Kakav osmijeh ima taj Emil! 
(onakav kakav ti se zalijepi za srce pa i da stružeš nemoš ga skinit više nikad!  )

Kako ga volim, takvog malog kljakavca, pa kad mu stavljam oblog na netom tek operiranu nožicu (koju mu je slomio auto na ulicama na kojima je čekao one koji su ga izbacili)
a on mi tutne glavu uz vrat
pa se mazimo i volimo pa mi dođe da mu šapnem da ću ga ja odvest kuć! (al znamo oboje da ja to ne smijem više izgovarati  )
pa mu onda obećajem neke fine i drage ljude,
neke dobre
neke vas 

Nemoš ne volit štene (rođen u proljeće ove 2020.) koje tako skromno trpi 
sve izazove koje stavljamo pred njega, sve te maltretmane
koje radimo za njegovo dobro
i inače teško keru objasnit
al on sve kuži 

Ima tako pitom, čokoladast osmijeh koji jedva čeka osvajati svijet
park po park, ulicu po ulicu, kauč po kauč 
Zdjelicu po zdjelicu, gricu po gricu,
selfie po selfie, on je dijete 21.stoljeća zna on da se tako danas živi 

Emil sve kuži, pa i mene kad mu kažem da će jednog dana sve biti okej,
da ćemo se sretat gradom i da ću vječito biti zahvalna što me volio
i bit sretna što u tom trenu voli nekog 
od vas!
(ajde, dajte Sudbini da vas upozna konačno  )

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.