To...TO šta meni kereće oči čine... 

Kao da sam odjedared mozaik nekih stvari kojih se nikada ne bih stidila, 
sjećam se samo dobrog u sebi. 
I to da u očima jednog kerovca vidim dobru sebe...pa zar to nije...zar to nije ono zbog čega se usudim ponekad nasmijana buditi? 

Pa naravno da sam onda okružena kerovima non stop 
Mislim nisam nikada to skrivala, to da profitiram i ja iz tog odnosa,
i uvijek kažem da to kolko sam ja njima dala
da su oni stoput više vratili 
Al pustimo sad mene,
ajmo malo o mojim kerovcima 

Točnije jednom, čije me oči svrbe i u snu zadnjih dana,
pustila ga u krilo jednom (pa dvaput pa triput... ) pa mi osta ta paperjasta dlaka ko znamen na koži,
ne mogu nikako da ga se otarasim 

On se zove Fran. I definitivno je nova zvijezda na mom nebu,
ima nešto u njemu, tako nesjebano (izvinte na mom mađarskom al ponekad moj finski ne pozna pravu riječ  ) ak me razumijete,
to iskonsko, dobro, nimalo načeto!
To kako me gleda i kako se smije. To kako gleda druge kerovce i zove na igru.
To kako nimalo stidljivo gleda u oči 
pa osjetim mir.

On je mlad (2019.godište), i njegovo srce još uvijek se smije.
Ne želim da ikada izgubi tu radost i baš zato tražim mu dobre ljude,
čija će radost prepoznati Franovu radost
if ju nou vot aj min 

Mislim da ga trebate doći upoznati, mislim da mu trebate dati priliku,
jednog dana bit ćete mi zahvalni što sam vas nagovorila 

 

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.