Voljeli bismo joj ekspresno naći nekoga tko ju zaslužuje da što prije zaboravi sve ono što su joj zloćesti ljudi priuštili izbacivši ju na cestu...
Dođite joj, osvojit će vas u trenu, časna riječ wink

Vana je rođena 2015.


Oh kako je lako o njemu pisati;
o psu koji je kao na federe pa može doskočiti do moje brade
kako bi mi pusu dao 
o psu kojega najradije izvodim u šetnje jer ma koliko on energije imao za potrošiti i koliko god mu svaki pedalj azilske šetnice bio zanimljiv Garo dođe na svaki moj zvižduk!
O psu Gari kojega sam upoznala jednog kolovoza kada nam je stigao nakon što smo ga uz pomoć policije oduzeli pijancu koji sve što mu je imao za pokloniti jest bio lanac i mali panj na kojemu bi Garo sjedio jer zbog dužine lanca nije mogao niti sići s tog panja.
Pa da, treba se i sjetiti kako je Garo izgledao kada je došao: sav ćelav (ispostavilo se da Garo ima samo alergiju na buhe ništa više, a obzirom da u Azilu svaki mjesec dobije amplulu danas ima najljepšu kovrljavu dlaku na svijetu! 
Treba se prisjetiti i kako je Garo mislio o ljudima kada je došao; nije bila rijetkost da čapi zubima za ruku kada mu pokušate staviti ogrlicu (eh da, lanac je trauma za cijeli život).
Al Garo je danas skroz drugi pas, osim što je promijenio dlaku promijenio je i čud 
Toliko sreće i veselja u jednome psu rijetko se nalazi, a on je baš čista čista radost i znatiželja!

Obožavam te njegove uši, najuši na svijetu, bolje i upečatljivije i od onih koje je Spock nosao po zvjezdanim stazama 
Obožavam i taj okret od 180 kad shvati da idemo u šetnju 
Obožavam i činjenicu da postoji šansa da se još danas javi u inbox netko spešl s kim ću se s radošću dopisivati o ideji da se Garo udomi 

Pa ti, netko spešl, tebi zapravo ovo pišem: imam još puno toga o Gari za ispričati al to ću ti u inboxu sve reći.   

Za sada, ako se nećkaš još evo samo par informacija:
Garo je srednjega rasta, teži oko 15ak kila, ima najljepše uši na svijetu, jedan od blještavijih osmijeha, rođen je 2014. i mora da je neki zračni znak u horoskopu 

E tako, a sad čekam da se javiš! 


Iako se možda trebao zvati Lazar jer
i Šimun uskrsnuo je iz mrtvih! 
Može biti smajlić na kraju takve rečenice, jer
to su situacije koje slave život punim plućima,
a tako će i ovaj mladi gospon
u znak prkosa udisati zrak još mnoge godine,
ja se nadam u dobrome domu!
Jer Šimun je društvo koje će vas naučiti aktivnijem životu.  Šetnjama, trčanju, a još je i extra pametan pas koji brzo uči i malim mitom zamaskiranim u hranu svašta možete postići kod njega. 
vitkog stasa i većeg rasta, kad stane na vagu kazaljka se zavrti tu negdje oko 30. 

Šimun je rođen 2014.


"Travanj je. Mjesec četvrti.
I nije do trave što već počela se zeleniti,
nije ni do jorgovana azilskog što već počeo je u ljubičastu polako se pretvarati,
nije ni do stidljivog narcisa što preživio je krtice,
a nit do novih volontera što sunce ih je dovelo.
Do tvog osmijeha je.
Zbog njega je proljeće počelo ulaziti u Azil ne na glavnu kapiju,
nego iz boxa; prvoga s desne strane u Medicinskom,
pa skroz po cijelom Azilu 
pa skroz do mene.
I smiješim se i dok ovo pišem, jer noć je
a u prvom boxu s desne strane,
mjesečina luduje.
Znam i zašto!"

Buš je rođen 2014. i mali je hiperaktivac , al onaj radosni znate?  Manjega do srednjeg rasta i vječito ima što za reći, na baš svaku temu 
Ljudima se jako veseli, sa ostalim psima se skompa dok kažeš keks i ima jedna stvar koju jako volim kod Buša - u njemu nema ni najmanjeg grama zloće! 


Kada ovo upoznavanje ne bi bilo samo virtualno nego kada bih vam pred vas dovela ČuČua i rekla;
evo on je bio žrtvom prometne nesreće, imao je samo pol godine kada se to desilo (kad je došao k nama), imao je polomljenu zdjelicu,
vi biste rekli: ma nema šanse! To nije pas o kojemu vi meni pričate!
A ne biste mi povjerovali jer bi pred vama stajao savršen pas! Jedno 15ak kila savršenstva.
Savršenstva koje može i do brade vam doskočit ak treba, samo da tamo poljubac ostavi 
Vječiti radoznalac koji se super slaže s ostalim psima u Azilu i nikad nije potegao ni jednu frku 
Rođen je 2014. i još uvijek je mlad, mlad taman toliko da mu duša sanja o prostranstvima koje bi njegove noge rado upoznale, o svim tim mirisima (slobode) koje bi njegove nosnice zauvijek upamtile,
o nekome tko bi samo jednom trebao poviknuti. ČuČu!
I ČuČu bi iste sekunde stao uz te noge.


Andrija je jedan od onih koje ljudi uporno ne vide kada prolaze Azilom
i neznam vam reći zašto je tome tako 
Bit će da je zbog toga što je on jako samozatajan pas, uvijek negdje postrani (osim kad je hrana u pitanju, al to vam nisam ja rekla  ) jedan od onih koji će vam doći pozovete li ga ali sam se neće gurati i zato mi je baš drag 
i zato vam ga baš želim približiti jer ovaj maleni dečkić pas je za skoro svakog. Ono, možete se već zamisliti kako furate posvuda skupa, idete na kavice, na pijac, on vas čeka ispred trgovine, zimi je toplina, ljeti osvježenje. 
Zar ne želite sebi takvog prijatelja?
Sa psima se super slaže, s macama ga još nikad nismo vidjeli 
al kontam da ne bi bio nikakav bed, u šetnjama savršen,
od Azila umoran.
Malenoga je rasta pa ne morate imat veliko krilo za ovog ljepotanovića 
samo velko srce! 

Andrija je rođen 2014.


Mata je pravi Slavonac, sve bi ti dao 
Al kako to obično biva s ljudima; daš mali prst, 
uzmu ti cijelu ruku. 
Mata dao šapu na pozdrav a ovi ga odma doveli pred Azil.
Pa sad nema žita koje vjetar škakljika (pa se žito smije),
nema đerama iz kojeg možeš piti ni ljubaznih snaša što uvijek nešta iza kuće ostave da se nađe za skitnice.
Nema neba koje kad oće, kad se zainati, može biti i zelene boje. Nebo je, kako kaže Mata, ovdje uvijek sivo, 
fali mu slobode.
Al kad Mata izađe u šetnju...
("pa nebom zatreperi roj tamburica")
pa s njim trčkara i njegova cimerica Milica,
nema tih dukata koje Mata ne bi dao samo da se nikad vratit ne mora..
Al mora...
Mata živi u Azilu i premda ima dušu veću od slavonskih polja,
Mata samo živi u Azilu.
I premda ima želju veću i jaču od slavonskih šuma 
otić odavde,
Mata još uvijek živi u Azilu.
Udomite ovo slavonsko momče i nek živi punim plućima, 
molim vas!

Mata je rođen 2014. u jednom slavonskom selu,
manjeg je rasta i pun je energije i volje za životom (van ograda Azila). Sa psećim curama se super slaže (ipak je on pravi mali bećar ) sa muškima ak baš mora 
(i svoje kume obožava, pa zna Slavonac šta je red )

 

 


Silver nije pas nego pilence zarobljeno u tijelu psa 

Osim ako ste muškarac (u tijelu muškarca  ) e onda ćete biti malkoc nježniji sa Silverom pa vas možda i zavoli jer je Silver, na žalost, na teži način naučio kako ne vjerovati muškima,
premda su ga ovi naši azilski muški (ovih par  ) već razoružali tako da vjerujemo da bi Silver bio kroz kratko vrijeme kao bubica pokažete li mu svoju žensku stranu 

E a sa ženama je pilence! Odmah! Na prvu! 
Ako ste žena kojoj se Silver već ovako preko fotke svidi onda nemate brige nikakve, čuvao bi vas ko oči u svojoj glavi, jer je Silver osim što je željan trčanja i aktivnijeg življenja željan i nježnosti. Sa gricama biste čuda napravili u njegovu odgoju 
i vrlo je pametan i brzo uči,
a bitno je spomenuti da se sa muškim psima (kao i sa ženskim) super slaže!
Rođen je 2013. manjeg je do srednjeg rasta.


Bepa koju volim poznavati je ona Bepa kojoj je uz sav optimizam koji posjeduje već dosadilo čekati u Azilu.
Iskreno i meni je već grozno što nikako da više napišem taj status koji bi sadržavao jednu fotku; nasmiješene Bepe i nekog nasmiješenog na 2 noge,
onaj status kad ga pročitaš (i vidiš fotku) možeš samo reći: aaaaaaaaa 
Obećala sam joj da će se i to desiti,
zato vam i pišem
da ne budem jedna od rijetkih koji kuže koliko je Bepa super pas!

Bepa je rođena 2014. nije narasla nikad, ostala je manjim psom, ono što je i planiralo rasti samo je ošlo u dužinu.  Ima energije koja naveliko premašuje ograde Azila (zato jedva i čekam da joj ih netko skloni s vidika!), jako je znatiželjna, sve ju zanima a ipak nikada nije ušla u neku svađu s drugim psima. Jako, al baš jako voli papati (pa to svakako treba držati pod kontrolom  ) al što je i dobra stvar jer s gricama i hranom čuda možete učiniti sa psom kada ih učite što je to za vas prihvatljivo ponašanje.
Eto, samo htjedoh još jednom reći da je Bepa stvarno zaslužila nekog svog,
al sigurna sam da tamo negdje međ vama postoji i netko tko je zaslužio Bepu 


Kaja nam ne vjeruje.
Ne vjeruje da su ljudi dobri, da je sve loše što je prošla iza nje,
da je na sigurnom...
Mi smo joj odlučili dati svo vrijeme koje želi,
ne bi li shvatila da joj ništa loše nećemo učiniti,
da želimo da bude sretna.
Napredak je postignut - izlazi iz kućice dok čistimo boks!
A, malo po malo…smile
Možda uskoro bude i udomljena.

Kaja je rođena 2014., i još uvijek radimo s njom kako bismo je uvjerili kako postoje i ljudi s dobrim namjerama. Još uvijek nije spremna za svoj novi dom, ali se nadamo kako ćemo uskoro i to promijeniti.


Ne baš sitan al mnogo dinamitan! 
Hjoooj jel znate one pse koji toliko žele vašu pažnju da bi vam se na glavu popeli da mogu?
E takav je naš Silvio! 
U šetnji je divota gledati ga kolko može trčati, koliko ima energije (vidjet ćete u komentarima, stavit ću fotke, kakvo je to aerodinamično tijelo  ) al ga je u Azilu totalna tuga gledati,
baš zbog sjećanja na to trčanje na šetnici, 
baš zbog te energije  )
Al da ne ispadne Silvio sad tamo neki divljak da vam kažem kako Silvio zna mirno sjediti u iščekivanju grice 
Kad mu kažeš "sjedni" najedared je najbolji pas na svijetu, najstrpljiviji, najmirniji al mora grica biti ta koja će to sve nagraditi 
Silvio bi bio odličan pas kada bi dobivao pažnju i kada bi taj netko savršeno shvaćao što to znači višak energije i priuštio mu dugačke šetnje da se taj višak adekvatno riješi 
Silvio je rođen 2013. srednjeg do većeg rasta, 
savršene figure 
Ne funkcionira baš najbolje u velikom čoporu al u manjem da i pogotovo je prema curama sav džentlmenski raspoložen 
Željan svega što život pruža a on to sve nikako da dobije!

 

 

Poželite Timija za obitelj i prijatelja, 
premda je već prošla koja godina od rođenja, 
premda je crn, i premda je azilant, 
(to će o vama pričati, ne o Timiju, samo da se razumijemo, nećemo imati druge nego da vas poštujemo )

Rođen u ožujku 2014., ribica u horoskopu (što ukazuje na izuzetno nježnu prirodu ovoga kerovca )
Manjeg je do srednjeg rasta (ovisno o visini vašeg koljena ),
plah je dok ste mu nepoznati, ali velika je maza, ulizica čak, kada se zbližite .

 

 

Buco je sretnik što je uopće iz Rajevog Sela izvukao živu glavu.
Mnogi koji su kao i on bili svezani na lancu su u teškim mukama skončali i ovako težak život na koji su ih njihovi "skrbnici" osudili.
Nakon svega što je prošao, ljudi koje je smatrao svojima, su ga se odrekli uz riječi, možete ga i uspavati što se nas tiče...
Za zdravog psa poput njega, to je jednostavnim riječnikom rečeno, 
ništa drugo nego ubojstvo. 
Deset svojih godina proveo je vezan, naučen da treba biti odvojen od ljudi, 
kao da je nedostojan njihovog društva, kao da je nešto skrivio.
Trebalo mu je pune tri godine Azila da konačno povjeruje ljudima i sada to povjerenje čuvamo kao najveće blago! Zato mu baš i tražimo dobre ljude koji će mu posljednje godine života obojati pokojim još godišnjim dobom sa svom raskoši pripadajućih boja! Inače je Buco još uvijek prilično aktivan i šetnje obožava! U njima je dobar na povodcu, hoda uz nogu i tu i tamo zalije koje drvo. Drveta radi 

Buco je rođen 2006. Do sada je upoznao život samo na lancu i ovaj u Azilu.
Srednjega je rasta i velikog apetita! 

Ja želim…želim jednog dana slušati: "Ti si moja najbolja prijateljica, moja obitelj i moja sreća. Nitko te nikada više neće povrijediti, nikada više se nećeš osjećati loše i biti napuštena. To je sve iza tebe…kanal u koji si sa sestrom izbačena, Azil, boksevi…obećajem."

Lota, rođena 2013., i u Azil je stigla kao beba sa svojom sestrom Zitom koja joj je i danas najbolja prijateljica. Zajedno mogu čudesa učiniti, al bolje da vam o tom ne pričam wink 

Jedna je od najbržih kerušica Azila smile 

Manjega do srednjeg rasta.

Žao mi Sare, i Sare i mnogih koji su tako došli kao bebice u Azil, i dok su se otimali za udomljavanje bijelih i žutih štenaca, Sara je odrastala i odrstala u Azilu.

I, ironije li, sada kada je odrasla, sada su joj šanse za udomljenjem još manje frown

 Sara je rođena 2011., srednjega je rasta, poslušna i dobra cura koja jedino ne voli druge (al sam ak su nabrijane wink ) cure (kereće, da se razumijemo wink ) Voli duge šetnje, kupanjac i ljude! Et, ak ste išta od toga, dođite joj!


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.