Duboko udahni i mantraj
"ljudi su dobri, ljudi su dobri..."
mantraj da dobro uvijek nadvlada zlo,
da će i tvoja priča imati sretan kraj!
mantraj da će karma sustići onoga koji je ovo napravio.
oprostite mi, ali u ovakvim slučajevima
ne želim i ne mogu se suzdržati!
i da, bijesna sam jer vjerojatno opet nitko neće odgovarati za ovo što je učinjeno Kroatu.
Kroat je pronađen u ŠAHTU
mršav kao perce, toliko da mu svaku košćicu možete pod prstima osjetiti
vezan svime i svačime: lancem, kravatama, kajišima, sajlama, žicama...
na kojima je vjerojatno živio prvih par mjeseci svoga života
(da, on je još beba!!)
i da, veseli se ljudima.
ono što me uvijek zdrma i zbog čega se zbilja sramim što udišemo isti zrak
Kroat, ja i onaj koji mu je ovo napravio,
je ta njihova nepopravljiva dobrota.
nada u dobro i nada u sreću.
a Kroat ima svako pravo nikada nas ne pogledati.

ali ipak, on se veseli, igra, laje i ponaša se onako kako vjerojatno nikada nije -
kao pas.

Kroat je rođen početkom 2017. godine,
srednjeg je rasta, obožava pse, ljude još više...


Žakov moto je "iskoristi dan";
ali, pod određenim uvjetima:
a) mora biti prisutna Bubika
b) mora biti prisutna špaga za igranje
c) zemlja mora biti odgovarajuće tvrdoće za kopanje
d) ljudi ne smiju biti prisutni u radijusu od 20m

i pokušavamo mu objasniti da mu ovaj zadnji baš nije potreban,
ali ne sluša, pa ne sluša 
prvi kontakt s ljudima bilo mu je izbacivanje sa braćom i sestrama,
pa tjeranje,
pa prijetnje smrću, vilama, puškama, lovcima.
nije mu za zamjeriti što komunikaciju s njim već neko vrijeme 
(točnije, od kad je došao) imamo na minimumu.
ali, mi smo uporniji od njega,
i obećajem ti, Žak, shvatit ćeš da su ljudi dobri 


O Kiku mogu svašta napisati.
kako je tjednima lutao ulicama Sarvaša i kako ga nismo mogli uhvatiti.
prilazio je samo jednoj baki...
kad je Iva došla po njega i upitala ju može li ga uhvatiti
baka je rekla "mogu, ja sam jedina u selu koja ga ne tuče."
i tako je Kik završio u Azilu.
pa vi sad recite da Kik nema razloga da s ljudima bude na odstojanju...
da se ne upiški od straha kad mu prilazimo.
Kik je tek nakon 3 tjedna boravka u Azilu skupio hrabrosti doći
do nas i uvjeriti se da ljudski dodir ne boli.
a onda se totalno zaljubio u nas i Prvo dvorište 

smješten je u boks sa psima iz kojeg je preskočio,
ne da pobjegne iz Azila,
nego da bude s nama.
Kik je nježna duša, sramežljiv, nježan, odan...
i zaslužuje, nakon svega, samo najbolje ljude.

Ima oko 10ak kilica (malen je), uši koje čuju sve a rođen je u 6. mjesecu 2016. godine!


Velika dobričina! 
Razigrani bebač koji će, sve se čini, kao Petar Pan odbiti odrasti,
i zauvijek ostati sretno, veselo dijete!
Nije bas da se ponosi time što odrasta u sirotištu i što mu djetinjstvo nije bilo bajno,
ali spreman je sve nadoknaditi 
traži Palčicu, vjernu suputnicu,
Ili suputnika 
U zajedničkim avanturama, koje jedva čeka!
Nedajte da izgubi nadu, 
Dođite po njega!

Srednjeg je rasta, a rođen je početkom 2017. godine!


Klokanica, zekanica, loptica skočica...
najveselija curica na svijetu!
a s obzirom da je njena energija skroz na skroz pozitivna,
red je da vam ju predstavimo u istom tonu!
znači: Amila je vrckavica koja točno zna što želi 
ona je onaj tip osobe koja osvijetli čitavu prostoriju čim uđe u nju,
ona koja uvijek ima osmjeh na licu,
ona koja uvijek sve oraspoloži!
Amila traži aktivnu osobu - čitaj: bez beda će naučiti trčanje uz bicikl, planinarenje, istraživanje... i uživanje 

Amila je rođena krajem 2015. godine, slaže se sa svim psima (osim sa macama, njih ne preferira)
srednjeg do manjeg rasta je (svega 10ak kilica  ) i čeka vas u Azilu!


Stojka ima
najtuznije oci, iza kojih se krije milijun pitanja.
Najmeksi dodir, koji nitko do sada nije cijenio.
Najtisi lavez, koji vise slici tihom jecaju.
Najnjezniji osmjeh, iza kojih stoji tuga.
Stojka ima godina i godina iza sebe,
koje nitko nije cijenio.
Stojka ima i jednu nadu,
da starost nece provesti u Azilu...

Stojka je kujica manjeg rasta, tiha i mirna, kako i prilici njenim godinama. Slaze se sa svima, a ljudima je jako privrzena.
U Azilu se ne snalazi...
S obzirom da znamo kako je tesko starijem psu pronaci dom, ovim putem trazi i nekoga tko bi joj kumovao, da se ne osjeca toliko samom.

Rođena 2008.


Znate kako se mališa folirao, pa nas htio pojesti kada smo se prvi puta sreli?
A sada... ne moš ga se riješit'.
Maza velika (sva sreća pa mu je hrana no.1 u životu, pa je brzo pokazao pravo lice ), a kad kažem velika, mislim to i doslovno jer sa svojih 6 mjeseci, već je džinovski 
Mekan je kao pahulja, šapa mu je skoro kao Montanina, a srce veće od svemira 
Pa aj sad vi odolite 


Ima ono nešto, 
nešto što ti odmah skrene pogled na nju,
možda ti bijeli brčići,
ili osmijeh kojim te okupa u vruć ljetni dan,
ili radost šteneta koja i tebe nekako ponese,
nekako poletiš 
Ta poletna radost te kereće mladosti,
ta ljubav koja ti se nudi, daje..
Ta veličanstvena ljepota,
sve je to Vinona.

A Vinona je rođena u 11.mjesecu 2016., srednjega je rasta,
naučena na povodac, na ljude, 
Za sebe kaže da voli sve što vole mladi, 
i voljela bi upoznati nekoga tko će joj promijeniti život do daske.
Et, samo to! 


Oooo, pa njega mi je izuzetna čast predstaviti vam! 
A znate zašto?
Zato što jako volim kereću pamet, a Ars je ima na izvoz! 
Ne, ozbiljno! Predstavljam vam jako inteligentnog psa,
jednoga od onih što bi mogao glumiti u nekom filmu na koji plaču svi klinci (i ja  ), al nit kamera, nit producenata,
nit glamura,
nego samo jedan Ars koji traži svoje ljude koji će mu pružit dobar dom. Samo to.
Kada bi se ipak snimao film o njegovu životu onda bi ovako scenarij započinjao;
"to proljeće 2016. voljele su kiše, ipak gospođa Sunce uspije nagovoriti gospođu Kišu nakon jutarnjeg brifinga da taj dan malo odmori pa da tako spasi 5 beba ostavljenih to jutro u kanalu uz jednu osječku prometnu cestu. I upre Sunce iz sve snage i ugrije ih, istovremeno gospođa Sudbina sazna za planove Sunca i Kiše i odluči malkoc pogurati stvari pa nagovori jednu tetu da baš oko 11 ujutro uspori malo uz tu cestu, slučajno pogleda prema kanalu i opazi komešanje u visokoj travi."
Da, tajko bi scenarij započeo, nakon toga slijedio bi opis života u Azilu koji nije nimalo lagan za jednu bebu,
pa onda bi se opisala Arsova sjećanja na zvono i kako je mislio da je to početak nečeg novog, al obzirom da je bio pametan već i onda sa zadrškom se upustio u novu pustolovinu. 
Jednostavno mu se nisu previše dopali. A nisu ni oni pretjerano marili za njega, nakon što su mu tepali početnih nekoliko dana, osmijeha, izljeva ljubavi i tepanja bilo je sve manje, Ars sve usamljeniji. 
(i danas, kad ga pitate reći će - nisu mi se nikad pretjerano svidjeli).
Uskoro je otkrio ekipu koja je živjela nedaleko njegove kuće, pa je u nedostatku aktivnijeg društvenog života kodkuće sve više izbivao iz nje i sve više provodio dane oko nje. Pa je onda se umješala murija, pa su ga par puta vratili kući (omg, kao da je on nešto krivo napravio? ),
pa je odlučio da tako više ne ide,
i vratio se u Azil.
Ha, reći će on, nije ni ovo sjajno rješenje, al ak sam jednom već bio miljenik gospođe Sudbine, možda mi opet pomogne.
I sad skupa živimo u istoj nadi.
Vas pozivamo da osluhnete dal Sudbina možda vas ne zaziva?
Hm? 
I da nam pomognete završiti taj scenarij pa napraviti jedan od onih filmova zbog kojih na kraju plačeš ko kišna godina,
al od sreće! 


Sitkina seka 
Tanana je ona mudrica i hrabrica među ekipom,
koja sve novo prva onjuši, provjeri,
da se uvjeri da je sigurno za sve ostale 
baš takvu ju mogu i zamisliti sa samo svojom obitelji,
koju bi čuvala kao kap vode na dlanu 
samo kad bi ju netko primjetio...
s ljudima je nepovjerljiva na prvu, ali kad se opusti prava je zvrkica! 
pronađena sa sekama na Pampasu,
othranjene na bočicu,
sve udomljene osim Sitke i Tanane 
Tanana je rođena u drugom mjesecu 2017. godine,
i traži dom!


Veseljko 
iliti tračak sunca koji sija iz njegovog osmjeha!
pas koji baš ni zrnce loših misli ima 
onaj koji će uvijek biti za još malo igre, još malo učenja, još malo maženja 
i koji će uvijek, ali baš uvijek bezuvjetno voljeti!
bebač koji ima još puno toga za naučiti
i puno toga pokazati!
samo kad bi imao kome...
pa sad je na vama da ovaj mališa ne odrasta u Azilu,
nego da mu pomognete pronaći najbolji dom na svijetu,
ni na što manje ne pristaje 
rođen je početkom godine 2017.
i bit će srednjeg rasta!

 

 

 

 

A Negro ima priču...
I neželim je naširoko ni nadugačko ni pričati jer ne želim maknuti osmijeh s njegova lica ,
podsjetiti ga..
...na šinteraj iz kojega je izvučen 60-ti dan...
...na onu koja ga je izvukla pa nije znala što bi s njim pa ga dovela samo pred naš Azil...
...na tešku dehidraciju pod kojom je bio kad nam je došao..
...na udomljenje koje nije bilo za zauvijek jer su ga nakon nekog vremena zaboravili kao da ne postoji...
...na naše oduzimanje i vraćanje u Azil...
A Negro se i dalje smiješi..

Negro je jedan od najskuliranijih pasa u Azilu,
odvesti ga u šetnju užitak je, to znaju svi koji su ga prošetali.
Izuzetno miran, poslušan, dobar.
Još samo da nađe nekoga tko će to znati cijeniti,
i ništa više..

Negro je rođen 2014.

Ima tisuću načina za popraviti vam dan!
recimo, dotaknuti vas šapom, baš onda kada mislite da se cijeli svijet urotio protiv vas,
i pokazati da je ona uvijek tu.
zalajati u trenutku kada vam se baš nikuda ne da,
a sunce mami na šetnju i uživanje, zajedničko.
osmješiti se kada se i vi njoj osmjehnete.
voljeti vas,
uvijek.
Kalisi je predivna kujica manjeg rasta,
što će reći, idealna za stan  slaže se sa svim psima,
vjerujemo da bi i mace bez problema prihvatila!
rođena je krajem rujna 2016. godine i baš želi svoj rođendan
provesti u novom domu!
hoćete joj pomoći?

Neću vam pisati o Luninoj bolesti ataksiji jer nju definira mnogo više od toga!
Luna je sastavljena od milijun osmijeha dnevno! 
Uvijek je dobro raspoložena, svi psi su joj zanimljivi, neki dan je čak probala i zaskočiti Điđiku (nikad još nisam Điđi vidjela tolko zbunjenu  )
Treba joj 15 min od vrata do kapije, ali ih uporno prelazi,
maše repom čim joj se obratiš,
šetnje su lagane (savršene za umorne gospođe koje se dvoume bil nakon posla skočile do Azila nekog prošetat il ne bi  ) ali je lijepo gledati je kako uživa u suncu, u travi,
u hladovini prve topole uz put...
Čim te vidi da ulaziš na kapiju,
Luna se odmah ustaje da te pozdravi 
Da, Luna je prekrasna osoba,
želim da tako mislite o njoj! 
Želim da mislite o malim stvarima koje kroz dan
milion puta nasmiješe Lunu!

A najveća od svih bila bi da dobije dom,
i nekako imam filing da će se i taj trenutak za zalit suzama radosnicama ipak jednom desiti 

Bilo je toliko dojava za njega da se morate sjećati onog psića srnećeg pogleda.
Više od tjedan dana auti su se zaustavljali ostavljali mu hranu uz cestu u Klisi gdje je ostavljen u smeću...
Ali strah je bio prevelika prepreka, nikome nije prilazio.
Do jednom 
Tada ga je preuzela jedna divna obitelj do oslobođenja njegovog mjesta u Azilu.

I evo ga 

Skompao se sa ekipom, obožava se igrati, čim je hrana u pitanju, ma dubit će na glavi ako treba 
Družiti se s njim je pravo zadovoljstvo, 
oko njega pleše oblak pozitive, pa se malo očeše i o vas 

Mladac je Maro, krajem 2016 se rodio, požurite postati njegovi, da ne "proslavi" prvu godinu kao Azilant.


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.