Na kavu. Baš na kavu su me podsjetile njene oči.
Na onih dragocjenih 10ak minuta jutarnjeg mira (više niti jednom tijekom dana zarobljenog ponovo)
onog kad mi snovi još uvijek plešu po usnama
a telefon još nije zazvonio (pa je sve još uvijek polustvarno)
i kerovi me čekaju za šetnju 

Jer kad pogledam Madi u oči,
odnosno kada Madi pogleda mene u oči 
osjetim mir na vrh jezika,
i zato kažem kava.
Jer uz svu tu njenu mladost (rodila se u jesen 2019.) koja bi trebala (i jest!) biti vrckava, narančasta i puna pitanja,
ta dražesnost njenih (mirnih, jako mirnih) očiju
ta djetinja ljepota onih koji nikada ne prigovaraju,
to, dragi moji ljudi,
to u meni pravi mjesta za mir.

Valjda to osjete i drugi kerovci, jer je nevjerojatno kak su svi super s njom i ona s njima, kontam da bi se slagala i sa bubašvabama 
Veličinom je ona baš na taman, iako mislim da bi vas više trebalo zanimati s kojim sjajem u očima se budi jutrima,
ima li na što nasloniti glavu s večerima,
bil joj se dopali svi gradski parkovi (i bil među njima našla brzo koji je najdraži  ). Bil joj dugo trebalo da se nauči na vožnje autom i bil joj stajala crvena (bi!!  )
Voljela bih da odmah znate da je malkoc stidljivija ispočetka, 
sve je novo 
i prvi put.
Isto je, ko i s ljudima, oni koji od naranijih dana prođu loše stvari, 
odrasli su,
prije nego odrastu. Tak je i s Madi. Nekoliko puta ostavljena jer je imala tu nesreću da je "spasi" luda "spasiteljica" pasa,
ta prelijepa kereća duša Madi prerano je odrasla
i svejedno kad nam se oči sretnu
tad miriši na kavu 
I mir.

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.