Ona nije štene, ona je bakica
i zove se (odnekidan) Mala Čiči 
Ne znamo kako se zvala svojih prvih 13 godina života niti kako je živjela
jer trenutak u kojem mi upadamo u njen život
je ni manje ni više ulica,
Uske Njive (ako prepoznajete čija je pliz javite nam se u inbox),
jedna dobra cura ju je ponijela u stan, mi došle po nju
i odmah smo mislile da je trudna koliko je bila sva napuhnuta ali se uspostavilo da je voda i da je najvjerojatnije bolesno srce u pitanju premda može biti i tumor, još uvijek radimo pretrage.
Eto baš zato ne želim vjerovati da je netko ovu bakicu izbacio u najgorem trenutku, kad se razbolila i kad ih je najviše trebala,
još uvijek pokušavamo zadržati pozitivan stav i vjerovati da je nekako samo pobjegla, izgubila se
i da je netko traži.
Još uvijek radimo pretrage pa da postavimo točnu dijagnozu
al ono...možda je ona ima već odavno i danima nije pila lijekove...stvarno želim vjerovati da je tako
jer inače...
Mala Čiči je sada u Azilu, nije oduševljena, odmah da vam kažem
jer ako je ona pas naviknuta na mir, i na toplo
onda je da, ovo totalni šok za nju!
I prvo vas molim da nam pomognete pronaći njene ljude,
nada se neke koji ju očajnički traže
ili neke sasma nove
neke koji imaju iskustva sa psima, terapijama,
i prvenstveno strpljena shvatiti da jedna mala babuška ne prihvaća nove stvari jednako kao mladost što bi se brzo mirila sa svime,
prilično je nerviramo 
Al ja mislim - da je malo mira i tišine
(onoga što kronično u Azilu nedostaje) da bi joj to malo bolesno srce
odma bilo na mjestu!
