I tako, dok mi se sunce nadviruje preko ramena
(o kako sam ga čekala nestrpljivo!)
i razmišljam o Azilu, kavama sa kerovcima i šetnici uz Dravu, zalijepila mi se uz srce nekako misao o Sendi.
Eto ne znam kojom čarolijom ju je sunce povuklo pred moje oči al razmišljam o toj predragoj kerušici
čije ime podsjeća na djetinjstvo (ono u kojem je Travolta bio zgodan frajer  )
i koja prilikom fotosešna opušteno se izvrne na leđa
i skoro zaspi
dok s ostalima proživljavamo milion slomova živaca dok ne pogledaju u kameru 
Kužiš, Sendi je rođena 2017. a kad pogledaš joj u oči vidiš da je ona stara duša pa te možda i prepoznaje iz prošlih života (ma misliš da nisam to pomislila?) i daje ti tu stotu priliku da se popraviš 

Povedoh je u šetnju nedavno i potvrdih sve svoje sumnje o tome da je savršena!
Uz nogu, željna topline mojih riječi čuvanih samo za nju,
draga kao sve uspomene na prvu ljubav,
savršena i jedinstvena,
sa nježnih posipom bijeline (bijelo kao čistoća duše)
po bradi
istoj onoj s kojom daje najnježnije puse.

Sendi je pas za nekoga tko nema iskustva sa psima
jer njena urođena galantnost i mirnoća
bez beda kompenziraju nedostatak iskustva.
Mlada i manjeg srednjeg rasta savršena za život u stanu il kući.
Sve dodatne upite možete poslati u naš inbox a ja vam u komentare stavim još pokoju fotku,
čist da se zaljubite 

 


Evo psa zbog kojeg smo skoro dobili batine u Azilu
(neke naše cure gurnute i tak, znate kak je kad dvije muškarčine, lovci ulete međ 5 žena)
al smo ga obranile
i sad je na sigurnom 
(ak niste pratili priču evo je - https://bit.ly/2E1prwB)
i konačno je vrijeme i da vas upoznamo s Rikijem,
predivnim sedmogodišnjakom koji je svih svojih 7 godina proveo zatvoren u boxu u kojem su susjedi ubacivali mu hranu preko ograde a izlazio bi onda kada je iznajmljivan za lov,
da dobro ste pročitali, iznajmljivan.
Ugl, srećom po njega nije bio čipiran na tog famoznog osječkog poduzetnika koji smatra da žena ak zine kad je se ništa ne pita traži šamar,
da pas ak ne pridonosi nema šta ni živjeti,
i da je šuma i životinje koje u njoj žive zapravo tu da bi on mogao imati hobi i da se može sa svojom puškicom igrati
kad poželi. Pri tom je kum i prijatelj sa uzgajivačem koji sve to također i koji mu je onda došao pomoći naučit pameti azilske žene.
Jer "valjda on zna o psima", on je prodao Rikija.
Al da, nećemo više o njima, na kraju krajeva dovoljno su zagadili i Rikijev i naš život
i idemo dalje!
Riki je inače predivan pas. I moram priznati da nas je to prilično iznenadilo, ta količina dobrodušnosti i zahvalnosti 
kojom nas je Riki oborio s nogu. Kad pas koji je 7 godina bio sluga u najtežem smislu te riječi ne vuče na povodcu, kad sjedneš sjeda i on, kad bi se mazio i mazio i mazio..
red je da krenemo tražiti mu savršenu obitelj 
jer pored svih nakaznosti društva takve ipak postoje
i vrijeme je da Riki sazna i to 

 


Divan... savršeni gorostas!
Tako sam o njemu uvijek pričala 
I puno riječi je u vjetar otišlo dok se nije pojavila ona.
Bila je to ljubav na prvi pogled, obostrana.
Ali... naravno da ima ali!
Sreća je bila kratkog vijeka, njegova privrženost prerasla je u posesivnost, opasnu.
Nikome nije dao blizu nje...
I ljubav je otišla u vjetar, kao i sve otprije...

Hodor je rođen 2017., godine, dobar sa psima bez obzira na rast, spol, karakter.
Prema nepoznatim ljudima zna biti neprijateljski nastrojen, ali samo dok ga ne uvjere da imaju dobre namjere. 
Udomljenje bit će isključivo u obitelj s iskustvom, onu koja će imati strpljenja za prilagodbu i volju za raditi na zdravom odnosu 
Jer Hodor zaslužuje najbolje, učitelje, prijatelje, obitelj, one koji će mu biti sigurnost i vratiti divnog, savršenog gorostasa.


U društvu svi su veći od nje, ono pravi, veliki čopor, ali ne mari ili je bar uvjerena da je najveća 
Kako god, nema te situacije s kojom ona neće izaći na kraj, npr. kad je došla u Azil bila je manja od makovog zrna, kad ono... 
Kućni red poštuje, pa ako ste u stanu, da znate da će prilagodba biti nešto lakša. 

Lira je rođena 2017., malenog je rasta, ali šefica, krilopasica, kaučarka, rado bi bila razmaženkovička, 
sam da dođu ti što maze i paze i na dlanu drže 

 


Veći dio ekipe koja živi na Nemetinskoj 171a, stigao je s ulica Tenja, pa tako i Mašica.
Njezino oduševljenje svime što se kreće, nepresušna energija i želja za konstantnim kontaktom nije naišla na razumijevanje ostalih stanovnika/ca 

Mašica je rođena početkom 2018. godine, ali i dalje iz svake pore izlazi štene 
Većeg je rasta, 
iz istih očiju vire i ljepotica i zvijer 
Ograde Azila užasno su joj tijesne, jedina utjeha su joj cimeri i cimerice s kojima može kratiti noći i dane, u igri.
Nedostaje joj blizina ljudi, svakodnevne šetnje,
neka rutina koju ne dijeli s njih 180.

Znate joj adresu, pojavite se, možda bude klik, možda bude ljubav 

Za sve one dane koji ju dijele od najljepšeg, traži kumu/kuma!


Svako malo nešto ima za reći, i ono...naslućujem tematiku, ali izgubila sam dulitlov dar, pa ne mogu precizirati 

Ime mu paše kao da je rođen s njim (u siječnju 2018.  ), srednjeg je rasta, moćnog glasa, neukrotive kose, razigranih očiju.
Nije samo svoje vrste frend, na svoje oko vidjeh kako s kokicama dijeli obrok.
(Drugo oko je od muke kolutalo jer mu je privremeni smještaj bio lanac oko vrata i zdjelica s par kapi vode, pa mu Azil došao kao hotel s pokojom zvjezdicom)

Ak gledaš fotku vidiš da je savršen,
još ak gledaš srcem, vidiš da ti se upravo predstavlja novi član obitelji.

Dok ne naiđu Pajdini suđeni...


I kak da ja sad pišem o tome kak je presmješan lik kad je manekenski ispozirao u ful kul gospodina psa?
Istina je da može biti što god poželi (to roditelji tako djeci znaju reći, ne )?
Tak je npr. prije par mjeseci prošetavao Osijekom vamte tamte (iz koje tragične priče je ispao, nemam pojma, neće o tome ni vuf), 
išao s onima koji su mu se svidjeli.
Sve dok se nije stacinirao kod studenata Umjetničke akademije.
Vijećali o novom imenu, usvojili - Vergi(lije).
Došle mi s čitačem, nula bodova.
Ponudile mu prijevoz, smještaj, prihvatio i to.

I tako je postao Vergi Azilović, rođen u travnju 2018. godine, kume Anita Plišo Vidaković, čipiran, cijepljen i kastriran.
Okarakteriziran kao pametna, snalažljiva osoba, vedra duha, fakin po potrebi (dosadi), dobar i brižan prijatelj.
Frizure neobuzdane koja iziskuje redovne tretmane, rastom do koljena nižeg dvonošca.

To je sve što o ljepotanoviću znam reći,
sad nastupate vi,
otkrivati ljepote skrivene na Nemetinskoj 171a 

 

 


Baš je bio tužan prizor...ma brutalan.
Ona sa sikama do poda i njezini mališani u redu kao pačići, od kuće do kuće za njom.
I svi ih tjeraju...
Pa je naišla na pravu kapiju.
Tamo gdje žive srca što ne služe samo za pumpanje krvi...
Pružili im utočište 

Borka je rođena 2016. godine, iliti one najbolje su tek pred njom 
Obožavateljica svega što se kreće, živoga i neživog 
Najdraži ipak na svijetu su joj klinci.
Rastom bliže podu nego koljenu, nježna, onako za naslonit glavu na njenu dok ti se namješta u krilu 
Život ju nije mazio do sada,
pa tražimo neke dvonošce koji će joj pokazivati zauvijek kako sretno udomljeni uživaju!


Specika koja zaslužuje specijalno predstavljanje 
Prezime joj je Ptica.
Iako se krila ne vide, bez beda preleti azilsku kapiju. Mislim da bi isto bilo i da još par metara nadoštiklamo.
I nekako se dogodilo, nekako je odlučila da ne leti više.
U azilskoj krletci je našla pokojeg prijatelja, nas koje voli
( ili bar volimo tako shvaćati njezino skakanje po glavi  )
kojima se smiješi, mazi i vjeruje.
I pokazat će ta krila,
vidjet će ih netko već...
netko poseban 

Danka Ptica rođena je u listopadu 2017. godine, srednjeg je rasta, neobičnog, prošaranog gustog i premekog krzna, 
ludih očiju koje snajpaju sto na sat, 
srce kuca još brže i eto, 
iščekuju nekog tko funkcionira na isti način,
da luduju skupa 

 


Ime je dobio po želji dečka, pacijenta, koji ga je čuvao u dvorištu bolnice dok nismo došle po mališu nepomičnog, sklupčanog u lišću.

Lif je rođen u travnju, 2018. godine, pubertetlija toliko zreo za svoje mjesece da je wunderkind.
Privržena maza, tiha sjena, divan pratitelj, još divniji prijatelj 

Srednjeg je rasta, pravi macan, naučen na šetnje na povodcu i uživa u društvu pasa, a ljudi još više.
Jako friendly raspoložen, zaljubljiv po prirodi 
Ako čitate među redova, 
znate što vam je činiti 

 


U svom kratkom životu, mališa se naputovao kao nitko...
...od ulice na kojoj je kao beba ostavljen, do privremenih, pa do udomitelja, nazad na privremenac, novo udomljenje, i konačno vrhunac puta - Azil!

Garant nešt ne štima s njim, mislite?
Samo očekivanja ne štimaju, to je sve...

Odi je rođen u siječnju 2018., manjeg rasta, tanane građe.
U glavici malog kotačići se okreću sto na sat, pratiti ih možete u klikerima divnim, ogledalima duše 
Kao svaka beba, piškio je, kakio gdje je stigao, kidao što je našao.
I naučio da ne smije.
Pa je otkrio slobodu, ali nije naučio značenje riječi DoĐi (glupe li riječi, i moji ju ignoriraju )

Tko su ovi divni novi prijatelji; kud ova djeca idu; vidiii još djece; gle finog li jela uzalud bačenog 
Mladac mora znati sve!

Et, energije na pretek, ali ljubavi još više,
za djecu posebice...

Odi seli samo i isključivo u aktivnu obitelj s djecom, svjesnu hiperaktive i potreba koje treba zadovoljiti 

 

Računam na one fine ljude 
(onu finu gomilicu ljudi čija (su)osjećajnost me drži na životu) da će znat vidjet sve što se treba vidjeti na ovoj slici.
I da će vam (vama tim finim ljudima) večeras simultano lijeva klijetka i desna preklijetka orkestrirano zvonit samo jednu jedinu riječ: UDOMI!

Dogodi li se takva neka eksplozijica u nekom od vas nakon što ste ugledali vilu, baš ono - pravu pravcatu vilu, glavom i bradom i repom, vilu kojoj dadosmo ime Zola 
(jer klizi iz usta, jednako kao što njena pojavnost uklizi u svaku rupu srca koju greškom nisam zatvorila još (a trudih se, nije da nisam) )
Zola kojoj su pokušali slomiti krila tako što su je dok je još bila malecna vila, štene iz Azila uzeli
i dajući si previše prava - opet je napustili.

Napuštanje. Riječ od kojeg Zoline oči drhte više nego od ovog siječanjskog vjetra. Siječanj koji Zola provodi u Azilu 
u kojem puni svoj sedmi mjesec života.
Zola je vila.
Izrekla je to više puta Ivanka koja je Zolu odvela kući nakon što je Zola dobila temperaturu od straha
nakon što je ostavljena u Azilu.
(Ivanka je bolesna i ona ne može imati trećeg psa, mada oči joj pričaju svima da htjela bi.)
Ta riječ VILA izlazila je iz Ivankinih usta tako lako, jednako kao što je, shvatila sam, Zola ulazila u predsoblja njenog srca.
"Nema boljeg psa od nje." I tako ukrug jedno milion puta i skroz dok nisam obećala da ću svima napisati da nema boljeg psa od Zole.
Jedne vile mlade koja nepravedno je osuđena na Azil.

Pa čak i ako ne vjerujete u vile, 
sigurna sam da možete povjerovati u to da u Azilu imamo presavršenu mladu kujicu koja u stanu glumi fikus, zna da se nužda obavlja isključivo vani, zna i sa macama i sa drugim psima razgovarati u miru, na povodcu hoda kao da ste jučer dobili diplomu škole za socijalizaciju pasa,
i ima još jedna stvar 
koja možda poljulja i najčvršće nevjernike
a ta je - pogle joj oči! 

Rođen je 2012., pod ne tako sretnom zvijezdom, rekla bih...
...jer prošle godine, stigao je u Azil nakon niza nesretnih događaja, smrti skrbnika i teške bolesti skrbnice.

Pomirio se sa sudbinom, privikao se na novu situaciju, ali nije fer.

Privržen je. Srednjeg rasta, ali snažan baš.
I nježan.
Zaljubi se u svaku suprotnog spola, al zato...
Svaki mužjak je suparnik, nema ni p od prijateljstva 
Što ne znači da se na tome ne može raditi 
Uostalom, to mu je, čaaasna riječ, jedina mana!
Inače je poslušan, šetnje na povodcu normala, 
život u stanu također - gospodin pas!
Obožava ljude, posebno djecu.

Kreće ispočetka... može s vama?

Čim je kročila u Azil preuzela je titulu najvećih i najdivnijih ušesa 
Ako vam to ništa ne znači nema veze, još divnija je iznutra 
Najfrendli raspoložena, vječita igračica, zaljubljena u društvo bilo pseće, bilo dječje, bilo odraslih ljudovaca.
Uredna, ono maksimalno!
Najurednija stanovnica Prvog Dijela, iliti stan/kuća je jedino prihvatljivo stanovanje za nju (cijeni postojanje kamina/peći/radijatora )

Minga je eto sve naj naj... rođena je nekad u prosincu 2017., bila je bezimena, bila je beskućnica.
Malo smo taj dio amortizirali,
ali jasno, 
traži više, zaslužuje bolje.

Visok, crn, zgodan...
(pa ne moram više ni pisati, jel'... )
i neshvaćen!
Pa taj bi po cijele dane skakao, igrao se, vijao,
njuškao, glavom gurao, kroz zid probijao 
A samo je stvar u tome da ne možeš pubertetliju zatvoriti u par kvadrata i očekivati da se pomiri s time 

Švabo je rođen u listopadu, 2017. godine,
a otkako je uhićen zbog hodanja po ulici bez nadzora dvonožne osobe, traži neku takvu s kojom bi dijelio koliko toliko stare slobode 
Može ogrlica, može povodac, ma mogu i djeca i drugi psi...
Samo Švabi dajte da protegne duge noge,
stvorene za igranje 

 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.