Opet malo Madre 

Nije se poza baš puno promijenila, znam
al kad živiš 10,11 godina na lančugi, privezana iza neke šupe
da te nedajbože vide komšijska djeca
da se nedajbože ne uplaše.
Premda bi se trebala plašit, o itekako bi se trebala plašit, samo ne tebe naravno, prave babaroge i bolesnici u velikoj su kući, tamo di se dobro jede i živi i di se boga ne boji.
O, opet sam se usekirala a nisam htjela,
samo sam vam htjela malo pokazati Madre opet
jer znam da vama to što je polućelava, bezuba, stara i prepuna rana iz prošlog života,
vama znači samo to da je Madre žrtva
koja ima priliku za...evo ne znam ni za šta točno.
Ne znam šta ona očekuje, očito ne puno toga 
jer još uvijek je ppreplaha, submisivna, povlači se svuda gdje nalazi zaklon (ne od kiše...)
a ne znam ni što da ja očekujem
jer Madre će dobiti onoliko koliko joj netko poželi dati.
Mi smo joj dali azil,
zbog nas će dobit svu potrebnu medicinsku njegu,
samo kolko to znači...
kad znam da može puno više
samo što to "puno više" nije više u našim rukama
nego u rukama nekoga tu među vama,
nekoga tko će ovu savršenu pasicu
znati voljeti
i zbog koga će njeno srce znati
ozdraviti.

Pliz ako čitaš ovo javi nam se u inbox.

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.