Pitam cure u Azilu, šta da napišem o Nini, kakva vam je?
Znate šta su mi rekle?
Rekle su - napiši da je divnica! 
A to vam u Azilu znači divna al još na desetu, pa i stotu,
to vam je ono kad vam se pas uvuče ne u krilo, nego totalno pod kožu! 
To vam je Nina! Divnica 
Mirna, draga, mazna, poslušna, sve te riječi koje znače zapravo istu stvar - dobrotu.

Nina je rođena 2015.-e, vižlasta i rastom tek negdje do, ili iznad koljena (ovisi o tomu i gdje je vaše koljeno na skali visine  ),
Kad Nina stane na vagu, vaga kaže 17,
a kad stane pred vas, srce će vam samo reći - bim, bam, bam! 


Nakupila je već malo staža Azilskog i sve o čemu sanja je stažiranje na nekoj drugoj lokaciji...
Onoj gdje povodac na vidiku znači da baš ona ide u šetnju,
kada stiže hrana, zna da odmah dolazi na red,
kada joj se mazi da su ruke već spremne za nju.
Jesmo najljepši Azil, ali nikada se nećemo moći mjeriti s domom.
Zato ti Cicibela gleda ravno u oči,
traži put do onog posebog mišića,
možda zakuca malo brže
kad shvatiš da svo vrijeme baš tebe čeka...

Rođena je Cicibela 2015. voli sve što vole mladi 
metar kaže - do iznad koljena, vaga kaže čistih 24,
srce kaže - udomi je! 


Moje crveno sunce.
E samo da znate kolko toga bih vam mogla o njemu napisati jer malo koga poznam tolko dugo i dobro ko njega,
poznajem ga još od jeseni 2007., godine u kojoj mi se promijenio život.
2007. bila je godina kada sam prvi puta došla u Azil i kada sam počela učiti tko je Antiša.
Bio je među onim autsajderima azilskim, među onim psima koji se ni u jedan čopor nisu uklapali, među onim psima koji su se panično bojali ljudi i među onima koje baš zbog toga nekako najžešće i zavoliš.
Tada je Azil bio duplo manji od ovog današnjeg i na mjestu današnjeg ispusta i Medicinskog dvorišta (na tom istom mjestu prije rata bio je nekadašnji šinteraj sa zgradom stradalom u ratu i sa betonskim jamama odnosno masovnim grobnicama pasa koji su nekoć bili ubijani zbog tuđih grijeha, zbog onih koji su ih napuštali, zbog nekog drugog rata) rastao je korov koketirajući s oblacima i s onim psima koji su odlučili preskočiti azilske ograde i živjeti tamo. Tamo su osim Antiše živjeli još i nikad prežaljeni Seka i Gazda i Divljo i Lelica. Od svih petero godinama neudomljivih njih četvero dobili su dom i prekrasne ljude koji su ih voljeli jedino je Antiša ostao u Azilu.
Tu, u Azilu i dan danas živi.
Ono što se promjenilo jest to da je slobodu 1000 kvadrata šikare zamijenio boxom od samo 10ak kvadrata.
I ostario je, i to se promjenilo.
Skoro od prvih dana mogla sam ga maziti i uvijek mi je dolazio, I moja sjećanja na dane prve i na najveće slobode u mom životu obojana su Antišinom crvenom bojom krzna, ko mali podsjetnik na sve ono što je iza nas.
A iza nas je toliko toga... npr Antiša je bio takav pas da dok je živio u ispustu nema šanse da mu unutra uđeš sa sunčanim naočalama.  Odmah bi te za nogu uvatio.  Sjećam se panike kad neki muški krene bez poziva ulaziti unutra a svi naši pogledi umjesto da požele dobrodošlicu pridošlici panično traže Antišu.  Nikad u životu nije išao u šetnju na povodcu, uvijek je išao slobodan i uvijek bi se bez pogovora vraćao nazad. Sjećam se kad je Dado došao mamuran u Azil pa prilegao malkoc na dekicu ispred Azila da nadođe a oko njega se poređali Seka, Gazda, Divljo i Antiša i nikom nisu dali blizu  Sjećam se s kolko muke i nagovaranja je prošao svaki pratel il svaka ampula koju je Antiša trebao dobiti, i u kolikom čudu sam bila kada sam ga trebala staviti u auto pa ja očekivala rodeo ispred Azila a on se predao mirno i s punim povjerenjem mojim rukama 
I koliko mi neki ljudi fale u Azilu a kojih više nema jer imamo ista ta sjećanja…
Antiša ima najsmješnije dupe na svijetu  Nema repa i kad je sretan i kad ti se veseli cijela guza radi, Šakira je mala beba naspram njega 

Ima one tužne oči u kojima je toliko pitanja,
a ja bez ijednog odgovora.
Antiša je jedan od onih što će, uvjerena sam u to, posljednji san o slobodi (ma kakva ona bila u njegovim snovima) usnuti u Azilu.


Neki psi slome ti srce u Azilu.
Neke pse slomi Azil.
Takva je Astra; nju je doduše već gubitak uha, pola lica i bakterijska infekcija lica s kojom se bori već mjesecima, i nakon neuspjelih pokušaja rekonstrukcije lica i dalje je vozimo na previjanja, borimo se zajedno s njom,
ali kako to izgleda u posljednje vrijeme čini nam se da Astra polako odustaje,
i to je ono što ne možemo dopustiti, ne nakon svega što je prošla!
A sve što bi joj trebalo da malo živne, da joj se vrati energija jest barem privremeni smještaj, da ode iz Azila!
Ovdje je gužva, ovdje je vrućina, ovdje su muhe i komarci,
ovdje se Astri ne sviđa.
MOLIMO VAS; mi ćemo je voziti na previjanja ako nemate auto, osigurati ćemo hranu, i vi nikakve brige oko nje nemate osim da je uvjerite kako treba redovito jesti i da joj vratite volju za životom!
Ona je jako miran pas, jedva je uspijemo natjerati da izađe na wc!
Molimo vas, barem na mjesec dana pružite dom Astri!
Stojimo vam na raspolaganju za sva pitanja u inboxu i na 095 87230 87 (nakon 18 sati molimo vas da se javite smsom)

Astra je rođena 2012.


Ono, kad uđete u Azil pa ona prva što skoči na vas i saspe sve puse koje su se akumulirale u njenoj lijepoj glavici čitav dan, na vas,
e to je Jaca! 
Pa vi budite faca i odolite 
Jaca je rođena na samom kraju 2015.te, preživjela tešku borbu s parvom i sad je jača no ikad! Čvršća no ikad da ode iz Azila!
Eto, mi smo učinili svoje; izliječili je, naučili na šetnje; dobro je odgojili; cijepili, čipirali, kastrirali,
sad je red na nekoga od vas! 

Ako imate već psa, Jaca će mu biti odlično društvo! 
Ako imate i mace, Jaca će brzo naučiti tko je jači u toj priči 


Gama koja šapicama zna čuda izvesti! Čudotvorno liječi sve boljke bile one umišljenoga ili stvarnoga karaktera 
Kad vam kažem: nestaju glavobolje, srcobolje (baš za to posebno se specijalizirala  ) učini da boje intenzivnije vladaju svijetom,
da ljudi požele biti bolje osobe, prožme vas ljubav od glave do pete..
A mislim ak ne vjerujete meni možete se doći uvjeriti u istinitost mojih tvrdnji bilo kojim danom 

Inače, ako vam ovo gore nisu dovoljne informacije Gama je rođena krajem 2015.te, srednjega je rasta i super se slaže sa drugim psima. Jedna je od onih koja će se povući postoji li i najmanji nagovještaj bilo kakvog incidenta 
Sramežljivije je prirode al baš zato sam sigurna da je jedna od onih koji vam dušu svoju daju do kraja!
Ona bi prije umrla nego li vas napustila!
Njenome životopisu prilažem i to da već ima i kumu.


Ružica je najšarmerica Azila,
sve kao okolo kere prilazi, kao izbjegava vas pa kad uleti onda je ne možete iz krila izbaciti 
Stidljivka koja bi sigurno u nekom boljem scenariju konkurirala za naj psa godine, jer sam sigurna u to da bi bila jako odana,
jako zaljubljena, 
i jako dobra!
Ružica je rođena na samome početku 2016.te, malenoga je rasta i s svojih 6 kilica jedva osjetite kad vam se u krilu smjesti 
Super je s drugim psima a sigurno bi jednako dobra bila i s ostalim životinjama.
S ljudima stidljiva, al one prave nikad ne bi napustila! (o ne, nisu psi ti kojima je to problem!)


Samo da mu bliže priđete, 
iščitali biste iz njegovih šara životopis,
a samo malo dalje našli putokaz koji vodi Nemetinsku bb 
i vas,
s njim
na kapiji.
Volim misliti da je tako, da se čekanje odužilo, 
samo zato što oni pravi još nisu njegove šare vidjeli.

Znate, u svojim lutanjima na krivog je vozača naišao,
onog koji ga je lupio i ostavio samog u agoniji.
Prošao je tešku oporaciju i oporavak, a to ni primjetili sada ne biste.
Jer Marx je mlad pas, pun života, livada neosvojenih, rijeka nepreplivanih, šuma neistraženih.
U stopu bi vas pratio, zahvalan za svaki korak koji s njime pređete. 

Marx je rođen 2016. godine, srednjeg je rasta, slaže se baš sa svima 


Neki bijeli, meki, nježni svijet.
Takav bi bio Alfin da je imala mogućnost izbora.
Ali nije.
Svijet je siv, krut i okrutan.
Iscrpio je njezino tijelo, oči učinio nepovjerljivima, pokrete nesigurnima.
Pokloniti joj novi život, onaj koji se desio samo ponekad kao tračak svjetla između noćnih mora...
Vi imate tu mogućnost, mijenjati svijet...
...budite njezin!

Alfa je rođena 2015., napredovala je u Azilu, ali koraci ka boljem životu bili bi daleko lakši kada bi joj šapa pratila vašu.
Dogodilo bi se to uz strpljenje i nježnost, zaslužila je makar to.
Šansu za bliskost o kojoj se ne usudi ni sanjati...


E sad kad vidite Cvrleta pa vam srce zacvrči kao kap ulja na suncem usijanom kamenu 
Pa se sve okrene naopačke, pa zvijezde zapjevaju - "to je on" to je on!" 
Uuuu kak je to lijep scenarij, dabogda mu se čim prije desio! 
A do onda bitno je da se zna:
Crvle je super sa ljudima! Baš, baš socijaliziran!
Cvrle je super s drugim psima, muškima i ženskima.
Cvrle je rođen početkom 2015.-e.
Cvrle je ko i ostali azilanti cijepljen, čipiran, kastriran.
Cvrle je srednjega rasta, stane di god treba.
Cvrle je sasma ozbiljan u svojoj namjeri da ne živi dugo u Azilu.
Cvrle vas moli, u skladu s prethodnom rečenicom, da podijelite njegovu fotku.
Cvrle šalje pusu! 


(a jelda vas je malkoc ujeo za srce? )

Bobika je rođen 2004.godine i namjerno s tim započinjem text o njemu jer kada ga vidite uživo neće vam pasti na pamet njegove godine. I to zato što je on baš mali terijerasti zvrk, ko mala petardica u šetnji, i nikad ne komunicira pretjerano s ljudima al uvijek je tu negdje.
Šećem ga uvijek bez povodca, njega i njegovu cimericu Vikicu i među najboljim su psima za šetnje u Azilu jer se nikad neće pofrkirati s drugim psima u šetnji jer on gleda svoja posla, ipak treba to svako drvo do Drave stić zapišat  i nikada neće krenuti u suprotnom pravcu i uvijek će se bez pogovora vratiti nakon šetnje u Azil (i to bez povodca!)
Stigao nam je prije nekoliko godina kada mu je skrbnica umrla,
i da se ne lažemo nismo mu se dopali od samog početka,
ma jok,
nije bio naviknut na mnoštvo ljudi, nikad prije nije vidio ništa dalje od svog dvorišta al smo se skompali,
i premda je Bobi mala nervoza - kad poznata ruka krene prema njemu možete biti sigurni da nećete ostati bez nje 
Dao bi se Bobi naviknuti na nešto bolje od Azila, 
ono za čim živi su šetnje pa bi idealni ljudi bili upravo oni koji bi mu umjesto previše maženja davali slobodu trčanja, šume, rijeka, livada..
Bobi je malen pas, al baš malen, ima već prilično godina (premda to nikada ne biste pomislili kada biste ga upoznali) 
i nema još sto godina nečijeg premišljanja.
Al još uvijek ima dovoljno vremena da stigne upoznati slobodu i ljubav koju ona donosi.

Mak nam je došao kao bijelo klupko straha.
što je posve razumljivo s obzirom da su ga tjerali, šutali, gađali, vezali žicom...
tužni smo što ne pozna ništa bolje od Azila...
sretni smo jer se u roku od par dana preporodio!
Mak je sada veselo, razigrano biće, savladao je i šetnju na povodcu,
a ljude, kao i pse obožava.

Želimo mu posebne ljude koji će to obožavanje uzvratiti jednakom mjerom 

Mak je rođen 2015., srednjeg je rasta.
Čuva svoj azilski dom, jedini koji ima, iz sveg grla 
Ako smatrate tu potrebu vrlinom, 
i vaš zajednički dom čuvat će još srčanije!

Oli sladak do boli 
Pa kaaad jeee 

Znate šta? Znam ja da je džaba pričat, trebam ja vas uvjeriti da sami dođete provjeriti ima li išta istine u tomu kad kažem da je Oliver super pas (znam, znam da sam to napisala i za ostalih 180, al nisam ja kriva što nam dolaze samo super psi  )
Zgodan, markantan, uživa u društvu ostalih pasa, brzo se naučio šetnji na povodcu, a liiiijep..ko slika 
Rodio se u ljeto 2015., u znaku blizanaca što će reći da je uvijek vedar, raspoložen za društvo, poseban..  (aj kako da ga ne nahvalim kad smo isti horoskopski znak  )
I čeka, baš kao i ostali super psi u Azilu nekog super da ga odvede odavde,
pa da na njegovo mjesto dođe neki novi super pas 
Pametnom dosta! 

Da vam ja sada kažem kako je ovo najbolji pas na svijetu, vi biste mi garant rekli da lažem 
A ja bih vam rekla da pojma nemate i da ako ne iskoristite priliku dok je Paloma još slobodna da postoje velike šanse da se poslije kajete,
al od kajanja nema kruha pa zato slušaj vamo:
Paloma (ako se bolje zagledate u sliku, il još bolje ak dođete u Azil zagledat se u original  ) ima prekrasne bijele dlačice po nosu,
što po istočnjačkim vjerovanjima simbolizira dug i sretan život onome tko udomi psa s bijelim dlačicama po nosu 
Zatim; bademaste oči, iliti oči boje zemlje koje znače blagostanje, znanje i razum. Mislim, znam da su to sve deficitarne stvari u ovoj državi, al eto u Azil-gradu, toga na pretek 
Onda; loptica s kojom Paloma tako spretno barata, a žute loptice (ako zaista ima onih koji ne znaju) simboliziraju smijeh, radost i dug život bez kolesterola i srčanih bolesti 
I mislim, mogla bih sad nabrajati i nabrajati, al nek ostane i vama nešto za otkrivanje, da bude i zabavno 

Od ovih općih podataka, iz medicinskoga kartona Palominog prenosimo: Paloma je rođena 2015., maloga je do srednjega rasta, teži svega 8 kg kad stane na vagu.

I još samo jednom da čujem da ste nesretni, kad sreća živi u našem Azilu, samo trebate doći po nju 

Na ovoj fotki predobar je i prelijep pas!
zašto?
Zato što ima predivno crno krzno koje na suncu 
izmisli tisuću još boja,
samo ako znate gledati.
Zato što je crno uvijek trendi, i ide uz sve 
Zato što kad vas pohleda drito u oči,
stigne vam skroz do korijena stvari,
znate odmah da on zna sve!
(i nema pretvaranja, nema laži).
Zato što je ljepota relativna stvar,
i zato što nju možete definirati tek onda
kada zaista nekoga upoznate.
Eto, a ja sam upoznala Dombu, i znam da je lijep.
Baš zato želim i vama istu avanturu,
jer upoznavanje je najljepši dio priče 

Domba je rođen 2012., jako je odan, simpatičan, pametan i sa drugim psima savršen! Brzo uči, lako se s njim radi i jedan je od onih pasa s kojima bi bez povodca mogli šetati a on ne bi micao od vas 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.