? 
I da nam pomognete završiti taj scenarij pa napraviti jedan od onih filmova zbog kojih na kraju plačeš ko kišna godina,
al od sreće! 


Sitkina seka 
Tanana je ona mudrica i hrabrica među ekipom,
koja sve novo prva onjuši, provjeri,
da se uvjeri da je sigurno za sve ostale 
baš takvu ju mogu i zamisliti sa samo svojom obitelji,
koju bi čuvala kao kap vode na dlanu 
samo kad bi ju netko primjetio...
s ljudima je nepovjerljiva na prvu, ali kad se opusti prava je zvrkica! 
pronađena sa sekama na Pampasu,
othranjene na bočicu,
sve udomljene osim Sitke i Tanane 
Tanana je rođena u drugom mjesecu 2017. godine,
i traži dom!


Veseljko 
iliti tračak sunca koji sija iz njegovog osmjeha!
pas koji baš ni zrnce loših misli ima 
onaj koji će uvijek biti za još malo igre, još malo učenja, još malo maženja 
i koji će uvijek, ali baš uvijek bezuvjetno voljeti!
bebač koji ima još puno toga za naučiti
i puno toga pokazati!
samo kad bi imao kome...
pa sad je na vama da ovaj mališa ne odrasta u Azilu,
nego da mu pomognete pronaći najbolji dom na svijetu,
ni na što manje ne pristaje 
rođen je početkom godine 2017.
i bit će srednjeg rasta!

 

 

 

 


A Negro ima priču...
I neželim je naširoko ni nadugačko ni pričati jer ne želim maknuti osmijeh s njegova lica ,
podsjetiti ga..
...na šinteraj iz kojega je izvučen 60-ti dan...
...na onu koja ga je izvukla pa nije znala što bi s njim pa ga dovela samo pred naš Azil...
...na tešku dehidraciju pod kojom je bio kad nam je došao..
...na udomljenje koje nije bilo za zauvijek jer su ga nakon nekog vremena zaboravili kao da ne postoji...
...na naše oduzimanje i vraćanje u Azil...
A Negro se i dalje smiješi..

Negro je jedan od najskuliranijih pasa u Azilu,
odvesti ga u šetnju užitak je, to znaju svi koji su ga prošetali.
Izuzetno miran, poslušan, dobar.
Još samo da nađe nekoga tko će to znati cijeniti,
i ništa više..

Negro je rođen 2014.


Neću vam pisati o Luninoj bolesti ataksiji jer nju definira mnogo više od toga!
Luna je sastavljena od milijun osmijeha dnevno! 
Uvijek je dobro raspoložena, svi psi su joj zanimljivi, neki dan je čak probala i zaskočiti Điđiku (nikad još nisam Điđi vidjela tolko zbunjenu  )
Treba joj 15 min od vrata do kapije, ali ih uporno prelazi,
maše repom čim joj se obratiš,
šetnje su lagane (savršene za umorne gospođe koje se dvoume bil nakon posla skočile do Azila nekog prošetat il ne bi  ) ali je lijepo gledati je kako uživa u suncu, u travi,
u hladovini prve topole uz put...
Čim te vidi da ulaziš na kapiju,
Luna se odmah ustaje da te pozdravi 
Da, Luna je prekrasna osoba,
želim da tako mislite o njoj! 
Želim da mislite o malim stvarima koje kroz dan
milion puta nasmiješe Lunu!

A najveća od svih bila bi da dobije dom,
i nekako imam filing da će se i taj trenutak zaliti suzama radosnicama kad se jednom desiti 


Bilo je toliko dojava za njega da se morate sjećati onog psića srnećeg pogleda.
Više od tjedan dana auti su se zaustavljali ostavljali mu hranu uz cestu u Klisi gdje je ostavljen u smeću...
Ali strah je bio prevelika prepreka, nikome nije prilazio.
Do jednom 
Tada ga je preuzela jedna divna obitelj do oslobođenja njegovog mjesta u Azilu.

I evo ga 

Skompao se sa ekipom, obožava se igrati, čim je hrana u pitanju, ma dubit će na glavi ako treba 
Družiti se s njim je pravo zadovoljstvo, 
oko njega pleše oblak pozitive, pa se malo očeše i o vas 

Mladac je Maro, krajem 2016 se rodio, požurite postati njegovi, da ne "proslavi" prvu godinu kao Azilant.


Tratinčica je snalažljiva curka, jedna od onih koja više voli ulicu nego Azil.
A više i od ulice i Azila usrećili bi ju ljudi koje bi mogla zvati svojima.
Od ožujka prošle godine, pa do danas, nije li to previše mjeseci,
tjedana, dana, sati, minuta, sekundi od njezinog rođenja da nema nikoga?
Ima kumu, ima nas i vas, ali znate da je vrijeme za nešto više 
Pa pomozite joj u tome 
Šetnja na povodcu joj je u malom prstu, prijatelji mogu biti dvonožni, tronožni, četveronožni, samo da su dobri 
Tratinčice, vrijeme je za sreću 


Jedan od onih starčića koji su izgubili dom jer su njegovi izgubili borbu sa bolesti.
Ostaneš bez voljenih, ostaneš bez krova na glavom i završiš u Azilu.
I jedino što preostaje je nadati se da će netko u ovim zubićima vidjeti najljepši osmijeh na svijetu,
da će u njegovom lavežu razumijeti pozive u pomoć.
Da će Nedo dobiti nove voljene, lagane šetnje
i samo svoje mjesto za odmoriti bolne kosti.

10 godina je izbrojao do sada, a mogao bi još barem toliko uz one prave 


Lijep ko slika, lud ko kupus 
Jeste primjetili da na fotki nema ničijih nogu? (znate kak sve naše pse fotkamo uz noge za album Udomi me gdje vam ih predstavljamo pa da odmah dobijete dojam o veličini psa? e pa u Harijevom slučaju morat ćete mi samo vjerovati na riječ  )
Ma nema tih nogu kraj kojih bi Hari stao pa ni vlasnice nogu koja bi to uspjela učiniti,
Hari još uvijek ne vjeruje ljudima.
Jedino za šta prodaje svoj neposluh su grice, e zbog njih će prići i uzeti je sam iz ruke,
al to je vrhunac njegova bondanja za sada.
Ipak ne gubimo nadu, bilo je i gorih pa su pali, past će i Hari 

Za sada ima kumu i to mu je dovoljno dokle god ne editiramo ovaj text i prepričamo vam njegovu prvu šetnju na povodcu ili njegov selfi iz nečijeg krila 
Osim ak među vama ima neka čudotovorka il čudotvorac tko bi poželio umjesto da gleda takve fotki sam ih snimiti 
U svakom slučaju znate gdje smo, a tamo gdje smo mi, tamo je i Hari!

Hari je rođen 2016.

Figi raste ko germa! 
Znate kako zovemo njene braću i sestre? Malderići 
Da, rođeni su u studenom 2016. i sad su već skoro kao Scully i Mulder veliki 
Ono po čemu je Figi bila prva u odnosu na svoj rod rođeni jest to da se prva odvažila vjerovati ljudima,
i nije to sad potpuno povjerenje ali temelji su tu!
Baš zato,. shvaćate jel, tražimo super dobre ljude sa puno strpljenja za nju!
Pa onda dođete s njom na slijedeći Povratak otpisanih pa svi skupa plačemo od sreće jer se sjetimo kakva je i gdje bila nekad a "vidi je sad"...
To je neki film koji želimo za nju,
nekoga tko razumije rasosti življenja i tajne srca,
I znam da je sve teže pronaći takve ljude,
l evo - jedan pas ima nade..

Ostavljena, zanemarena.
Tek sada saznaje sto znaci kada se netko brine o nekome!
A znate sto?
Rea je najdivnija na svijetu! Sa psima se super slaze, ljude naprosto obozava, a tek kada bi bila udomljena... gdje bi joj bio kraj 
Rea je rodena 2010.godine, ceka vas u Azilu!

Rođena prije više od desetljeća.
Mi smo ju upoznali tek nedavno, ali svi smo se zaljubili u ovu nježnu, malenu bakicu.
Nakon smrti skrbnice, lutala je i rijetko se vraćala kući...
Sve do trenutka kada smo ju našli na obilaznici, udarenu.
Na svu sreću, izvukla se bez težih ozljeda.

Za najdraže mjesto na svijetu, konkuriraju nečije krilo i meki krevetić.
Pse tolerira, ali preferira biti jedna jedina.
Jedva čeka da ju netko spasi od gužve
jer među njih 180... teško je leći u meki krevetić u miru,
i doći na red za nečije krilo.

Rođena je 2004, malenog je rasta.

Ljepotanović broji mjesece od 10.2016.e
a već je doživio sve ono najružnije, zahvaljujući ljudima, naravno.
Ovo je novi početak, što kuži i on, pa se posjetiteljima smije, dolazi se maziti, iako se prije bojao,
rado će u šetnju, i nema šanse da vam taj smile ne razmakne oblake i ne učini proljeće baš u svakoj šetnji 
Ta mladost i životna radost liječe baš svaku ranu, 
izuzetno je inteligentan, brzo uči i priviknuo bi se bez beda 
na vas (osim ako imate pernatih životinja, e to baš ne bi išlo a to znamo zato jer je bio na privremenom prije Azila)

Maxić je vižlastog, vitkog stasa, ono - baš zgodan! 
Koliko je velik možete vidjeti i na slici a vaga nikad ne pređe 20 al to su vam većinom mišići 
Traži aktivnije ljude koji će prepoznati njegovu potrebu za istrčavanjem jer ono - zna Maxić da figuru treba održavati 

Ukratko Maxić je odlučio biti Petar Pan zauvijek a ako ste i vi duhom (ne odgovornošću, odmah da se razumijemo! ) vječito dijete - on je pravi pas za vas!

 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.