"Ponekad sanjam neku drugu
daleku zemlju
ponekad sanjam
nemoguce, to znam."
Stih je to grupe Film za koju Džekil sigurna sam nikada nije čuo, (jer je premlad da bi znao za njih  ) al nekako svejedno mi se ta stvar stalno muvara po glavi otkada je Džekil stigao tu.
Jer da je te druge, daleke zemlje, da je tih nemogućih stvari onda zicer Džekil ne bi stigao s piroplazmozom.
Ne bi, zapravo, bio ni ostavljen.
Zapravo, garant bi bio sretan.
Možda u toj nekoj dalekoj zemlji drugačiji su ljudi.
A možda ljudi svuda su isti.
A možda, kažem možda, i neki ovdje ljudi mogu napraviti za Džekila nemoguće.

Džekil je rođen u jesen 2015., srednjega je rasta, savršeno društvo svakome biću, izuzetno pametan i snalažljiv, pa nema ograde koja mu je prepreka.  Privržen je i poslušan, život u kući/stanu za njega bi bio idealan. 

Jako bi volio upoznati iskrene, dobroćudne ljude koji svoju obitelj nikada ne ostavljaju na cjedilu.
Do sada ih još upoznao nije pa nije siguran ni postoje li takvi.
Al ipak...


... a buhe nigdje 

Mislim, ne znam šta da vam kažem - da generalno obožavam pse pa im zamjerke ne mogu naći? 
možda to je i činjenica al Boško je stvaaarno super pas! Majkemi! 
Zato požurite po njega jer on je još beba koja se skriva u tijelu odraslog psa, čeka nekoga tko će ga paziti, maziti i voljeti.
Sve ono što do sada imao nije.

Računajte si - rođen je u ranu jesen 2015.te.
Računajte i na to da jako je druželjubiv, pa ak imate drugih životinja on bi ih rado učinio svojom familijom. 
A računajte i na to da ak udomite psa iz Azila spašavate 2 života; recimo Boška i onog psa koji doći će u Azil na Boškovo mjesto.
Pa et onda požurite, ovakvu ponudu nećete nigdje više dobiti 


Loline noći posebno su duge.
Nemoguće je sanjati bolje sutra, kada ni zaspati ne možeš.
Ako kapke sklopiš, koliko god umorna bila, 
a lanac ti je prvi kadar nametnut iz davnih dana, 
radije ih širom držiš otvorenima.

Dala bih svoje snove, za njezin mir, 
svoje želje, za njezin dan.
Taj poseban dan
Koliko je divna...
a kolika nepravda joj je učinjena...
Prije nekoliko godina kada smo ju upoznale, čuvala je dječje igralište, 
odnosno djecu koja su joj bila jedini prijatelji.
Ali roditelji nisu razumjeli tu ljubav, uzajamnu.
Nerazumijevanje je završilo Azilom.
Ogradama.
Strahom.

Lola je rođena 2010. godine, velika je, u svakom smislu.
Dovoljno velika da bi vam svaki trenutak zahvalnošću ispunila.
Još uvijek se boji, na momente, ali zajedničkim snagama, sigurno biste ih prevladali 
Obožava papati, a grice čuda čine 

Učinite čuda, vratite Loli izgubljeno vrijeme.


Kseni iliti pas pod nogama, pas pod pazuhom, pas u krilu, pas na glavi 
eee daaa, to vam je naša Kseni, al to vam je samo zato što je Kseni još jako mlada i razigrana i voli cijeli svijet! 
E da! Ima najfiniju dlaku koju su mi prsti pipkali u posljednje vrijeme 
Ima i jako lijepe oči, i ono što je super što u njima izgledate kao kraljice i kraljevi svemira!
Jer tako Kseni zna voljeti!

Kseni je rođena 2015., obožava cijeli svijet, i želimo pronaći joj ljude zbog kojih će o svijetu tako misliti do kraja svog života!
Obožava i druge pse i igru, malkoc je nemirnijega karaktera al uz ljude koji bi joj dovoljno pažnje posvetili, ništ ne bi bio problem!
Srednjega je rasta, teška oko 12kg, taman za krilo srednje veličine 

ps. loptice, lopte, igračke, najmilije su joj na svijetu, opremite se 

 


Jedna je od onih malecnih tijelom, a velikih duhom
koje vas u prvom trenu zagrnu svojim plaštom pozitive.
I teško vam je otrgnuti se,
poželite kraj tog klupka dobrote zauvijek ostati...
I onda...
Što vas spriječava ?

Vana je rođena 2015. godine, dovoljno malena da se ušulja u vaš život gdje god on bio.  Druži se sa svim svojim cimericama i cimerima, odnosno, ne bi se bunila kada bi dom dijelila sa još četveronožaca.
Dvonošci su uvijek dobrodošli, pogotovo oni koji će joj pružiti pažnju koju do sada nije imala prilike uživati...


Iako trebao se možda zvati Lazar jer
i Šimun uskrsnuo je iz mrtvih! 
Može biti smajlić na kraju takve rečenice, jer
to su situacije koje slave život punim plućima,
a tako će i ovaj mladi gospon
u znak prkosa udisati zrak još mnoge godine,
ja se nadam u dobrome domu!
Jer Šimun je društvo koje će vas naučiti aktivnijem životu  Šetnjama, trčanju, a još je i extra pametan pas koji brzo uči i malim mitom zamaskiranim u hranu svašta možete postići kod njega 
vitkog stasa i većeg rasta, kad stane na vagu kazaljka se zavrti tu negdje oko 30 
Sa curama se odlično slaže, a dečkima voli pokazati svoju dominantniju stranu ličnosti.
Kako je psihički i fizički uistinu jak pas, traži 
ljudovce barem jednako snažne za idealan suživot 

Šimun je rođen 2014.

 


Kada ovo upoznavanje ne bi bilo samo virtualno nego kada bih vam pred vas dovela ČuČua i rekla;
evo on je bio žrtvom prometne nesreće, imao je samo pol godine kada se to desilo (kad je došao k nama), imao je polomljenu zdjelicu,
vi biste rekli: ma nema šanse! To nije pas o kojemu vi meni pričate!
A ne biste mi povjerovali jer bi pred vama stajao savršen pas! Jedno 15ak kila savršenstva.
Savršenstva koje može i do brade vam doskočit ak treba, samo da tamo poljubac ostavi 
Vječiti radoznalac koji se super slaže s ostalim psima u Azilu i nikad nije potegao ni jednu frku 
Rođen je 2014. i još uvijek je mlad, mlad taman toliko da mu duša sanja o prostranstvima koje bi njegove noge rado upoznale, o svim tim mirisima (slobode) koje bi njegove nosnice zauvijek upamtile,
o nekome tko bi samo jednom trebao poviknuti. ČuČu!
I ČuČu bi iste sekunde stao uz te noge.


Silver nije pas nego pilence zarobljeno u tijelu psa 

Osim ako ste muškarac (u tijelu muškarca  ) e onda ćete biti malkoc nježniji sa Silverom pa vas možda i zavoli jer je Silver, na žalost, na teži način naučio kako ne vjerovati muškima,
premda su ga ovi naši azilski muški (ovih par  ) već razoružali tako da vjerujemo da bi Silver bio kroz kratko vrijeme kao bubica pokažete li mu svoju žensku stranu 

E a sa ženama je pilence! Odmah! Na prvu! 
Ako ste žena kojoj se Silver već ovako preko fotke svidi onda nemate brige nikakve, čuvao bi vas ko oči u svojoj glavi, jer je Silver osim što je željan trčanja i aktivnijeg življenja željan i nježnosti. Sa gricama biste čuda napravili u njegovu odgoju 
i vrlo je pametan i brzo uči,
a bitno je spomenuti da se sa muškim psima (kao i sa ženskim) super slaže!
Rođen je 2013. manjeg je do srednjeg rasta


Ne vjeruje ljudima.
Ne vjeruje, iako joj svaki dan šapnemo,
nema više zločestih,
na sigurnom si.

Vrijeme teče, a još uvijek ju nismo uspjeli uvjeriti...
Dočekali smo nasmiješene oči u šetnji,
onoj bez povodca jer joj ga staviti ne možemo, na sreću, svoje cimerice i cimere u stopu prati.
Dolazi na poziv i vraća se sama kući, jedinoj koju ima, svoj boks.
Ne bježi više čim nas spazi.
Ručat će bez straha, iako smo u blizini.

Sve su to koraci prema naprijed, spori, ali veliki za nju.

Traume su ostavile nevidljive rane koje ne znamo zaliječiti.
Ne možemo ju dotaknuti, niti tražiti dom, niti vratiti vjeru.

Zasad.
Jedino ju voljeti možemo
iz daleka.

Kaja je rođena 2014., srednjeg je rasta.


Zna Plinije da negdje tamo njegova obitelj 
samo što nije stigla po njega.. 
Zato se trudi uvijek biti veseo i sa osmjehom od uha do uha čekati pred ogradom svog boksa. 
Ne da se on obeshrabriti, 
već je odlajao sve želje o novom domu, 
velikom travnjaku, odlasku na vikendicu, samo svojim gricama i povodcu... 

Plinije je rođen 2012. Zapanji me nekada njegova skuliranost - ona svojstvena velikim i dobrim psima za koje znate da se u životu neće odvojiti od vas poklonite mu se. U početku bi možda bio stidljiviji obzirom da je u Azilu otkad je bio sasvim mala beba,
razlog više da konačno i on upozna život onda kada je život i dobar!


Našminkane oči...
Bile su to najljepše dječje oke 2012.
A kako je Nenad rastao, tako je i tuga skrivena iza šminke.
Kao da ju do dan danas nitko nije primjetio,
ili nije želio.

Nenad je rođen 2012., i odrastao je u Azilu što znači da biste možda samo mrvicu više svoga vremena trebali posvetiti njegovom navikavanju na novi dom, jer ovaj je jedini koji pozna. 
Srednjeg je rasta, plah na prvu minuticu, ali već drugu je vaš.
Samo ga morate poželjeti...

U Azilu je od kako je bio mala, mala beba, a sada je već gospon i po' 
I više nego spreman za skrasiti se 

Rođen 2012., 
i hiperaktivac je kojemu treba puno fizičke aktivnosti. Društven je sa drugim psima, rado će se igrati i sa curama i dečkima.
Srednjega je, skoro pa većega rasta.
Snažan, ali nije dominantan i funkcionira bez problema u većim čoporima.

Vjerujem da se neće ljutiti, ako u njegovo ime kažem da je divan pas, s ljubavi na pretek,
ljubavi koju čuva za vas.

Ada je Dobri duh Azila i takvom je doživljavaju sve volontere i svi volonteri,
samo što ostade nam učiniti I od vas Adine obožavatelje 
Znate kako nam je Ada stigla?
Tako što su nas prije nekoliko godina zvali iz Petrinje iz “horror dvorišta” kako su ga mediji prozvali u kojemu je bilo mnoštvo pasa, mnogi po lancima (Ada među njima) i zvalo se sve udruge po RH da pomognu, mi smo rekli da možemo primiti jednoga psa u najgoremu stanju.
I stigla nam je Ada. Trudna do zuba.
Ada je bila jedna od najuplašenijih pasa koje sam u životu vidjela.
Trebalo joj je nekoliko godina da krene u šetnje van Azila 
e al smo mi bili uporniji od nje 
Sjećam se te prve šetnje kada smo pol sata stajale pred Azilom pa onda još pol sata na 15 metara od Azila pa onda još 15 minuta na 50 metara od Azila pa je onda krenulo… 
Pa sada kada me vidi da ulazim u Azil već misli da idemo u šetnju! 
To je sada tolika transformacija i tolika sreća kada je van Azila da vam ja to ne mogu opisati!
Trči, ne zna gdje bi prije, al na svaki poziv dođe! Odmah!
Toliko bih je voljela vidjeti sretnu i udomljenu da pojma nemate.
Jer osim što ona to zaslužuje sigurna sam da negdje postoji osoba koja Adu zaslužuje.

Adica je pas srednje do malkoc veće visine, rođena 2012. I uz malo strpljenja i ljubavi...ma sve kužite jel da?

"Ima mnogo tajni. Zapravo, zna sve tajne Azila.
Sve, kao, nigdje je nema, a stalno je tu negdje.
Pravi se da vas ne vidi, a ustvari sve šacuje:
Može vam napamet reći koji je to datum bio kada je prvi puta primjetila da Zrinka i Hrvoje iza kontejnera hofiraju.
Znala je prije nego svi ostali ( a obzirom da sam ja s Margitom veoma dobra, ja sam odma iduća saznala ) da Hrvoje (ne ovaj iz prošle rečenice, naravno;)) i Sonja furaju, a da nikom nisu rekli punih mjesec dana!
Znala je i da Klara baca oko na…(a joj, to vam ne smijemo Margita i ja reć, nek se samo otkrije )
Skužila je i da Dado i Ina vole nešto jako u zadnje vrijeme skupa kamenje vozat po Azilu.
Čak je skužila i da sam se i ja zaljubila ,
Al u koga…
To vam nećemo reć
Ni Margita,
Niti ja wink"

Margita je rođena 2006., i rijetkim ljudima uopće prilazi, baš iz tog razloga Margiti će jedini dom koj poznaje zauvijek ostati Azil. Margiti zato možete kumovati, možete joj poslati tu i tamo finu papicu il konzervicu, gricu i izdaleka je voljeti...

Radojka je jedna od onih pasa koje možda nećete primjetiti na prvu kad prođete Azilom,
ali krenete li šetati pse, ulaziti im u dvorišta i boxeve, pa krenete upoznavati i one stidljivije u njemu
jedna od onih koje se priljepe za srce definitivno je i Radojka.
Samozatajna u svojoj ljepoti koja osim što dolazi i iz svih nijansi smeđe koja postoji (smeđe koja podjeća na prve dane jeseni) dolazi iz onog mirnog, stidljivog pogleda
koji sanja (a ne usudi se pitati) neki drukčiji mir.
Onaj mir koji ne poznaje ni mrvicu azilskog nemira.
Onaj mir koji zaslužila si nakon godina provedenih ovdje.
Onaj mir koji samo ljubav može donijeti.

Radojka je rođena 2011. i odonda živi u Azilu, sa psima je dobra, ljude voli samo one koji imaju neku mirnu energiju, u šetnjama je savršena. Srednjega je rasta i voli crvenu boju 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.