Ovo veličanstveno biće,
netko tko te može prepoloviti na pola a ipak ti samo pusu da 
(al ne baš odmah na početku poznanstva, treba mu malkoc vremena da se ne lažemo  )
zove se Zen,
živi u našemu Azilu, rođen je 2008. (u horoskopu bik), ima već i kumu i nekolicinu prijatelja (one hrabrije volonter(k)e i svog cimera Samira koji mrzi cijeli svijet ali Zena obožava, (i btw manji je od Zena jedno 7 puta  ) pa Zen pazi na Samira ko na svoje dijete 
Pri prvom susretu skoro me pojeo, i onda sam danima svladavala strah i mitila ga najfinijim hranama koje se u Azilu dadu naći 
I gle čuda, tolko brzo smo se sprijateljili i sad mi je toliko divan
da vam to zapravo mogu jako teško opisati!
Naravno, jako liči i na ljubljenu Montanu šeficu Azila al mi ga je i žao istovremeno jer znam kakvi su ljudi; ima 9 godina, trebaš se malo potruditi oko njega i pitanje hoće ikad itko se pojaviti (osim onih koje najviše "volimo", onih s pitanjima "a jel imaš išta veliko i pravo") tko će biti spreman voljeti ga jer ja znam iz iskustva koliko Zen može voljeti natrag!
Ovih dosadašnjih 9 godina živio je s nekima koje ne bih radije nazvala familijom mu jer su ga ostavili i ošli. 
A on je mjesecima još čuvao kuću i nikomu nije dao da priđe.
Nisu se vratili,
mi smo ga doveli u Azil,
koji je za ovoliko veličanstveno biće
premalen!
 
 
 

Brčiće već dugo ima, ali iz puberteta još nije izašao 
Nema gdje ga nema, pa da ograde nisu granica, 
osvojio bi momak cijeli svijet!
Zasad bi, vjerujem, dovoljno bilo da barem jednu osobu osvoji, 
svijet može čekati 
Ne mogu reći da je zahtjevan: ljudska pažnja, šetnja, hrana i on je sretan i zadovoljan 
Ako vam to nije tu mač, krenite na Nemetinska cesta bb!

Rođen je u veljači 2016., srednjeg je rasta, voli i cure i dečke 

 


Kad bi barem riječi mogle pretočiti sve što Alenka je...
Opisati koliko je uplašena bila kada je došla,
dane u kojima je skužila gdje je,
trenutke u kojima nam je pokazivala koliko je ona zapravo nježna i dobra.
Danas je ona vesela, vesela kujica
koja pogledom otapa i rastavlja srce na komadiće,
pa pomišljamo “čime si ti zaslužila izdaju tvoje obitelji?”
I tjera na obećanje da će oni pravi
tek doći.

Alenka je većeg rasta, nježna... i slaže se sa svim psima.
Rođena je u listopade 2016. godine.


Najbliže njenoj je: otrov se u malim bočicama čuva,
ili ona mali ptić, veliki krič 
Ali Žuja nije ni otrov ni ptić 
Već energija koja bi mogla preplivati mora, osvojiti planine,
ma samo nebo joj je granica!
Tj...
Azil

Kad je Azil jedina granica, ne osjetite li potrebu pomaknuti ju, 
kad već imate moć?
Pa da sa Žujom možete na kraj svijeta i nazad 

Rođena je u listopadu 2016., trčanje, psi, ljudi, akcije, u natuknicama najmilije joj stvari.


Od svih tužnih sudbina isprepletenim s našima 
neke niti stišću jače,
neke bole više,
a neke guše. 

I Samirova je takva, oduzeli smo mu jedino što je imao,
slobodu.
Rođen je na ulici početkom 2017., i od tada nikome nije prišao.
Zašto?
Pa ništa lijepoga od nas na dvije noge nije doživio.
Nikome nije naudio, ta njegova pojava,
psa pognuta pogleda,
zastrašujuća je?
Bilo je to dovoljno da se digne pritisak, 
dovoljno da ga se makne iz njihovog vidokruga.
Problem riješen.

Osim za Samira.
Njegov pognuti pogled sada je isprekidan žičanom ogradom,
njegov strah prigušen je na nekoliko kvadrata.
Njegov život omeđen neprekidnim lavežom i tugom onih koji čekaju.

A jedino što on može čekati je kumu ili kuma.

 

 

Baš kako joj i ime govori 
Draga, nježna i predivna!
Najveća među najmanjima, 
vječna optimistica u Azilu nada se da se će njenim okicama netko prepoznati,
štrecnuti i 
doći 

Rođena je u travnju 2017.


Ne obećajem im više sreću, možemo se samo zajedno nadati...
Fotkati, pričati, pisati....
Skratiti dane okupane samoćom i lavežom.
Hinda je gotovo sve svoje dosadašnje mjesece provela u Azilu, naučila puno toga,
ali želi jooooš!
Rođena je u travnju 2017, srednjeg je rasta, voli društvo pasa, a ljudi ipak malčice više 
Uslišite joj želju, vratit će vam stostruko 


Sjećate se mališe prestravljenog izvučenog iz kanalizacijskog kolektora?
Predstavljamo vam novog psa 
Sada se zove Keđo, razigran do besvijesti, obožava se družiti, a bome i postaviti ako je potrebno 

Prošao je muku koju je teško i zamisliti, napredovao svjetlosnom brzinom i preporodio se.

Nema smisla da je jedina svjetla točka njegovog postojanja kada je vas toliko zvijezdica 
Barem jedna da postane njegova!

Rođen u siječnju 2017, u potrazi za domom, ali i kumom ili kumom 

 


Malena, predivna, najdraža ❤️
Od plahe srnice postala je prava mazulja,
ona koja nas uvijek dočekuje
i ispraća, ostajući tamo gdje nada ne nestaje.
A Lanica se nada upravo tome da će njena dobrota i nježnost nekome zarobiti srce,
zauvijek.
A ona će čekati...

Lanica traži i kumu/kuma!


Dobri, nježni div!
prva pomisao na njega je Regoč,
ali Borku život tek treba biti obojan nečijom prisutnošću i ljubavlju..
tjednima smo, od prve dojave za velikog bijelog psa, 
pokušavali dobiti njegovo povjerenje,
ali nam je uvijek negdje izmakao.
do jednog dana, kada je volonterki prišao.
i onda smo ga upoznali-
divnog, divnog Borka, toliko željnog pažnje,
a opet opreznog i suzdržanog.
djetinjast, a opet ozbiljan   
traži svoju srodnu dušu,
čeka u Azilu...

Borko je velikog rasta, rođen je početkom 2017. godine 


Kad bih samo znala zarobiti trenutak, onako... da je dostojan njezine ljepote...
Iščupati iz sebe te riječi, dostojne njezinog bića...
Ma ne... preokrenila bih cijeli svijet naopačke da bude dostojan postojanja ovakve dobrote na njemu.
Kad bih mogla...

Sramota me što uopće moram tražiti nekoga s kim bi živjela Zaira, a trebalo bi se podrazumjevati da jedna tako privržena, poslušna, nježna, SAVRŠENA Zaira ima sve što poželi.

Neću dužiti, napisat ću vam još samo da nema kumu/a, da se rodila 2015. i od tada ne pronalazi sreću, da je živjela na ulici, sada u Azilu,
i da se pojavite 

Rođena 2015.

Kad ti ljudska pažnja toliko nedostaje...
Kad voliš djecu neizmjerno, pa ih ispraćaš u školu i dočekuješ poslije nastave...
Samo da se malo pomaziš, poigraš, užicaš komad kifle... 
jer nemaš nikog svog na svijetu.
Zar je to toliko neprihvatljivo?

Očito je...
jer je bila potrebna hitna intervencija.
Iliti Fabio je, a što drugo nego uhićen i stavljen iza rešetaka?
Razigrano štene koje prijateljstvo nudi svima, i onima koji ga ne zaslužuju.
Sada ima cimerice i cimere azilske, 
svi u istoj poziciji iščekivanja kada će 
postati željeni.

Mališa je rođen u siječnju 2017., srednjega je rasta, aktivan, u formi 
pa mu tražimo dvonošce, da ne kažem nalik,
ali bar sličnoga tempa 

Kum/a..., pa ne bi odbio taj znak pažnje sigurno 

 

Miš maleni...
Možete li zamisliti strah psa koji 2 godine nije nikome prišao?
Pa ni dobroj teti koja ga je svo ovo vrijeme hranila?
Do jednom...
Otkako je osjetio nježnost, u njoj uživa kad god nađemo slobodan trenutak da mu se posvetimo.
Još uvijek se zna trznuti, ali nije mu za zamjeriti,
prošao je transformaciju iz sjene koja se gotovo neprimjetno kreće ulicama u slatkiša kojeg grliš u krilu 

2015. se Damir rodio, a ovim putem žica kumu ili kuma!

da bi volio jedno krilo za zauvijek valjda ne moram napominjati 

 

Valjda su gotovi svi psi u Tenji baš ostavljeni
ako ćemo po broju dojava otamo suditi
i redovno su toliko "problematični" da je potrebna intervencija policije.
I Tumija smo tako upoznale, nepovjerljivog brku sa tumorom na trbuhu.
Dolazak u Azil, operacija, pokoja grica i jasno je da se radi o simpa maloj mazi, ni trunka agresive najavljene.
Sad već zna što je šetnja, zna kada je ručak i dođe vam da se rasplačete svaki put kad mu ga donesete...koliko se raduje sigurnom obroku...

Radovao bi se tako i vama.
Samo se suzdržite o treptanja na koji tren,
i gledajte srcem malo bar...
Ova duša vas treba.

Rođen 2007, u potrazi za kumom 
 
 
 
 
 
 

Mali Jazo 
Doni je kao i sve ostale nesretne duše stigao k nama
jer je u jednom trenutku postao višak.
Kako nečiji život postane nekome višak?
Kako odlučiš: ne trebaš mi više?
I valjda zato što se ne možemo pomiriti s time da je netko nekome postao višak i radimo ovo,
borimo se da svi poput Donija ipak imaju nekoga svog.
Učimo Donija da su ljudi zapravo super.
Smijemo se tome što su nam rekli da se radi o "malom jazi koji grize",
a Doni, istinabudi, nije nit mal, a niti jazo 
Doni, osim što je skužio da su ljudi zapravo super,
je naučio i što znači igra,
kako se ponaša pas,
kako se nekoga voli
i kako si sretan kad nekoga voliš.
Tako je se on polako zavukao u onaj komadić srca
koji rijetko kome otkrivaš
i rijetko kome dozvoljavaš pristup.
a taj komadić srca Doni čuva
svim svojim srcem.

Doni je pas srednjeg rasta (niskopodan, a kurpulentan  ) od petnaestak kila,
rođen je 2015. godine i traži kumu/kuma!

ps. ne preferira društvo pasa, još 
 
 
 
 

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.