Mala 

Trokilašica koja grize za srce ko da ima pedest kila 
(a tako i zvuči )

Malecna ljepotičica koja je imala nesreću za nesrećom, prvo je pala sa kreveta i sredila kičmu (zadnje nožice su joj skoro pa nepokretne) pa joj je njena najdraža završila u bolnici,
pa je Mala završila kod nas u Azilu...
Nesreća dolazi u trojkama, kažu
i Mala potvrdila da je tako.

Al obzirom da ona sebe ne gleda ko invalida, pa nećemo ni mi 
Pisat ću vam o njenim okicama koje znatiželjno izvrdlaju svakog posjetitelja, posebno posjetiteljice (zna ona da kod žena ima veće šanse  )
koje bi se zavlačile u svako krilo raspoloživo
pa makar i na 5 minuta 
Te iste okice volim kad se u njih useli mir, pred spavanje,
pa ti dođe žao ostavit ih u Azilu
da ne budeš kraj njih 
ako nešto ružno budu sanjale.
Te iste okice opasane su tako malecnim i slatkim tjelešcem da bih je nosala neprestano pod jednom rukom (ko one fensi ženske u filmovima  ) samo da imam više vremena...
A nemam,
pa zato te iste okice
pokazujem sada vama
da poželite uselit mir u njih, ko pred spavanje,
pa da budete kraj njih
kad nešto ružno bude sanjale...
 


Njega smo ukrali!
Et, priznam pred cijelim svijetom i briga me.

Da ne bih zazvučala politički nekorektno pa da ne bi netko generalizirao moje riječi biti ću diskretna pa reći samo ovo - da smo ga ukrale iz obitelji koja nije pojma imala šta bi sa svojom djecom a ne psom.
Djeca će, bojim se, izrast u svoje roditelje (dajbože ne al šanse kažu...)
tu nismo mogli puno al Finča smo mogle spasit.
Naravno, kao i uvijek - prvo smo probale razgovorom,
uvjeravanjem kako ta dva šteneta (koja su "nabavili djeci") ne mogu živjeti u takvim uvjetima,
kako neće imati za cijepljenje, kastraciju, eventualne vet.troškove pa naposlijetku ni hranu..
I nije išlo, s nekim ljudima, koliko god bile pažljive, rječite i pristupale pokušavajuć ostavit sve predrasude pred vratima tog razgovora - ne uspijete ništa. 
Probali smo i legalnim putem odnosno alarmirajući inspekciju međutim...
da se nešto desilo ja ne bih Finčov život sada pričala ovako 
I tako je beba Finč (sa sekom Ljupkom) stigao u naš Azil.
Veeelikih očiju i velikih očekivanja od velikog svijeta 

Ljupka se udomila u roku od odma, Finču će za mjesec dana biti godina dana kako se rodio (rujan 2019.) a u Azil je stigao pred sam Božić.
Do dana današnjeg božićno čudo za njega još se nije dogodilo.
Još je u Azilu.
Od tog Božića lani Finč je narastao, ne baš sasvim odrastao
jer ima tog djetinjstva u njemu koje još uvijek čeka da se iživi,
da bude lijepo
prije nego ga napusti..

I premda razigran, šta god se događalo, kakva god igra sa drugim kerovcima bila na repertoaru (jako je dobar sa svim drugima  )
uvijek, al uvijek, ak kročite međ njih,
svi se nešt razbježe, otrče, prepoznaju trenutak i iskoriste ga
al on uvijek ostane.
Uvijek blizu.
Uvijek tu.

Ta dječačka radost kojom obožava loptice donositi (obožava!)
toliko je zdrava za dušu da bih mogla s njim danima tak, samo što nikad nemam vremena...
Pa onda mislim kako Finč zaslužuje puno više i puno bolje od ovoga što mi ovdje (ne)pružamo.
Ono po čemu je još specifičan i što nas zna nasmijati do suza jest to što tolko voli jesti da ako ga pustiš da jede kolko oće (a nema kraja  ) zna izgledat ko trudnica 
Tako da pamti dane gladi, sigurno, ali prednost je to što je toliko fokusiran na hranu da bi se s njim moglo baš oko svega ispregovarati sa šakom grica u ruci 

Finč je dobar, stvarno dobar momak
i zaslužuje bolje od svega ovoga do sad.
zaslužuje Božić onakvim kakvim ga u slikovnicama crtaju
djetetu u njemu tolko smo dužni...


E baš je takav ko što izgleda! 
Jedna veeeelika beba 

Bigi 
Petarda na dugim nogama, pas koji bi zaigrao valjd i pol groblja,
takva koncentracija veselja da to dugo nisam vidjela
(a da pritom nema ama baš nimalo nimalo svadljivosti u sebi  ).
Mlad je, to je  Rodio se samim krajem 2019. i odonda
et, završio u Azilu i s kim god da se sreo u Azilu dosad
sa svima završio - u igri 
Al to stvarno, ne pretjerujem nimalo kad kažem da stvarno dugo nisam vidjela psa s kojim se tolko svi psi igraju 
A on je onak krakat pa te noge lete posvuda 

Jedino što mu je važnije od igre je - (ma ne biste nikad pogodili  ) HRANA   o daaa, jako je podmitljiv i jako bistar tako da kontam da bi se jako fino moglo radit s njim 
panterastog je stasa (što ja jako volim  ) pa mogu reć da je baš zgodan
a uostalom najbolje se uživo upoznavat
pa dođite, ne čekajte 
Al ako imate i nekih pitanja o Bigiju jer vas zanima zbog mogućnosti udomljenja tu smo za vas i u inboxu, samo pišite,
bit će nam čast čitati 

 


neke oči jednostavno jače sjaje...

I nije do toga šta (ili ko) se ogleda u njima (nikad nije!) nego do onog što živi
iza tog oka. 
U džepiću mozga u kojem leži (i sanja ) duša 

A Katjina duša sanja u duginim bojama 
Vidim to, čoeče, pospe me tim prahom vilinskim, svaki put kad zine 
u osmijeh
a stalno se smiješi 

Pa ja taka, ko pijana, mogla bi je onda gledat satima taku od radosti i čistoće davanja. Takvu sačuvanu od loših misli i zamjeranja. 
Taj repić zbog kojeg mi izgleda ko skakutavo jare a ne pas  
Te zaljubljene oči 
koje me postide vlastite vrste
pa poželim bit bolja. 
To malo djetinje stvorenjce (pa mlada i mala! 2019. godište i nema 10kg u njoj!) za koje znam (ma znam, pa vidim ju! Imam i ja oči iza kojih postoji jedan džepić...  )
da će jednom biti najvjernije biće nekom. Radost, igra i vjernost.
I ništa manje, da znate, ne tražim za nju 
Nisu oni tu samo da daju!

 


Pogledaj ga blesastog, raspoloženog, divnog! 
Uvijek, al uvijek dobro raspoložen
za štagod nudiš! 

Sto na sat, Lewis Hamilton mu idol (i to ne samo što vozi formulu najbrže na svijetu neg i jer je vegan  )
ima njegov poster u kućici 

Kako je za takve dobroćudne i vječito raspoložene specifično to 
da imaju ogromno srce - Manolo nije nikakav izuzetak 
Štoviše, veseljak kakav je, sa svima bi se uvijek smijao, trčao, radovao...
Samo jednom se živi i Carpe diem (to mu piše na kućici  )

Još je mlad (rođen 2019. dok su cvale prve ljubičice) pa otud i tolika ljubav prema životu, svijetu, svima i svakom! Najviše, naravski, ljubi ljude pa zatim kujice i onda sve redom,
stvarno nikad ga nisam vidjela konfliktnog, premda je malecan pas,
to il imaš il nemaš
a kod Manola (premda mu ime nosi jug i mentalitet sunca i mora) 
on se nikad ne popička, odnosno bar nikad prvi ne započne 

U očima sunce, u grudima ogromno srce,
smiješak koji od svakog dana iscima radost,
to vam je Manolo 

Poželite li obradovat svoj život ovakvom energijom znate di smo, znate di Manolo trenutno živi pa dođite! Također sve što vas zanima o Manolu možete pitati i u našem inboxu, rado ćemo vam odgovoriti 
A ako nemate uvjete da mu pružite dom
a dojmio vas se baš
postanite mu kum/a jako biste ga razveselili 
Samo se javite u inbox i sve se dogovorimo 

 


Ma gle ti tog pobjedničkog osmijeha 

Osmijeh a i frajer koji ga nosi zove se Robert,
ima tek nekih 7,8 mjeseci i mala je beba u velikom tijelu 

Kad sam mu rekla da ga slikamo za vas, da vam se predstavi i to sve,
oduševio se!  Jako, al baš jako voli ljude 
Pse, na žalost, baš i ne. Tako da bi ili morao kod nekoga tko nema više pasa/životinja ili kod nekoga tko zaista ima iskustva sa psima 
i spreman je raditi s njim. Prednost je njegova mladost.
Pokupljen uz obilaznicu (naravno blizu Azilu, malo je falilo da ga auto ispred mene pokupi i izbriše zauvijek sa lica zemlje), mršav do te mjere da te boli gledati ga
i sa lančugom oko vrata toliko stegnutom da nisam uspjela gurnit prst između kako bih ga uhvatila da ga stavim u auto.
Jede ko provalija  (ko bi ga krivio)
voli sve što vole mladi,
znatiželjan jako, voli gurnit glavu di god stane 
Voli se maziti i igrati,
baš za vas! 

Robija možete upoznati svaki dan u Azilu, možemo vam u inboxu odgovorit na sva vaša pitanja o njemu a ako želite možete mu i kumovati,
kumu il kuma još nije dobio
a šteta da se vaki frajer nema s kime hvalit 


upoznajte Zenitu 
gospođicu koja se nije slagala s našim namjerama,
pa je na dan kad smo došle po nju na industrijsku zonu zbrisala 
(a došle smo po nju 7. veljače!)
i pojavila se prošli tjedan, u firmi iz koje je i nestala 

kakvo je to olakšanje bilo! 
njen nestanak razlog je zbog kojeg je u mnogim noćima bilo teže zaspati...
ne mogu opisati koliko smo se brinule gdje je,
s kim je, je li živa i zdrava...

i onda se vratila! 
inače nisam sretna kada psi dolaze u Azil
jer to znači da ih baš nitko na ovome svijetu ne traži,
da nemaju (više) nikog svog,
da su žrtve tuđe neodgovornosti....
dolazak u Azil znači da će se morati nadati drugoj šansi,
hvatati poglede potencijalnih udomitelja
među 180 pari očiju koje jedva čekaju gledati u samo njihove ljude...
ali, kada smo primile poziv da se gospođa vratila u firmu u kojoj je u drugom mjesecu boravila, bile smo presretne! 

Zenita je duša koju morate upoznati!
draga, mirna, pomalo plaha
i jako, jako privržena (što da vam kažem, cvili od sreće kad vidi nekoga od nas  )
rođena je početkom 2019. godine,
pse za sada ne doživljava,
oduševljena je ljudima!
a i mi njom! 
osvojila je već jednog Paula i jednu Paulu,
koji joj kumuju dok ne upozna one koji će joj pokazati
da na ovom svijetu postoji dobro, bolje i najbolje
i da baš sve to ona i zaslužuje 



sjećate li se Zeusa?
evo podsjetnik na njegov slučaj:
https://www.facebook.com/azil.osijekvolonteri/photos/a.1211862682309833/1450934305069335/?type=3&theater

a znate što još?!
Zeus je od neki dan kod nas!  
žalba je uvažena i Zeus nije ubijen, smješten je u naše sklonište na resocijalizaciju i preudomljavanje!

ići će na satove socijalizacije kako bi postao stabilan pas
(prvo mora ispucati nakupljenu energiju,
zamislite što je sve prošao do sada )
a kad položi test i bude spreman za udomljavanje,
bit ćemo izuzetno izbirljive oko njegove zauvijek obitelji 

za svaki život vrijedi se boriti,
on je najvažnije što svako biće ima!


Joj majkujojnjenu što je slatka!!! 
Jel da? 

Sva prošarana bijelima (a nema ni godinu dana!)
i onom pravom dječjom nestašnošću!
A je me ta Srebrna zna izmajmunirat!  

Ona je TOLIKO pametan pas, da vam ne mogu opisat!
Od prvog dana ide u šetnje bez povodca
i uđe u Azil nazad bez beda,
al ne bi onda ušla u svoj boks, ma nema šanse!
Pa leti tamo pa leti amo,
pa de ju vijaj, pa ju vijamo nas i 5
i njoj je super, briga nju,
baš se lijepo zabavi na naš račun  

Baš onak zahebava da prostite 

Al inače je ovak baš baš dobra u duši 


Eo, pogledajte i sami u kakvom stanju
ju je neko smeće izbacilo. I znate šta?
To je vjerojatno najbolja stvar koju joj je u životu učinio!

Trebalo je podnosit sve ono što ju je dovelo do ovakvog stanja.
Trebalo je živjet taj život.

Danas su naši Nomi i Cicibela u šetnji ispod Azila, 
tamo di govna izbacuju svoje smeće za koje su lijeni otić na zeleni otok i pse kojima su prethodno uništili živote,  
pronašli ovu staru kujicu, prepunu tumora, sa sikama po kojima vidiš da je vjvtno svako božje tjeranje rađala, 
sa upaljenim očima, kožom, pootpadalom dlakom (vjvtno alergija na buhe i znate šta mi je počelo ić na živce? Što UVIJEK imaju za cigarete al za ampulu za psa NIKAD, koliko su me samo puta sa pljugom u ustima moljakali da ušićare nešt za džaba)
i ono, dođe mi, eo stvarno mi dođe nakon svih treninga nenasilne komunikacije, nakon stogodišnjeg staža u ovome, nakon svega na šta bih već trebala biti imuna,
dođe mi da im zaželim isto to! Sve to isto tako da ih netko tretira ko smeće. 

Lidija. Zove se Lidija od danas. 
Danas je dobila šansu. I nov život.

Nadam se, eo iskreno se nadam da ćete ju za kojih mjesec, dva gledati sasma sretnu, oporavljenu i da ćete onda poželjeti pružiti joj, pod stare dane
ono o čemu se vjvtno nikad nije ni usudila sanjati. Pošten dom i poštene ljude koji te tretiraju kao osobu
a ne kao stvar.

Želite li pomoći nam da se sve to desi možete se javiti za kumstvo Lidiji,
učinite to u naš inbox pliz, tamo nam sigurno neće promaknuti.

A ako postoji među vama netko tko je luxure edition Dobrih ljudi 
pa bi htio i mogao Lidiji pružiti bar privremeni dom (mi sve osiguravamo i podrška smo!) pliz javite nam se u inbox,
vas čekamo ko ozebli sunce! 


Dopustite da vam predstavim jednu općepoznatu personu,
kerećih korjena, onih pravo odanih, a svi znamo da su ti najbolji 
Ime mu je Bukowski i on je vaš budući član obitelji!
Dođe mi da ovo ostavim nedovršeno, da vas tajnovitošću dovučem u Azil da ga upoznate, jer riječim ga opisati ne mogu 
Ali dugujem mu predstaviti ga, pa ću se potruditi iz petnih žila 
Bukowski ili od milja Buki,
rođen je 2018.godine,
pretpostavka je u travnju, a ja volim misliti da je rođen baš na prvi april!
Eto baš tako 
Iako djeluje kao potpuno samouvjeren lik,
Buki je zapravo plah i pomalo nepovjerljiv.
Tko zna što je doživio lutajući,
taržeći mir, komad kruha ili zaklon.
Nije mu za zamjeriti..
Sigurno ništa dobro, što je i ostavilo posljedice na njemu...
Neke se vide već na prvu, a neke su nevidljive okom...
Buki ima stari lom zadnje noge pa ju štedi, ali ne smeta to njemu, ne smatra to nikakvom preprekom 
Nema toga što bi ga spriječilo da po boksu vjerno prati svoju Rambolinu, najbolju legicu i rekla bi azilsku mentoricu 
Dobar je sa svim psima, no ljudima teže poveruje.
Nije od onih što prvi priđu, drži se po strani i čeka da te dobro ošacuje, pa ipak odluči polagano doći, upoznati te i dati ti priliku da ga pomaziš 
Eh, kakva je to čast  Kad te odabere jedan baš takav 
Pomalo stidljiv i nenametljiv, kad uđeš u boks on ti okrene leđa, pravi se da ga ne zanimaš, a sigurna sam da izgara od želje upoznati srodnu dušu na dvije noge 
Visinom je, kao što vidite, do koljena, to je taman za u krilo 
Blag i drag, et tak bi ga opisala 
Mlad je dovoljno da nauči baš sve što treba, tinejđerske lude dane je ostavio iza sebe, ponašati se naučio, fali mu samo komadić nečijeg srca 
Pa ukoliko ste spremni pružiti mu cijeli svijet na dlanu, potražite ga u Azilu, Bukowski vas čeka u srednjem dvorištu, baš u vidokrugu odma sa kapije, promašit ga ne možete 
Osvojio nas je sve na prvu, kao i svoje kumove Corto Maltese 
Za kraj me zamolio da nadodam citat njegovog imenjaka "Prava samoća nije nužno ograničena na vrijeme kad si sam..."
Jasno vam je što poručuje 
Ne čekajte dugo, znam da vam je srce zaigralo, a vatricu ćemo potpaliti fotkama u komentru 

 

ma kako se on lijepo smjestio i izpozirao, jelda? 

Lajka je sportski tip. Al ona je ona prava sportašica,
oldskul štob se reklo, jedna od onih koji uz tijelo 
bildaju i duh 

Prekrasna je, žao mi što vam je ne mogu uživo pokazati (mislim mogu, samo riječ recite  )
baš zrači iz nje taj vedar i dobar duh! Sa psima je nevjerojatno dobra! 
Čisti im zube, tješi ih kad se vrate od veterinara,
e a kad smo kod veterinara onda morate znati da je doktorica rekla da je Lajka naaaajbolji pas na svijetu kod doktorke 
Ni da bi pisnula! Ni na čip ni na cjepiva 

Ljude tek obožava! Premda po meni malkoc nepravedno jer je kao štene dobila udarac nogom u stomak od kojeg je tada nastao bruh (kojeg davno više nema  ) al et, u njoj ima tolko dobrote
da je sve svima oprostila.

Aktivan je tip, ne mislim onak aktivna pokući da sve živo žvače i grize i to, ma jok! Štoviše jako je uredna!
Nego kad se krene u šetnju ona se jaaako voli istrčati, 
bic obožava! Još ak ima kerećeg društva za igru...pa hjooooj, niko sretniji od nje  Ono što će vas tu najviše zanimati - da, Lajka je poslušna, nije da ode pa se ne vrati 

Mlada je, rodila se negdje ranim proljećem 2019. a u komentare ću staviti još fotki da vam pokažem koliko je lijepa! 

Znate što vam je činiti, javite nam se u inbox i dogovorit ćemo upoznavanje 

 

To...TO šta meni kereće oči čine... 

Kao da sam odjedared mozaik nekih stvari kojih se nikada ne bih stidila, 
sjećam se samo dobrog u sebi. 
I to da u očima jednog kerovca vidim dobru sebe...pa zar to nije...zar to nije ono zbog čega se usudim ponekad nasmijana buditi? 

Pa naravno da sam onda okružena kerovima non stop 
Mislim nisam nikada to skrivala, to da profitiram i ja iz tog odnosa,
i uvijek kažem da to kolko sam ja njima dala
da su oni stoput više vratili 
Al pustimo sad mene,
ajmo malo o mojim kerovcima 

Točnije jednom, čije me oči svrbe i u snu zadnjih dana,
pustila ga u krilo jednom (pa dvaput pa triput... ) pa mi osta ta paperjasta dlaka ko znamen na koži,
ne mogu nikako da ga se otarasim 

On se zove Fran. I definitivno je nova zvijezda na mom nebu,
ima nešto u njemu, tako nesjebano (izvinte na mom mađarskom al ponekad moj finski ne pozna pravu riječ  ) ak me razumijete,
to iskonsko, dobro, nimalo načeto!
To kako me gleda i kako se smije. To kako gleda druge kerovce i zove na igru.
To kako nimalo stidljivo gleda u oči 
pa osjetim mir.

On je mlad (2019.godište), i njegovo srce još uvijek se smije.
Ne želim da ikada izgubi tu radost i baš zato tražim mu dobre ljude,
čija će radost prepoznati Franovu radost
if ju nou vot aj min 

Mislim da ga trebate doći upoznati, mislim da mu trebate dati priliku,
jednog dana bit ćete mi zahvalni što sam vas nagovorila 

 

Gospojica Matea 

najnovije čudo Azil-grada 
Tolko mazna i tolko uporna u tom maženju
da jedva uspijevamo nešt zapravo i radit ovih dana  

Jedva godinu dana stara (rođena u kasno ljeto 2019.), malecna da je nemaš šta vidit a prva je u svemu! 
Prva na ogradi, prva za stolom na kavi, prva na zdjelici...
prvakinja svijeta (ona je u to definitivno uvjerena!  ) u krilašenju 

Matea je jedna od onih pasa koji se odma, već po prelasku kapije, osjećaju ko kod kuće i taman kad je stigla, baš večer ranije čitala sam Rešickog koji je (u toj svojoj knjizi poezije) rekao kako u njegovim plućima živi mala Matea
i smije se kada udahne, sakrije oči kada izdahne (tako nekako  )
i idući dan pila sam kavu u Azilu sa Mateom koja se smiješila (malkoc manje pretenciozno neg Delimirova Matea, ova moja ipak je ker  )
i disala sam uzbuđeno, pomalo zaljubljeno 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.