Njega smo ukrali!
Et, priznam pred cijelim svijetom i briga me.

Da ne bih zazvučala politički nekorektno pa da ne bi netko generalizirao moje riječi biti ću diskretna pa reći samo ovo - da smo ga ukrale iz obitelji koja nije pojma imala šta bi sa svojom djecom a ne psom.
Djeca će, bojim se, izrast u svoje roditelje (dajbože ne al šanse kažu...)
tu nismo mogli puno al Finča smo mogle spasit.
Naravno, kao i uvijek - prvo smo probale razgovorom,
uvjeravanjem kako ta dva šteneta (koja su "nabavili djeci") ne mogu živjeti u takvim uvjetima,
kako neće imati za cijepljenje, kastraciju, eventualne vet.troškove pa naposlijetku ni hranu..
I nije išlo, s nekim ljudima, koliko god bile pažljive, rječite i pristupale pokušavajuć ostavit sve predrasude pred vratima tog razgovora - ne uspijete ništa. 
Probali smo i legalnim putem odnosno alarmirajući inspekciju međutim...
da se nešto desilo ja ne bih Finčov život sada pričala ovako 
I tako je beba Finč (sa sekom Ljupkom) stigao u naš Azil.
Veeelikih očiju i velikih očekivanja od velikog svijeta 

Ljupka se udomila u roku od odma, Finču će za mjesec dana biti godina dana kako se rodio (rujan 2019.) a u Azil je stigao pred sam Božić.
Do dana današnjeg božićno čudo za njega još se nije dogodilo.
Još je u Azilu.
Od tog Božića lani Finč je narastao, ne baš sasvim odrastao
jer ima tog djetinjstva u njemu koje još uvijek čeka da se iživi,
da bude lijepo
prije nego ga napusti..

I premda razigran, šta god se događalo, kakva god igra sa drugim kerovcima bila na repertoaru (jako je dobar sa svim drugima  )
uvijek, al uvijek, ak kročite međ njih,
svi se nešt razbježe, otrče, prepoznaju trenutak i iskoriste ga
al on uvijek ostane.
Uvijek blizu.
Uvijek tu.

Ta dječačka radost kojom obožava loptice donositi (obožava!)
toliko je zdrava za dušu da bih mogla s njim danima tak, samo što nikad nemam vremena...
Pa onda mislim kako Finč zaslužuje puno više i puno bolje od ovoga što mi ovdje (ne)pružamo.
Ono po čemu je još specifičan i što nas zna nasmijati do suza jest to što tolko voli jesti da ako ga pustiš da jede kolko oće (a nema kraja  ) zna izgledat ko trudnica 
Tako da pamti dane gladi, sigurno, ali prednost je to što je toliko fokusiran na hranu da bi se s njim moglo baš oko svega ispregovarati sa šakom grica u ruci 

Finč je dobar, stvarno dobar momak
i zaslužuje bolje od svega ovoga do sad.
zaslužuje Božić onakvim kakvim ga u slikovnicama crtaju
djetetu u njemu tolko smo dužni...

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.